Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u sporu o usklađivanju vojne penzije

Kratak pregled

Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu vojnog penzionera i utvrdio povredu prava na pravično suđenje. Stanovište Upravnog suda da je za vanredno usklađivanje vojnih penzija potreban poseban akt Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika ocenjeno je kao proizvoljno i pravno neutemeljeno.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-4567/2012
12.07.2012.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Marka Marića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 12. jula 2012. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Marka Marića i utvrđuje da je presudom Upravnog suda U. 3767/12 od 10. maja 2012. godine podnosiocu ustavne žalbe povređen o prav o na pravično suđenje zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

2. Nalaže se nadležnom sudu da, u roku od 60 dana od dana dostavljanja Odluke Ustavnog suda, ponovi postupak po tužbi i zjavljenoj protiv rešenja Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija 02/1 broj 2775 od 6. marta 2012. godine.

O b r a z l o ž e nj e

1. Marko Marić iz Beograda podneo je Ustavnom sudu 7. juna 20 12. godine, preko punomoćnika Milorada Vukosava, advokata iz Beograda, ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda U. 3767/12 od 10. maja 2012. godine, zbog načela zabrane diskriminacije iz člana 21. stav 1. Ustava Republike Srbije, prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava, prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. i povrede člana 70. Ustava.

Podnosilac u ustavnoj žalbi, između ostalog, navodi da je Upravnom sudu podneo tužbu „radi poništaja – preinačenja“ rešenja Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija 02/1 broj 2775 od 6. marta 2012. godine i donošenja presude u sporu pune jurisdikcije kojom bi se utvrdilo njegovo pravo na usklađivanje penzije u visini od 11,06 % počev od 1. januara 2008. godine. U ustavnoj žalbi se dalje navodi: da je Upravni sud bez održane javne rasprave odbio tužbu, iako je podnosilac osporavao utvrđeno činjenično stanje i tražio da sud odluči u sporu pune jurisdikcije; da se Upravni sud nije osvrnuo na ključne delove tužbe, koji se odnose na pojam vanrednog usklađivanja penzija , ni na navode tužbe da je odredbom člana 193. stav 1. Zakona o Vojsci Srbije jasno regulisano da se položaj vojnih penzionera ne može razlikovati od položaja ostalih penzionera. Podnosilac, takođe, navodi da je odmah po stupanju na snagu Zakona o Vojsci Srbije ministar odbrane doneo odluku da se profesionalnim pripadnicima Vojske, „što znači bez vojnih penzionera“, povećaju plate u proseku za 11% , a da je u isto vreme doneto predmetno rešenje o vanrednom usklađivanju penzija za 11,06%, kojim, takođe, nisu obuhvaćeni vojni penzioneri. Po mišljenju podnosioca ustavne žalbe, time je jedna kategorija penzionera stavljena „van sistema“ i tako dovedena u pravno nejednak položaj u odnosu na sve ostale penzionere, jer „uslov za vanredno usklađivanje penzija nije visina jedne ili grupe penzija, već se u ovom slučaju radi o prosečnoj penziji u Republici Srbiji“. Polazeći od odredbe člana 193. stav 1. Zakona o Vojsci Srbije, podnosilac ustavne žalbe zaključuje da i korisnici vojnih penzija imaju pravo na vanredno usklađivanje penzije od 11,06% počev od 1. januara 2008. godine, pa predlaže da Ustavni sud Srbije usvoji žalbu i poništi osporenu presudu Upravnog suda.

2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporeni akt i celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, pa je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Marko Marić iz Beograda (ovde podnosilac ustavne žalbe) podneo je 24. decembra 2009. godine Fondu za socijalno osiguranje vojnih osiguranika zahtev za usklađivanje penzije u procentu od 11,06%, počev od 1. januara 2008. godine, u skladu sa odredbom člana 21. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, na koji upućuje odredba člana 193. stav 1. Zakona o Vojsci Srbije.

Rešenjem Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika broj SP 104233 UP-1 broj 5072-1/09 od 29. juna 2010. godine odbijen je zahtev podnosioca ustavne žalbe za usklađivanje penzije u procentu od 11,06%, počev od 1. januara 2008. godine, kao neosnovan. U obrazloženju navedenog prvostepenog rešenja je konstatovano: da je podnosiocu zahteva do 31. decembra 2007. godine penzija usklađivana u skladu sa odredbom člana 261. Zakona o Vojsci Jugoslavije, a na osnovu odluke ministra odbrane; da su vojne penzije u 2007. godini usklađene dva puta, saglasno Zakonu o Vojsci Jugoslavije; da su u 2008. godini vojne penzije usklađene u aprilu i oktobru, na osnovu odluka Upravnog odbora tog fonda. Prvostepeni organ je ocenio da se usklađivanje penzija u iznosu od 11,06% za korisnike prava kod Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, odnosi na vanredno usklađivanje penzija za 2007. godinu i da se isto ne može primeniti na usklađivanje vojnih penzija. Polazeći od toga da korisnici vojnih penzija u 2007. godini nisu bili u sistemu penzijskog i invalidskog osiguranja u Republici Srbiji, kada je reč o usklađivanju penzija, prvostepeni organ je zaključio da nema pravnog osnova za primenu vanrednog usklađivanja vojnih penzija u iznosu od 11,06% počev od 1. januara 2008. godine.

Podnosilac ustavne žalbe je protiv navedenog prvostepenog rešenja izjavio žalbu, koja je rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija 02/1 broj 2775 od 6. marta 2012. godine, odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rešenja je navedeno da je žalba neosnovana iz razloga navedenih u obrazloženju prvostepenog rešenja.

Podnosilac ustavne žalbe je 26. marta 2012. godine podneo tužbu protiv navedenog konačnog upravnog akta.

Upravni sud je, na sednici održanoj 10. maja 2012. godine, doneo osporenu presudu U. 3767/12, kojom je odbio kao neosnovanu tužbu radi poništaja navedenog drugostepenog rešenja. U obrazloženju osporene presude navodi se da je Upravni sud, u smislu odredbe člana 33. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, rešio predmet spora bez održavanja usmene rasprave, smatrajući da je predmet spora takav da očigledno ne iziskuje neposredno saslušanje stranaka i posebno utvrđivanje činjeničnog stanja, pa je nakon ocene navoda tužbe, odgovora na tužbu i spisa predmeta , našao da tužba nije osnovana. Upravni sud je najpre naveo da su, prema obrazloženju pobijanog rešenja tuženog organa, penzije korisnika u osiguranju zaposlenih vanredno usklađene od 1. januara 2008. godine za prethodnu godinu, ali kako korisnici vojnih penzija tada nisu bili u sistemu penzijskog i invalidskog osiguranja u Republici Srbiji, kada je u pitanju način usklađivanja penzija, to nema osnova za primenu vanrednog usklađivanja penzija. Dalje, Upravni sud je našao da je pravilan zaključak tuženog organa da se vanredno usklađivanje penzija, koje je izvršeno za korisnike penzija kod Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje u visini od 11,06%, na osnovu rešenja o vanrednom usklađivanju penzija, vrednosti opšteg boda i novčanih naknada od januara 2008. godine , ne odnosi na korisnike Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika. Zbog toga što, po nalaženju Upravnog suda, rešenje direktora Fonda PIO ne može biti osnov za isplatu usklađene penzije korisnicima vojnih penzija, bez donošenja posebne odluke Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika, o istoj stvari, jer ovi opšti akti predstavljaju osnov za isplatu. Po nalaženju Upravnog suda, odluku zasnovanu na ispunjenosti uslova za vanredno usklađivanje penzija, saglasno uslovima iz člana 75. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, donosi upravni odbor Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika i na osnovu tog opšteg akta vrši se usklađivanje penzija korisnicima ovog fonda, odnosno isplata uvećanih penzija.

4. Odredbama Ustava, na čiju se povredu ukazuje podnosilac u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki (član 21. stav 1.); d a svako ima pra vo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36. stav 2 .); da se penzijsko osiguranje uređuje zakonom i da se Republika Srbija stara o ekonomskoj sigurnosti penzionera (član 70.).

Za odlučivanje o ovoj ustavnoj žalbi od značaja su i odredbe sledećih zakona:

Odredbama člana 261. Zakona o Vojsci Jugoslavije ( „Službeni list SRJ“, br. 43/94, 28/96, 44/99, 74/99, 3/02 i 37/02 i „Službeni list SCG“, br. 7/05 i 44/05) bilo je određeno da se penzije usklađuju u odnosu na plate profesionalnih vojnika i da p ropise o usklađivanju penzija na osnovu ovog člana donosi savezni ministar za odbranu. Navedene zakonske odredbe prestale su da važe na osnovu odredbe člana 197. stav 2. Zakona o Vojsci Srbije, koji je stupio na snagu 1. januara 2008. godine.

Odredbom člana 193. stav 1. Zakona o Vojsci Srbije („Službeni glasnik RS“, br. 116/07, 88/09 i 101/10) propisano je da se usklađivanje iznosa penzija vojnih osiguranika ostvarenih do dana stupanja na snagu ovog zakona, kao i penzija ostvarenih po stupanju ovog zakona na snagu, vrši po dinamici i na način utvrđen zakonom kojim se uređuje penzijsko i invalidsko osiguranje.

Odredbom člana 21. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RS“, broj 85/05) izmenjen je član 80. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojim je uređen način usklađivanja penzija, pa je određeno da se penzija od 1. aprila i 1. oktobra tekuće godine usklađuje, na osnovu statističkih podataka, sa kretanjem troškova života na teritoriji Republike u prethodnih šest meseci. Odredbama člana 73. navedenog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđeno je da se za 2006, 2007, i 2008. godinu penzije, izuzetno od člana 21. tog zakona, usklađuju sa procentom rasta troškova života i procentom rasta, odnosno pada zarade. Saglasno odredbi člana 75. stav 1. istog zakona, ukoliko prosečan iznos penzije korisnika u osiguranju zaposlenih isplaćene za prethodnu godinu iznosi manje od 60% od iznosa prosečne zarade bez poreza i doprinosa zaposlenih na teritoriji Republike u prethodnoj godini, penzije će se vanredno uskladiti od 1. januara tekuće godine, za procenat kojim se obezbeđuje da se iznos prosečne penzije za prethodnu godinu korisnika u osiguranju zaposlenih dovede na nivo od 60% prosečne zarade bez poreza i doprinosa isplaćenih u prethodnoj godini. Prema stavu 2. tog člana zakona, ovo vanredno usklađivanje može se primenjivati najduže tri godine od dana početka primene ovog zakona.

Rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje 01 broj 181-431/08 od 25. januara 2008. godine izvršeno je vanredno usklađivanje penzija, vrednosti opšteg boda i novčanih naknada od januara 2008. godine i određeno, pored ostalog, da se penzije usklađuju za 11,06%, a da će se isplata usklađene penzije i novčanih naknada po ovom rešenju vršiti od 1. januara 2008. godine.

Odredbama Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“, broj 111/09) propisano je da u upravnom sporu sud rešava na osnovu utvrđenih činjenica na održanoj usmenoj javnoj raspravi, da sud rešava bez održavanja usmene rasprave, samo ako je predmet spora takav da očigledno ne iziskuje neposredno saslušanje stranaka i posebno utvrđivanje činjeničnog stanja, ili ako stranke na to izričito pristanu , da je sud obavezan da posebno navede razloge zbog kojih nije održao usmenu raspravu (član 33.); da zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahteva iz tužbe, ali pri tom nije vezan razlozima tužbe (č lan 41.stav 1.); da, kada nađe da osporeni upravni akt treba poništiti, sud će presudom rešiti upravnu stvar, ako priroda stvari to dozvoljava i ako utvrđeno činjenično stanje pruža pouzdan osnov za to, a takva presuda u svemu zamenjuje poništeni akt - spor pune jurisdikcije (43. stav 1.).

5. Podnosilac ustavne žalbe smatra da je Upravni sud bio dužan da održi usmenu raspravu, tim pre što je u tužbi stavljen zahtev da sud odluči u sporu pune jurisdikcije, te da mu je navedenim propuštanjem toga suda povređeno pravo na pravično suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je Upravni sud, saglasno odredbi člana 33. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, rešio predmet spora bez održavanja usmene rasprave, jer je ocenio da je predmet spora takav da očigledno ne iziskuje neposredno saslušanje stranaka i posebno utvrđivanje činjeničnog stanja.

Podnosilac ustavne žalbe, takođe, smatra da vanredno usklađivanje penzija zavisi od visine prosečne penzije u Republici Srbiji, a ne od visine penzije određene kategorije penzionera, te da je i korisnicima vojnih penzija iznos penzije morao biti uvećan za 11,06% počev od 1. januara 2008. godine i da je Upravni sud „zaobišao izričitu pravnu normu“, kojom je određeno da se položaj vojnih penzionera ne može razlikovati od položaja ostalih penzionera, kad je reč o usklađivanju penzija .

Ocenjujući ove navode ustavn e žalb e sa stanovišta odredbe člana 32. stav 1. Ustava, ovaj sud je imao u vidu da se ustavna garancija navedenog prava, pored ostalog, sastoji u tome da odluka suda o nečijem pravu ili obavezi mora biti doneta u postupku koji je sproveden u skladu sa važećim procesnim zakonom, primenom relevantnog materijalnog prava i obrazložen a na ustavnopravno prihvatljiv način , jer bi se u protivnom moglo smatrati da je proizvod proizvoljnog i pravno neutemeljenog stanovišta postupajućeg suda .

Ustavni sud je utvrdio da je prvostepeni upravni organ odbio kao neosnovan zahtev podnosioca ustavne žalbe za usklađivanje penzije u procentu od 11,06%, počev od 1. januara 2008. godine, jer je ocenio da se navedeno usklađivanje penzija odnosi na 2007. godinu i da se isto ne može primeniti na usklađivanje vojnih penzija, a da je drugostepeni organ odbio žalbu podnosioca iz istih razloga koji su navedeni u obrazloženju prvostepenog rešenja.

U osporenoj presudi Upravni sud je ocenio da se rešenje direktora Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih, kojim je izvršeno vanredno usklađivanje penzija, ne može automatski primeniti na korisnike vojnih penzija bez donošenja „opšteg akta – odluke Upravnog odbora Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika o istoj stvari“ i da donošenje tog opšteg akta zavisi od ispunjenosti uslova za vanredno usklađivanje penzija, koje ceni Upravni odbor tog fonda.

Ispitujući da li je zauzeti pravni stav donosioca osporenog akta obrazložen na ustavnopravno prihvatljiv način, Ustavni sud je pošao od toga da se način na koji je pitanje usklađivanja vojnih penzija bilo uređeno do 1. januara 2008. godine razlikuje od načina na koji je to pitanje uređeno nakon tog datuma, kada je stupio na snagu Zakon o Vojsci Srbije. S tim u vezi, Ustavni sud je konstatovao da su stupanjem na snagu Zakona o Vojsci Srbije prestale da važe odredbe Zakona o Vojsci Jugoslavije, kojima je bilo određeno da se penzije usklađuju u odnosu na plate profesionalnih vojnika i da propise o usklađivanju penzija na osnovu ovog člana donosi savezni ministar za odbranu (član 261.) . Ustavni sud je, takođe, konstatovao da je odredbom člana 193. stav 1. Zakona o Vojsci Srbije propisano da se usklađivanje iznosa penzija vojnih osiguranika ostvarenih do dana stupanja na snagu ovog zakona, kao i penzija ostvarenih po stupanju ovog zakona na snagu, vrši po dinamici i na način utvrđen zakonom kojim se uređuje penzijsko i invalidsko osiguranje.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud ocenjuje da se ne može prihvatiti stanovište Upravnog suda da je Upravni odbor Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika ovlašćen da odlučuje o postojanju uslova za vanredno usklađivanje penzija, te da nepostojanje opšteg akta Upravnog odbora tog fonda o vanrednom usklađivanju penzija onemogućava da se udovolji zahtevu podnosioca ustavne žalbe za usklađivanje penzije. Ovo stoga što se penzije vojnih osiguranika od 1. januara 2008. godine usklađuju po dinamici i na način utvrđen zakonom kojim se uređuje penzijsko i invalidsko osiguranje, te je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju jedini opšti akt na osnovu koga se tim korisnicima mogu vršiti usklađivanja penzije, pa i predmetno vanredno usklađivanje od 11,06%. Pored toga, ovaj sud ocenjuje da akt o usklađivanju penzija, koji donosi nadležni organ organizacije u kojoj se ostvaruju prava iz penzijskog osiguranja, po svojoj prirodi nije opšti akt, već akt tehničko-sprovedbenog karaktera donet u postupku izvršavanja zakonom utvrđenih obaveza Fonda. Njime se ne uređuju prava i obaveze osiguranika, već se, saglasno načinu i metodu utvrđenom zakonom, određuju konkretni procenti usklađivanja penzija, na osnovu zvaničnih statističkih podataka.

S obzirom na izloženo, Ustavni sud je ocenio da u predmetnom upravnom sporu koji je okončan osporenom presudom nije sprovedena adekvatna kontrola zakonitosti upravnog akta i da zauzeti pravni stav suda nije obrazložen na način koji se može smatrati ustavnopravno prihvatljivim, čime je povređeno pravo podnosioca na pravično suđenje zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 i 99/11), usvojio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Upravnog suda U. 3767/12 od 10. maja 2012. godine, odlučujući kao u prvom delu tačke 1. izreke.

Imajući u vidu prirodu učinjene povrede ustavnog prava u konkretnom slučaju, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao meru za otklanjanje posledica učinjene povrede prava, naložio nadležnom sudu da, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke, ponovi postupak po tužbi podnosioca ustavne žalbe, izjavljenoj protiv rešenja Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje – Direkcija 02/1 broj 2775 od 6. marta 2012. godine, odlučujući kao u tački 2. izreke.

Zahtev podnosioca ustavne žalbe kojim je traženo da Ustavni sud utvrdi i povredu ostalih prava navedenih u ustavnoj žalbi, za sada je preuranjen, imajući u vidu da će o tužbi podnosioca ustavne žalbe biti ponovo odlučivano, čime će i eventualna povreda ostalih označenih prava biti ispitana po navedenom pravnom sredstvu u upravnom sporu pred nadležnim sudom, zbog čega je Sud ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, kao u drugom delu tačke 1. izreke , saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu .

Ustavni sud je isti stav je zauzeo u svojoj Odluci broj Už – 2666/2011 od 23. maja 2012. godine, koja je objavljena u "Službenom glasniku Republike Srbije" broj 62/12.

6. S obzirom na izloženo , Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1 . tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 i 76/11) , doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.