Povreda prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud utvrđuje povredu prava na suđenje u razumnom roku jer je o žalbi (prigovoru) izvršnog dužnika odlučeno nakon više od četiri godine. Izvršni postupak je hitan, pa je ovako dugo trajanje neopravdano. Dosuđena je naknada nematerijalne štete.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-4653/2012
13.11.2014.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić , predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Sabahudin Tahirović, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Gorana Stojanovića iz Sremske Mitrovice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 13. novembra 2014. godine, doneo je

O D L U K U

1. Usvaja se ustavna žalba Gorana Stojanovića i utvrđuje da je u postupku odlučivanja o žalbi (sada prigovoru) koji je vođen u predmetu Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici IPV(I).14/11 podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje .

2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde.

3. Odbija se kao neosnovan zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu materijalne štete.

O b r a z l o ž e nj e

1. Goran Stojanović iz Sremske Mitrovice je 8. juna 2012. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu, zbog povrede prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije u postupku odlučivanja o njegovoj žalbi (sada prigovoru) koji je vođen u predmetu Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici IPV(I). 14/11, kao i protiv rešenja Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici I. 761/07 od 22. februara 2008. godine.

U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno da razlog podnošenja ustavne žalbe jeste to što je o njegovoj žalbi protiv prvostenog rešenja Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici I. 761/07 od 22. februara 2008. godine odlučeno nakon četiri godine od dana njenog podnošenja.

Podnosilac ustavne žalbe je predložio Ustavnom sudu da usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu navedenih ustavnih prava u sudskom postupku i pravo na naknadu štete.

Podnosilac je 3. septembra 2012. godine podneo, preko punomoćnika Ljiljane Vijuk, advokata iz Sremske Mitrovice, Ustavnom sudu novu ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici IPV(I). 14/11 od 21. maja 2012. godine, kojim je potvrđeno rešenje Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici I. 761/07 od 22. februara 2008. godine. Sud je ovaj podnesak tretirao kao dopunu ustavne žalbe.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku, na osnovu izvršenog uvida u spise predmeta Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici I. 302/07 i Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici I. 4111/10, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Izvršni poverilac M.S. je 18. aprila 2007. godine podnela Opštinskom sudu u Sremskoj Mitrovici predlog za određivanje sudskih penala protiv izvršnog dužnika, ovde podnosioca ustavne žalbe, jer izvršni dužnik nije izmirio nenovčanu obavezu iz pravnosnažnog rešenja Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici P. 288/05. Opštinski sud u Sremskoj Mitrovici je rešenjem I. 302/07 od 25. aprila 2007. godine usvojio navedeni predlog izvršnog poverioca.

Okružni sud u Sremskoj Mitrovici je rešenjem Gž. 1403/07 od 29. juna 2007. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršnog dužnika i potvrdio navedeno rešenje.

Izvršni dužnik je 14. marta 2008. godine podneo zahtev Opštinskom sudu u Sremskoj Mitrovici za ukidanje – smanjenje sudskih penala. U predmetu se nalazi službena beleška postupajućeg sudije od 11. marta 2013. godine da se predmet razvede kao rešen.

Izvršni poverilac M.S. je 30. novembra 2007. godine podnela predlog za izvršenje Opštinskom sudu u Sremskoj Mitrovici protiv izvršnog dužnika, ovde podnosioca ustavne žalbe, radi namirenja novčanog potraživanja na ime određenih sudskih penala, i to zaplenom odgovarajućeg iznosa zarade. Opštinski sud u Sremskoj Mitrovici je osporenim rešenjem I. 761/07 od 22. februara 2008. godine odredio predloženo izvršenje.

Izvršni dužnik je 14. marta 2008. godine podneo žalbu protiv navedenog rešenja.

Okružni sud u Sremskoj Mitrovici je rešenjem Gž. 842/08 od 8. maja 2008. godine vratio spise predmeta I. 761/07 prvostepenom sudu, radi sprovođenja izviđajnih radnji. U obrazloženju tog rešenja je navedeno da kako izvršni dužnik tvrdi da je svoju nenovčanu obavezu izvršio 4. avgusta 2007. godine, to će prvostepeni sud sprovesti izviđajne radnje i pozvati stranke, radi utvrđivanja navedene okolnosti.

Na ročištu održanom 21. februara 2011. godine saslušani su izvršni poverilac i izvršni dužnik.

Osnovni sud u Sremskoj Mitrovici je osporenim rešenjem IPV(I). 14/11 od 21. maja 2012. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršnog dužnika i potvrdio prvostepeno rešenje.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Zakonom o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 125/04)(u daljem tekstu: ZIP), koji je važio u vreme podnošenja predloga za izvršenje u ovoj pravnoj stvari, bilo je propisano da je u postupku izvršenja i obezbeđenja sud dužan da postupa hitno (član 5. stav 1.); da izvršni dužnik koji nakon donošenja rešenja o obavezi plaćanja sudskih penala, a pre podnošenja predloga za prinudno izvršenje dobrovoljno izvrši obavezu, može podneti zahtev za smanjenje dosuđenih sudskih penala, u skladu sa pravilima obligacionog prava (član 46. stav 7); da se rešenje o obavezi plaćanja sudskih penala prinudno izvršava po pravilima ovog zakona za izvršenje novčanih obaveza (član 47.).

Zakon o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11)(u daljem tekstu: ZIO), koji se primenjuje od 17. septembra 2011. godine, u članu 358. stav 1. propisuje da će se postupci izvršenja i obezbeđenja u kojima je do dana početka primene ovog zakona započeto sprovođenje izvršenja okončati po odredbama ovog zakona. Odredbama ovog zakona propisano je: da je postupak izvršenja i obezbeđenja hitan (član 6. stav 1); da se rešenje kojim se nalaže plaćanje sudskih penala prinudno izvršava po pravilima ovog zakona za izvršenje novčanih obaveza (član 53.).

5. U vezi sa istaknutom povredom prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, Ustavni sud ukazuje da se u navedenoj vrsti postupka pravo na suđenje u razumnom roku prvenstveno garantuje izvršnom poveriocu koji je neposredno pravno zainteresovan da se izvršenje sprovede u najkraćem mogućem roku radi ostvarivanja svog prava priznatog izvršnom ispravom. Osnovni cilj izvršnog postupka jeste efikasno i u razumnom roku namirenje potraživanja izvršnog poverioca. Izuzetno se i izvršnom dužniku garantuje pravo na suđenje u razumnom roku ali u onim fazama izvršnog postupka u kojima se odlučuje o njegovim pravima i obavezama. Pravo na podnošenje pravnog sredstva protiv rešenja kojim se određuje izvršenje protiv izvršnog dužnika i pravo na donošenje odluke po takvom pravnom sredstvu u razumnom roku, predstavljaju procesne garancije koje su ustanovljene u korist izvršnog dužnika i u našem izvršnom procesnom pravu predstavljaju ustaljeni zakonski mehanizam odbrane izvršnog dužnika od nezakonitosti i nepravilnosti koje mogu proist eći iz izvršnog postupka u fazi određivanja izvršenja (videti Odluku Ustavnog suda Už -3130/14 od 21. maja 2014. godine). Podnosilac je u ustavnoj žalbi istakao dugo trajanje postupka po njegovoj žalbi protiv rešenja Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici I. 761/07 od 22. februara 2008. godine, kojim je usvojen poveriočev predlog za izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja na ime određenih sudskih penala. Ustavni sud je utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe kao izvršni dužnik podneo žalbu protiv navedenog rešenja, dana 14. marta 2008. godine, a da je o njegovoj žalbi (sada prigovoru) meritorno odlučeno tek osporenim rešenjem Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici IPV(I). 14/11 od 21. maja 2012. godine . Dakle, predmetni postupak po žalbi (sada prigovoru) je trajao više od četiri godine što može, samo po sebi, ukazivati na to da postupak po podnosiočevom pravnom sredstvu nije okončan u okviru razumnog roka. Međutim, Ustavni sud ocenjuje da i pored toga što je pojam razumne dužine trajanja jednog sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca - složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, postupanja nadležnih sudova i značaja prava o kome se u postupku raspravlja za podnosioca, odlučivanje o redovnom pravnom sredstvu nakon četiri godine i dva meseca ne može se opravdati bilo kojim od prethodno navedenih činilaca. Pri tome treba imati u vidu da je o pravnom sredstvu podnosioca ustavne žalbe odlučivano u izvršnom postupku koji je po svojoj prirodi hitan.

6. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da je u postupku odlučivanja o njegovoj žalbi (sada prigovoru) koji je vođen u predmetu Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici IPV(I).14/11, podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava . Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13 - US), usvojio ustavnu žalbu, odlučujući kao u prvom delu tačke 1. izreke.

7. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnositeljke ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava na suđenje u razumnom roku, u ovom slučaju, ostvari utvrđivanjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 400 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete, Ustavni sud je cenio sve okolnosti od značaja, a posebno ukupnu dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka i postupka obezbeđenja. Ustavni sud smatra da navedeni iznos predstavlja adekvatnu pravičnu naknadu za povredu prava koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpeo zbog neažurnog i neefikasnog postupanja nadležnih sudova. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu i ekonomsko-socijalne prilike u Republici Srbiji, praksu ovoga suda i Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom licu pruža odgovarajuće zadovoljenje.

8. Razmatrajući zahtev podnosioca ustavne žalbe zahtev za naknadu materijalne štete, Ustavni sud ukazuje da podnosilac ustavne žalbe nije dostavio dokaze o šteti koja je njemu prouzrokovana i dokaze o uzročnoj vezi između postupanja suda kao državnog orana i prouzrokovane materijalne štete, te je takav zahtev odbio kao neosnovan, saglasno članu 89. st. 1. i 3. Zakona o Ustavnom sudu, rešavajući kao u tački 3. izreke.

9. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu u kojem je osporeno rešenje Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici IPV(I). 14/11 od 21. maja 2012. godine, Ustavni sud ukazuje da je predmetnim rešenjem potvrđeno osporeno rešenje Opštinskog suda u Sremskoj Mitrovici I. 761/07 od 22. februara 2008. godine kojim je usvojen predlog za izvršenje izvršnog poverioca radi namirenja novčanog potraživanja na ime određenih sudskih penala koji su nametnuti podnosiocu ustavne žalbe. Saglasno odredbi člana 170. Ustava, kojom je ustavna žalba ustanovljena kao posebno i izuzetno pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda, ustavna žalba se može izjaviti samo protiv pojedinačnog akta ili radnje kojima je odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, pošto samo takvim aktom ili radnjom podnosiocu može biti povređeno ili uskraćeno neko od Ustavom zajemčenih prava i sloboda. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu pravnu prirodu i sadržinu osporenog akta, Ustavni sud je utvrdio da se ne radi o pojedinačnom aktu iz člana 170. Ustava, te je stoga ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

10. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

Vesna Ilić Prelić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.