Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku koji je trajao preko 13 godina. Sud je podnosiocu dosudio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.100 evra.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), dr Jovan Ćirić, Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov i Tatjana Đurkić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi G. Č. iz P. kod Čačka, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 4. juna 2020. godine, doneo je
O D L U K U
Odbija se kao neosnovana ustavna žalba G. Č. izjavljena protiv presuda Višeg suda u Čačku K. 13/15 od 7. aprila 2015. godine, Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1. 540/15 od 15. juna 2015. godine i Vrhovnog kasacionog suda Kzz. 754/15 od 10. septembra 2015. godine, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
O b r a z l o ž e nj e
1. G. Č. iz P. kod Čačka podneo je Ustavnom sudu, 17. jula 2015. godine, preko punomoćnika Đ. T, advokata iz Beograda, ustavnu žalbu, dopunjenu 1. decembra 2015. godine, protiv presude Višeg suda u Čačku K. 13/15 od 7. aprila 2015. godine, presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1. 540/15 od 15. juna 2015. godine i presude Vrhovnog kasacionog suda Kzz. 754/15 od 10. septembra 2015. godine, kao i protiv radnji Ministarstva unutrašnjih poslova od 24. novembra 2014. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava.
U ustavnoj žalbi se, pored ostalog, navodi:
- da je osporenim presudama Višeg suda u Čačku K. 13/15 od 7. aprila 2015. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1. 540/15 od 15. juna 2015. godine podnosilac osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ;
- da je 24. novembra 2014. godine, oko 13 časova, podnosilac zaustavljen u mestu Bogutovac od strane saobraćajnog policajca, da su ga zatim policajci u civilu lišili slobode, uzeli mu vozilo i dovezli ga u Policijsku stanicu u Kraljevu, kada je jedno vreme saslušavan bez prisustva branioca (advokati bili u štrajku), uz primenu nasilja (tučen), kada su policajci tražili da prizna šta prevozi u vozilu i da li ima šta da prijavi;
- da su, pošto podnosilac nije imao šta da prijavi, policajci sproveli pretres vozila angažovanjem specijalno obučenog psa, kom pretresu podnosilac nije sve vreme prisustvovao (vođen u jednu od garaža radi isleđivanja);
- da su nakon toga policajci skinuli spoljni rezervni točak i zajedno sa podnosiocem otišli u jednu vulkanizersku radnju u Kraljevu, gde je točak demontiran, a u unutrašnjosti je pronađena veća količina marihuane (4.738 grama) i heroina (2.995 grama), a da je uviđaj na demontiranom točku sproveden u prisustvu zamenika Višeg javnog tužioca u Kraljevu;
- da navedeni pretres nije sproveden u skladu sa važećim Zakonikom o krivičnom postupku jer nije bio hitna istražna radnja, s obzirom na to da pretresu nisu prisustvovali građani, branilac, niti sve vreme podnosilac;
- da je policija izdala potvrdu o privremeno oduzetim predmetima sa pozivom na član 286. Zakonika o krivičnom postupku, odnosno ovlašćenje policije u pretkrivičnom postupku;
- da po sada važećem Zakoniku policija ne može samostalno da vrši pretres (osim ako je u pitanju hitan postupak), već samo pregled prevoznih sredstava, ali je o tome dužna da sačini zapisnik ili službenu belešku;
- da je, kada se radi o skrivenim predmetima, obavezan pretres u skladu sa pravilima iz Zakonika o krivičnom postupku (čl. 152-160.), da je ista obaveza propisana i članom 64. stav 9. Zakona o policiji, a koju odredbu policajci nisu primenili;
- da osim navedene potvrde u toku krivičnog postupka nije pribavljen nijedan drugi pravno relevantan dokaz da je okrivljeni svesno i voljno prenosio opojnu drogu radi prodaje, odnosno radi stavljanja na tržište;
- da se navedena potvrda ne može koristiti kao dokaz, jer nije pribavljena na zakonit način, s obzirom na to da je ostvarena mogućnost manipulacije, a pravila postupka upravo postoje da bi se taj rizik sprečio;
- da nije prihvaćen nijedan dokazni predlog odbrane da se proveri odbrana okrivljenog da nije znao ili mogao znati za prisutvo droge u rezervnom točku terenskog vozila, koji je dostupan sa spoljne strane, odnosno nije ga moguće posebno zaključati zatvaranjem vrata;
- da je poseban problem sa navedenom potvrdom u tome što je podnosilac osuđen da je delo učinio 24. novembra 2014. godine u 13:00 časova u Bogutovcu, a da se iz potvrde o privremeno oduzetim predmetima vidi da je opojna droga pronađena u Kraljevu u 15:20 časova, pa postoji protivrečnost između izreke presude i sadržine potvrde u pogledu mesta i vremena izvršenog krivičnog dela;
- da je drugostepeni sud pokušao da nepostojećim činjenicama koje nisu utvrđene na glavnom pretresu u prvostepenom postupku relativizuje opisane nedostatke izreke prvostepene presude, navodeći da je službeni pas nanjušio drogu u Bogutovcu, te da je zatim u Kraljevu izvršeno demontiranje točka i oduzimanje opojne droge;
- da u toku krivičnog postupka nije izveden nijedan dokaz u pravcu dokazivanja vinosti podnosioca, s obzirom na njegovu tvrdnju da ne zna kako je droga dospela u rezervni točak terenskog vozila, da na paketima ne postoje njegovi biološki tragovi, da nije vlasnik vozila – što je nesporno, a posebno da pre ovog događaja nije evidentiran nijedan podatak u Ministarstvu unutrašnjih poslova ili kod drugog organa da je okrivljeni sklon vršenju ovakvih ili sličnih krivičnih dela;
- da drugostepeni sud nije prihvatio zahtev odbrane da podnosilac prisustvuje sednici drugostepenog suda (obavešten, pa otkazano).
Podnosilac u dopuni ustavne žalbe od 1. decembra 2015. godine, između ostalog, navodi:
- da je presudom Vrhovnog kasacionog suda odbijen kao neosnovan i odbačen kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti podnosioca;
- da prema navedenoj presudi sporna potvrda o privremeno oduzetim predmetima nije pribavljena na osnovu policijskog ovlašćenja iz člana 286. ili člana 287. u vezi sa članom 147. Zakonika, već po nalogu javnog tužioca kao organa koji rukovodi predistražnim postupkom (član 43. stav 2. tačka 1) Zakonika) i koji je preduzeo dokazne radnje uviđaja iz koje je proizašla mera oduzimanja predmeta (član 135. stav 2. u vezi sa članom 147. Zakonika) i u toku te dokazne radnje sačinio zapisnik;
- da tumačeći navedeno, proizlazi da bi se ista presuda donela samo na osnovu zapisnika o uviđaju javnog tužioca i da navedena potvrda praktično nije bila potrebna, tako da se na njoj i ne zasniva pravnosnažna osuđujuća presuda;
- da je u potvrdi o privremeno oduzetim predmetima navedeno da potvrdu izdaje ovlašćeno službeno lice, na osnovu člana 147. Zakonika o krivičnom postupku, prilikom: „preduzimanja potrebnih mera iz člana 286. st. 1. i 2. ZKP, radi obezbeđenja materijalnih dokaza“;
- da je, dakle, netačan navod da potvrda nije izdata na osnovu samostalnih ovlašćenja policije iz člana 286. Zakonika, kako se to navodi u presudi Vrhovnog kasacionog suda;
- da je netačno navedeno da potvrda o privremeno oduzetim predmetima nije u vezi sa zadržavanjem okrivljenog, jer mu je rešenje o zadržavanju uručeno u 15:30 časova, nakon što je izvršeno privremeno oduzimanje predmeta od okrivljenog pronađenih prilikom uviđaja;
- da Vrhovni kasacioni sud nije imao u vidu da je uviđaj koji je sproveo javni tužilac bio poslednja radnja u nizu, jer je pre uviđaja u vulkanizerskoj radnji u Kraljevu, nekoliko časova ranije (13:00 časova), policija u Bogutovcu zaustavila vozilo, sprovela okrivljenog i vozilo u PS Kraljevo, od kog trenutka počinje zadržavanje okrivljenog;
- da je policija izvršila pregled, a zatim i pretres vozila uz pomoć službenog psa, da je demontiran spoljni rezervni točak odvezen iz Policijske stanice u vulkanizersku radnju, posle čega su obavestili i javnog tužioca, koji je bio prisutan prilikom demontaže, o čemu je sačinjen zapisnik o uviđaju;
- da policija ništa od navedenog nije dokumentovala, da ne postoji zapisnik ili službena beleška o pregledu vozila, nema zapisnika o pretresu, a da samom pretresu nije prisustvovao okrivljeni, branilac i građani, koji po zakonu moraju biti prisutni, jer nije bila u pitanju hitna istražna radnja;
- da je javni tužilac, po novom Zakoniku o krivičnom postupku, ovlašćen da sprovodi istragu, odnosno pribavlja dokaze, ali da je istovremeno i stranka u krivičnom postupku, te da nije moguće zasnovati presudu samo na dokazu koji sam pribavi, a da se odbiju svi dokazni predlozi okrivljenog, odnosno odbrane.
Podnosilac smatra da je zbog prethodno iznetog u suštini sprečen da pristupi sudu, odnosno sprečen da dokaže svoju nevinost.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može podneti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), kojim je uređen postupak po ustavnoj žalbi, propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, izvršio uvid u spise predmeta K. 13/15 Višeg suda u Kraljevu i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te je utvrdio sledeće činjenice od značaja za odlučivanje:
Podnosilac ustavne žalbe je osporenom presudom Višeg suda u Čačku K. 13/15 od 7. aprila 2015. godine oglašen krivim što je: „dana 24. novembra 2014. godine, oko 13:00 časova u Bogutovcu, grad Kraljevo, na magistralnom putu Raška – Kraljevo, svestan svoga dela, te da je zabranjeno, i hoteći njegovo izvršenje, neovlašćeno radi prodaje prenosio supstance koje su proglašene za opojne droge, tako što je upravljao putničkim vozilom marke „I.” i registarske oznake KG …, krećući se iz pravca Raške prema Kraljevu, i u rezervnom točku na ovom vozilu neovlašćeno prenosio radi dalje prodaje opojnu drogu heroin u količini 2.995,65 grama neto mase, upakovanu u šest najlonskih kesa oblepljenih lepljivom trakom, i opojnu drogu marihuanu u količini od 4.738,13 grama neto mase sa psihoaktivnom supstancom THC, upakovanu u devet najlonskih kesa obmotanih najlonskim džakom i celofanom i oblepljenih lepljivom trakom, koje opojne droge se nalaze na spisku psihoaktivnih kontrolisanih supstanci („Službeni glasnik RS“, broj 28/13), ali je u označenom vremenu i mestu zaustavljen od strane policijskih službenika koji su u rezervnom točku pronašli i od okrivljenog privremeno oduzeli opojne droge“, čime je učinio krivično delo neovlašćenja proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest meseci.
U osporenoj presudu Višeg suda u Čačku K. 13/15 od 7. aprila 2015. godine je, pored ostalog, navedeno:
- da je iz materijalnih dokaza sud utvrdio sledeće činjenice – da je Viši javni tužilac u Kraljevu obavešten 24. novembra 2014. godine u 14:20 časova od strane inspektora Policijske uprava u Kraljevu da je na magistralnom putu Raška – Kraljevo u Bogutovcu od strane službenika policije zaustavljeno putničko motorno vozilo registarskih oznaka KG …, da je prilikom kontrole vozila policijski pas nanjušio opojnu drogu u rezervnom točku na zadnjim vratima putničkog vozila sa spoljne strane, te da je putničko motorno vozilo dovezeno u dvorište ispred garaže PU u Kraljevu, a rezervni točak u vulkanizerski servis „O.“, ulica A. u Kraljevu;
- da je viši javni tužilac izašao na lice mesta i sačinio zapisnik iz kojeg je sud utvrdio – da je u vulkanizerski servis „O.“ stigao je u 14:20 časova, zajedno sa uviđajnom ekipom, da je u servisu je zatečen vozač motornog vozila G. Č, da je u prisustvu G. Č. radnik ovlašćenog vulkanizerskog servisa Ž.V. izvršio odvajanje gume od felne rezervnog točka, da je u unutrašnjosti gume pronađeno 11 paketa oblepljenih lepljivom trakom braon boje i jedan paket oblepljen samolepljivom folijom za koje se sumnja da sadrže opojnu drogu, da su paketi izvađeni, označeni brojevima, izmereni i fotografisani i da je utvrđeno da je paket označen brojem 1 bruto mase 622,51 gram, paket označen brojem 2 bruto mase 686,69 grama, paket označen brojem 3 bruto mase 610 grama, paket označen brojem 4 bruto mase 1166,98 grama, paket označen brojem 5 bruto mase 1147,39 grama, paket označen brojem 6 bruto mase 1154,56 grama, paket označen broje 7 bruto mase 573,66 grama, paket označen brojem 8 bruto mase 693,38 grama, paket označen brojem 9 bruto mase 598,75 grama, paket označen brojem 10 bruto mase 627,29 grama, paket označen brojem 11 bruto mase 613,19 grama, paket označen brojem 12 bruto mase 574,68 grama, te da je, s obzirom na manje dimenzije i veću težinu paketa 4, 5 i 6, nožem izvršeno isecanje dela paketa, pa je neposrednim uvidom utvrđeno da se u tri paketa nalazila praškasta materija svetlo braon boje za koju se sumnja da je opojna droga heroin, a da ostalih devet paketa sadrže biljnu materiju zelene boje za koju se sumnja da je opojna droga kanabis – marihuana, da je ukupna bruto težina paketa označenih brojevima 4, 5 i 6 iznosila 3.468,93 grama, a paketa označenih 1, 2, 3, 7, 8, 9, 10, 11 i 12 iznosila je 5.546,57 grama bruto, da je rezervni točak vraćen i smešten u vozilo, te da je uviđaj nastavljen u dvorištu garaže PU u Kraljevu u prisustvu G. Č;
- da su dana 24. novembra 2014. godine ovlašćena službena lica PU u Kraljevu zaustavila G. Č. na Ibarskoj magistrali u mestu Bogutovac dok se putničkim vozilom „I.” registarskih oznaka KG … prevozio u pravcu Kraljeva, i da su tom prilikom od G. Č. oduzeti predmeti – 1) tri paketa oblepljena lepljivom trakom braon boje u kojima se nalazila praškasta materija svetlo braon boje za koju se sumnja da je opojna droga heroin, ukupne bruto mase 3468,93 grama, i to – paket označen brojem 4 je bruto mase 1166,98 grama; paket označen brojem 5 je bruto mase 1147,39 grama, paket označen brojem 6 je bruto mase 1154,56 grama, 2) devet paketa oblepljenih selotejp trakom braon boje u kojima se nalazila biljna materija za koju se sumnja da je opojna droga marihuana, ukupne bruto mase 5546,57 grama, i to – paket označen brojem 1 je bruto mase 633,51 grama, paket označen brojem 2 je bruto mase 686,69 grama, paket označen brojem 3 je bruto mase 610 grama, paket označen brojem 7 je bruto mase 573,66 grama, paket označen brojem 8 je bruto mase 639,38 grama, paket označen brojem 9 je bruto mase 598,75 grama, paket označen brojem 10 je bruto mase 627,29 grama, paket označen brojem 11 je bruto mase 613,19 grama, paket označen brojem 12 je bruto mase 575,1 grama, te da su predmeti označeni brojevima od 1 do 12 pronađeni u rezervnom točku na vozilu;
- da je sud odbio predlog advokata Đ.T. da se iz spisa predmeta izdvoji potvrda PU u Kraljevu Ku. 2148/14 od 24. novembra 2014. godine kao dokaz na kome ne može da se zasnuje odluka;
- da je nakon ovakve ocene dokaza, sud utvrdio činjenično stanje da je optuženi G. Č. 24. novembra 2014. godine u Bogutovcu, grad Kraljevo, na magistralnom putu Raška – Kraljevo u putničkom vozilu „I.” registarske oznake KG …, krećući se iz pravca Raške prema Kraljevu, neovlašćeno radi prodaje prevozio opojno drogu heroin u količini od 2.995,65 grama neto mase, upakovanu u šest najlonskih kesa oblepljenih lepljivom trakom, i opojnu drogu marihuanu u količini od 4.738,13 grama neto mase, upakovanu u devet najlonskih kesa obmotanih najlonskim džakom i celofanom i oblepljenih lepljivom trakom u rezervnom točku na ovom vozilu, ali je oko 13:00 časova u mestu Bogutovac zaustavljen od strane policijskih službenika koji su pronašli i oduzeli opojnu drogu.
U osporenoj presudi Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1. 540/15 od 15. juna 2015. godine, kojom je odbijena kao neosnovana žalba podnosioca i potvrđena prvostepena presuda je, između ostalog, navedeno:
- da po nalaženju suda, nisu osnovane tvrdnje iz žalbe branioca, iz razloga što je predmetna potvrda sačinjena na osnovu člana 147. ZKP, a prilikom preduzimanja potrebnih mera iz člana 286. st. 1. i 2. ZKP, radi obezbeđenja materijalnih dokaza, kako je to konstatovano u navedenoj potvrdi; - da je odredbom člana 286. stav 1. ZKP propisano da je, ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija dužna da preduzme potrebne mere da se pronađe učinilac krivičnog dela, da se učinilac ili saučesnik ne sakrije ili ne pobegne, da se otkriju i obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupi sva obaveštenja koja bi mogla biti od koristi za uspešno vođenje krivičnog postupka;
- da je stavom 2. istog člana ZKP propisano da policija u cilju ispunjenja dužnosti iz stava 1. ovog člana, između ostalog, može da traži potrebna obaveštenja od građana, da izvrši potreban pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga, da preduzme potrebne mere u vezi sa utvrđivanjem istovetnosti lica i predmeta, da preduzme druge potrebne mere i radnje, te da će se o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom preduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za krivični postupak, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti, sastaviti zapisnik ili službena beleška;
- da je odredbom člana 147. stav 1. ZKP propisano da će predmete koji se po Krivičnom zakoniku moraju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, organ postupka privremeno oduzeti i obezbediti njihovo čuvanje, dok je članom 150. stav 1. ZKP propisano da se licu od koga su predmeti oduzeti izdaje potvrda u kojoj će se oni opisati, navesti gde su pronađeni, podaci o licu od koga se predmeti oduzimaju, kao i svojstvo i potpis lica koje radnju sprovodi;
- da su, s obzirom na izloženo, pripadnici policije saglasno odredbama člana 286. st. 1. i 2. i člana 147. stav 1. ZKP, imali ovlašćenje da oduzmu predmete od okrivljenog Č, i da u vezi toga sačine potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od okrivljenog, koja je pravilno cenjena kao dokaz prilikom donošenja prvostepene presude, te da suprotno navodima iznetim u žalbi ne predstavlja nezakonit dokaz;
- da je prvostepeni sud na osnovu pravilne ocene izvedenih dokaza, a pre svega zapisnika o uviđaju, na nesumnjiv način utvrdio da su policijski službenici na magistralnom putu Raška – Kraljevo, u mestu Bogutovac, zaustavili putničko vozilo kojim je upravljao okrivljeni, gde je policijski pas nanjušio moguće prisustvo droge u rezervnom točku koji se nalazio na zadnjim vratima putničkog vozila sa spoljne strane, nakon čega je vozilo dovezeno u dvorište ispred garaže PU Kraljevo, a zatim u vulkanizerski servis „O.“ u Kraljevu, gde je u prisustvu okrivljenog izvršeno izdvajanje gume od felne rezervnog točka, pa je u unutrašnjosti gume pronađena opojna droga.
Osporenom presudom Vrhovnog kasacionog suda Kzz. 754/15 od 10. septembra 2015. godine odbijen je kao neosnovan i odbačen kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, ovde podnosioca, a u obrazloženju ove presude se navodi:
- da branilac okrivljenog kao nedozvoljeni dokaz označava potvrdu o privremeno oduzetim predmetima MUP – a RS PU Kraljevo Ku. 2148/14 od 24. novembra 2014. godine, uz isticanje da je taj dokaz nezakonit iz više razloga, da je potvrda nezakonita najpre zbog nesaglasnosti podataka u potvrdi o vremenu i mestu pronalaženja predmetne opojne droge (u Kraljevu dana 24. novembra 2014. godine), sa utvrđenjem u prvostepenoj presudi da je opojna droga pronađena u Bogutovcu istog dana, ali u 13:00 časova, da je nezakonita iz razloga što u spisima ne postoji zapisnik ili službena beleška o pregledu vozila u Bogutovcu ili Kraljevu, koja radnja policije mora biti dokumentovana shodno odredbi člana 286. ZKP, s obzirom na konstataciju u navedenoj potvrdi da je oduzimanje predmeta izvršeno na osnovu odredaba člana 127. i člana 286. st. 1. i 2. ZKP, niti postoji zapisnik o pretresanju vozila po naredbi suda ili bez naredbe, iako se radi i predmetima skrivenim u rezervnom točku, koji su mogli biti oduzeti samo na osnovu pretresa, u skladu sa uslovima iz čl. 152. – 160. ZKP i ovlašćenjem policije iz člana 64. stav 9. Zakona o policiji da zadrži lice do pribavljanja naloga za pretres, ako postoje osnovi sumnje da ima predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, da branilac ističe da u Bogutovcu nije vršen pregled vozila, već je u policijskoj stanici vršen pretres vozila kada je angažovan službeni pas, kao i da okrivljeni, koji je zadržan u vremenu od 13:00 časova do 15:30 časova tim radnjama policije nije bio stalno prisutan i da nije bio prisutan ni branilac ni građani;
- da je pobijanom prvostepenom presudom, na osnovu zapisnika o uviđaju Višeg javnog tužioca u Kraljevu Kti. 44/14 od 25. novembra 2014. godine, utvrđeno da je javni tužilac, nakon što je dana 24. novembra 2014. godine u 14:20 časova obavešten o zaustavljanju i kontroli (uz pomoć policijskog psa) vozila kojim je upravljao okrivljeni, u mestu Bogutovac, oko 13:00 časova, i sumnje koja se pojavila prilikom preduzimanja navedenih mera od strane pripadnika PU Kraljevo, da se u rezervnom točku na spoljnim vratima vozila nalazi opojna droga, preduzeo dokaznu radnju uviđaja u vulkanizerskom servisu u Kraljevu sa početkom u 14:30 časova, u prisustvu okrivljenog, kojom prilikom je u unutrašnjosti gume rezervnog točka pronađeno ukupno 12 paketa, čija sadržina je utvrđena merenjem i neposrednim uvidom i opisana u zapisniku o uviđaju, uz konstataciju sumnje da se radi o supstancama koje predstavljaju opojne droge heroin i kanabis – marihuanu, te da je uviđaj nastavljen, takođe u pristustvu okrivljenog, u dvorištu garaže PU Kraljevo, gde je izvršen detaljan pregled vozila i od strane javnog tužioca naloženo policiji da vozilo i sve predmete pronađene prilikom uviđaja i označene u zapisniku o uviđaju i privremeno oduzmu od okrivljenog, uz potvrdu;
- da iz navedenog proizlazi da privremeno oduzimanje predmeta u konkretnom slučaju nije izvršeno kao samostalna mera ili dokazna radnja policije, u smislu odredaba člana 286. ZKP ili člana 287. ZKP, u vezi sa članom 147. ZKP, već po nalogu javnog tužioca kao organa koji rukovodi predistražnim postupkom (član 43. stav 2. tačka 1)) i koji je preduzeo dokaznu radnju uviđaja iz koje je proizašla mera oduzimanja predmeta (član 135. stav 2. u vezi sa članom 147. ZKP i o toku te dokazne radnje sačinio zapisnik, te da policija nije bila u obavezi da sačinjava zapisnik ili službenu belešku o navedenoj dokaznoj radnji koju nije ni preduzela, odnosno o radnji oduzimanja predmeta uz izdavanje potvrde, koju nije preduzela samostalno;
- da s obzirom na to da se ne radi o dokaznoj radnji pretresanja (čl. 152. do 160. ZKP), već o uviđaju u predistražnom postupku (čl. 133. do 136. ZKP), uslov zakonitosti pribavljanja potvrde o privremenom oduzimanju predmeta nije postojanje naredbe suda ili okolnosti kada naredba nije potrebna za preduzimanje dokazne radnje u vezi sa kojom je nastala potvrda, ni prisustvo svedoka toj dokaznoj radnji, kao ni prisustvo branioca okrivljenog, a u konkretnom slučaju ni zbog okolnosti da je određena mera zadržavanja okrivljenog (član 294. stav 5. u vezi sa st. 1. i 2. i u vezi sa članom 291. stav 1. ZKP), jer je ista saopštena okrivljenom i rešenje o zadržavanju doneto i uručeno okrivljenom u 15:30 časova, nakon što je izvršeno privremeno oduzimanje predmeta od okrivljenog, pronađenih prilikom uviđaja i okrivljenom je o tom izdata potvrda (u 15:20 časova).
4. Odredbama Ustava, na čije povrede se poziva podnosilac ustavne žalbe, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega član 32. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave i da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36.).
Zakonikom o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13, 55/14 i 35/19) (u daljem tekstu: ZKP) propisano je da se sudske odluke ne mogu zasnivati na dokazima koji su, neposredno ili posredno, sami po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa Ustavom, ovim zakonikom, drugim zakonom ili opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima, osim u postupku koji se vodi zbog pribavljanja takvih dokaza (član 16. stav 1.).
Odredbama člana 286. ZKP propisano je: da je, ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija dužna da preduzme potrebne mere da se pronađe učinilac kricičnog dela, da se učinilac ili saučesnik ne sakrije ili ne pobegne, da se otkriju i obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupi sva obaveštenja koja bi mogla biti od koristi za uspešno vođenje krivičnog postupka (stav 1.); da, u cilju ispunjenja dužnosti iz stava 1. ovog člana, policija može da traži potrebna obaveštenja od građana, da izvrši potreban pregled prevoznih sredstava, putnika i prtljaga, da za neophodno potrebno vreme, a najduže do osam časova ograniči kretanje na određenom prostoru, da preduzme potrebne mere u vezi sa utvrđivanjem istovetnosti lica i predmeta, da raspiše potragu za licem i predmetima za kojima se traga, da u prisustvu odgovornog lica pregleda određene objekte i prostorije državnih organa, preduzeća, radnji i drugih pravnih lica, ostvari uvid u njihovu dokumentaciju i da je po potrebi oduzme, da preduzme druge potrebne mere i radnje, a da će se, o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom preduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za krivični postupak, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti, sastaviti zapisnik ili službena beleška (stav 2.); da o preduzimanju mera i radnji iz st. 2. i 3. ovog člana policija odmah, a najkasnije u roku od 24 časa nakon preduzimanja, obaveštava javnog tužioca (stav 4.).
Članom 447. ZKP utvrđeno je: da sednicu veća, na predlog sudije izvestioca, zakazuje predsednik veća i o njoj obaveštava javnog tužioca (stav 1.); da će se o sednici veća obavestiti onaj optuženi ili njegov branilac, oštećeni kao tužilac, privatni tužilac ili njihov punomoćnik koji je u roku predviđenom za žalbu ili odgovoru na žalbu, zahtevao da bude obavešten o sednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostepenim sudom (stav 2.); da će, ako se o sednici veća obaveštava optuženi koji se nalazi u pritvoru ili na izdržavanju krivične sankcije koja se sastoji u lišenju slobode, a ima branioca, predsednik veća narediti da se obezbedi njegovo prisustvo samo ako veće oceni da je to neophodno za razjašnjenje stvari, te da, kada veće nađe da je obezbeđenje prisustva optuženog otežano zbog bezbednosnih ili drugih razloga i kada je to s obzirom na tehničke uslove moguće, optuženi može učestvovati na sednici veća putem tehničkih sredstava za prenos zvuka i slike (stav 4.)
5. Ustavni sud je, pre svega, konstatovao da je podnosilac ustavnu žalbu izjavio protiv radnji Ministarstva unutrašnjih poslova od 24. novembra 2014. godine jer je „24. novembra 2014. godine oko 13 časova zaustavljen u mestu Bogutovac od strane saobraćajnog policajca, te su ga zatim policajci u civilu lišili slobode, uzeli mu vozilo i dovezli u Policijsku stanicu u Kraljevu, kada je jedno vreme saslušavan bez prisustva branioca (advokati bili u štrajku), uz primenu nasilja (tučen), kada su policajci tražili da prizna šta prevozi u vozilu i da li ima šta da prijavi“. Imajući u vidu da podnosilac ustavne žalbe osporava radnje Ministarstva unutrašnjih poslova od 24. novembra 2014. godine, a da je ustavna žalba podneta 17. jula 2015. godine, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavnu žalbu kao neblagovremenu, jer je izjavljena posle isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u drugom delu izreke.
6.1. U pogledu navoda ustavne žalbe kojima se ukazuje da prvostepena i drugostepena presuda nisu obrazložene na adekvatan način, a vezano za zakonitost potvrde o privremeno oduzetim predmetima, čime je, po mišljenju podnosioca, povređeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, Ustavni sud konstatuje da je eventualni nedostatak u obrazloženju prvostepene i drugostepene presude otklonjen kroz detaljno obrazloženje presude Vrhovnog kasacionog suda, donete u postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti. Vrhovni kasacioni sud je u osporenoj presudi Kzz. 754/15 od 10. septembra 2015. godine, pored ostalog, naveo:
- da je pobijanom prvostepenom presudom, na osnovu zapisnika o uviđaju Višeg javnog tužioca u Kraljevu Kti. 44/14 od 25. novembra 2014. godine, utvrđeno da je javni tužilac, nakon što je dana 24. novembra 2014. godine u 14:20 časova obavešten o zaustavljanju i kontroli (uz pomoć policijskog psa) vozila kojim je upravljao okrivljeni, u mestu Bogutovac, oko 13:00 časova, i sumnje koja se pojavila prilikom preduzimanja navedenih mera od strane pripadnika PU Kraljevo, da se u rezervnom točku na spoljnim vratima vozila nalazi opojna droga, preduzeo dokaznu radnju uviđaja u vulanizerskom servisu u Kraljevu, sa početkom u 14:30 časova, u prisustvu okrivljenog, kojom prilikom je u unutrašnjosti gume rezervnog točka pronađeno ukupno 12 paketa, čija sadržina je utvrđena merenjem i neposrednim uvidom i opisana u zapisniku o uviđaju, uz konstataciju sumnje da se radi o supstancama koje predstavljaju opojne droge heroin i kanabis – marihuanu, te da je uviđaj nastavljen, takođe u pristustvu okrivljenog, u dvorištu garaže PU Kraljevo, gde je izvršen detaljan pregled vozila i od strane javnog tužioca naloženo policiji da vozilo i sve predmete pronađene prilikom uviđaja i označene u zapisniku o uviđaju privremeno oduzmu od okrivljenog, uz potvrdu;
- da iz navedenog proizlazi da privremeno oduzimanje predmeta u konkretnom slučaju nije izvršeno kao samostalna mera ili dokazna radnja policije, u smislu odredaba člana 286. ZKP ili člana 287. ZKP, u vezi sa članom 147. ZKP, već po nalogu javnog tužioca kao organa koji rukovodi predistražnim postupkom (član 43. stav 2. tačka 1) ZKP) i koji je preduzeo dokaznu radnju uviđaja iz koje je proizašla mera oduzimanja predmeta (član 135. stav 2. u vezi sa članom 147. ZKP) i o toku te dokazne radnje sačinio zapisnik, te da policija nije bila u obavezi da sačinjava zapisnik ili službenu belešku o navedenoj dokaznoj radnji koju nije ni preduzela, odnosno o radnji oduzimanja predmeta uz izdavanje potvrde, koju nije preduzela samostalno;
- da s obzirom da se ne radi o dokaznoj radnji pretresanja (čl. 152. do 160. ZKP, već o uviđaju u predistražnom postupku (čl. 133. do 136. ZKP), uslov zakonitosti pribavljanja potvrde o privremenom oduzimanju predmeta nije postojanje naredbe suda ili okolnosti kada naredba nije potrebna za preduzimanje dokazne radnje u vezi sa kojom je nastala potvrda, ni prisustvo svedoka toj dokaznoj radnji, kao ni prisustvo branioca okrivljenog, a u konkretnom slučaju ni zbog okolnosti da je određena mera zadržavanja okrivljenog (član 294. stav 5. u vezi sa st. 1. i 2. i u vezi sa članom 291. stav 1. ZKP), jer je ista saopštena okrivljenom i rešenje o zadržavanju doneto i uručeno okrivljenom u 15:30 časova, nakon što je izvršeno privremeno oduzimanje predmeta od okrivljenog, pronađenih prilikom uviđaja i okrivljenom je o tom izdata potvrda (u 15:20 časova).
Ustavni sud napominje i da je, uvidom u potvrdu o privremeno oduzetim predmetima, utvrdio da je u njoj navedeno da je izdata na osnovu člana 147. ZKP, prilikom preduzimanja potrebnih mera iz člana 286. st. 1. i 2. ZKP, odnosno kao rezultat radnje koju je preduzela policija samostalno, a u cilju da se otkriju i obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz. Međutim, uvidom u celokupne spise predmeta K. 13/15 Višeg suda u Kraljevu, Ustavni sud je utvrdio da je potvrda o privremeno oduzetim predmetima (koju je okrivljeni potpisao) izdata po nalogu javnog tužioca, prilikom izvršenog uviđaja 24. novembra 2014. godine, kojem je prisustvovao i okrivljeni, kako to sve navodi i Vrhovni kasacioni sud u osporenoj presudi Kzz. 754/15 od 10. septembra 2015. godine. Tom prilikom od okrivljenog je, pored ostalog, oduzeto i 12 paketa za koje se sumnjalo da sadrže heroin i marihuanu, a što proizlazi kako iz sporne potvrde o privremeno oduzetim predmetima, tako i iz zapisnika o uviđaju Višeg javnog tužilaštva u Kraljevu Kti. 44/14 od 25. novembra 2014. godine. Sledom izloženog, Ustavni sud je zaključio da je prilikom sačinjavanja potvrde o privremeno oduzetim predmetima došlo do očigledne tehničke omaške, odnosno, kao osnov izdavanja potvrde navedeni su članovi zakona koji ne odgovaraju činjeničnom stanju, što u konkretnom slučaju, po oceni Ustavnog suda, nije dovelo u pitanje zakonitost same potvrde, niti je dovelo do povrede Ustavom zajemčenih prava.
6.2. U pogledu tvrdnji podnosioca da je policija izvršila pregled, a zatim i pretres vozila uz pomoć službenog psa, a da ništa od navedenog nije dokumentovala, tj. da ne postoji zapisnik ili službena beleška o pregledu vozila, niti postoji zapisnik o pretresu, Ustavni sud konstatuje da iz zapisnika o uviđaju Višeg javnog tužilaštva u Kraljevu Kti. 44/14 od 25. novembra 2014. godine proizlazi da je nadležni javni tužilac 24. januara 2014. godine u 14:20 obavešten od strane policijskog inspektora da je prilikom zaustavljanja vozila 24. novembra 2014. godine oko 13:00 izvršen pregled (a ne pretres) vozila i da je tom prilikom policijski pas nanjušio moguće prisustvo opojne droge u rezervnom točku koji se nalazio na zadnjim vratima putničkom vozila sa spoljne strane, te da je vozilo dovezeno u dvorište ispred garaže PU Kraljevo, a da je rezervni točak radi demontaže donet u vulkanizerski servis, gde je stigao i nadležni javni tužilac sa uviđajnom ekipom, kao i okrivljeni.
S tim u vezi, Ustavni sud napominje da je odredbama člana 286. st. 1, 2. i 4. ZKP, između ostalog, propisano da je, ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija dužna da preduzme potrebne mere da se otkriju i obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, da će se o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom preduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za krivični postupak, kao i o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti, sastaviti zapisnik ili službena beleška, te da o preduzimanju mera i radnji iz st. 2. i 3. ovog člana policija odmah, a najkasnije u roku od 24 časa nakon preduzimanja, obaveštava javnog tužioca.
Ustavni sud je dalje utvrdio da iz spisa predmeta ne proizlazi da je policija sastavila zapisnik ili službenu belešku, a vezano za činjenice i okolnosti koje su utvrđene prilikom zaustavljanja vozila 24. novembra 2014. godine. Međutim, kako je policija o radnjama koje je preduzela odmah obavestila nadležnog javnog tužioca, a što proizlazi iz zapisnika o uviđaju, Ustavni sud je ocenio da, u konkretnom slučaju, ova povreda zakona nema težinu povrede Ustavom zajemčenih prava.
6.3. U odnosu na navode da „drugostepeni sud nije prihvatio zahtev odbrane da podnosilac prisustvuje sednici drugostepenog suda“, na koji način su povređena prava iz člana 32. stav 1. i člana 36. stav 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da je u obrazloženju drugostepene presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1. 540/15 od 15. juna 2015. godine navedeno: da je Apelacioni sud u Kragujevcu održao sednicu veća u smislu člana 447. stav 2. ZKP, u prisustvu branioca okrivljenog, a u odsustvu uredno obaveštenog Apelacionog javnog tužioca i okrivljenog, koji se nalazi u pritvoru, a čije prisutvo na sednici sud nije obezbedio, nalazeći da njegovo prisustvo nije neophodno za razjašnjenje predmetne krivičnopravne stvari. Imajući u vidu izloženo, kao i sadržinu odredbe člana 447. stav 4. ZKP kojom je propisano da će, ako se o sednici veća obaveštava optuženi koji se nalazi u pritvoru ili na izdržavanju krivične sankcije koja se sastoji u lišenju slobode, a ima branioca, predsednik veća narediti da se obezbedi njegovo prisustvo samo ako veće oceni da je to neophodno za razjašnjenje stvari, Ustavni sud je ove navode podnosioca ocenio kao očigledno neosnovane.
6.4. Konačno, u pogledu navoda podnosioca da se presude zasnivaju samo na uviđaju javnog tužioca i potvrdi o privremeno oduzetim predmetima, koja nije zakonito pribavljena, i da su odbijeni svi dokazni predlozi odbrane, pa je osuđeni u suštini sprečen da pristupi sudu, odnosno sprečen da dokaže svoju nevinost, Ustavni sud je, imajući u vidu činjenice utvrđene uvidom u osporene presude, kao i celokupne spise predmeta K. 13/15 Višeg suda u Kraljevu, ocenio da su i ovi navodi podnosioca za tvrdnje o povredi označenih Ustavom zajemčenih prava očigledno neosnovani.
Naime, Ustavni sud i u ovom ustavnosudskom predmetu ukazuje da nije nadležan da u postupku po ustavnoj žalbi ceni zakonitost osporenih pojedinačnih akata, te se stoga ni navodi ustavne žalbe ne mogu svesti na ponavljanje sadržine pravnih sredstava korišćenih u postupku pred redovnim sudovima, već se moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta sadržine označenog ustavnog prava, ukazuje na njegovu povredu. Takođe, Ustavni sud ukazuje da samo pozivanje na određeno pravo zajemčeno Ustavom, a bez navođenja ustavnopravnih razloga kojima se potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi, ustavnu žalbu ne čini dopuštenom.
U smislu prethodno navedenog, zadatak Ustavnog suda u postupku po ustavnoj žalbi nije da odlučuje o krivici podnosioca ili o tome da li su redovni sudovi pravilno ocenili činjenice i primenili zakon, već da ispita da li je postupak u celini vođen u skladu sa garancijama prava na pravično suđenje. Dakle, pravo je suda u krivičnom postupku da po slobodnom sudijskom uverenju, nakon sprovedenog dokaznog postupka, oceni kojim će izvedenim dokazima pokloniti poverenje i koje će činjenice uzeti kao dokazane. Jedino je redovan sud ovlašćen da u konkretnom slučaju ceni koji su dokazi od značaja za donošenje sudske odluke, odnosno da proceni koje dokaze je nužno izvesti, a čije izvođenje je u konkretnom slučaju suvišno.
Imajući u vidu izneto, a polazeći od činjenica utvrđenih uvidom u osporene presude, Ustavni sud je utvrdio da je krivični postupak protiv podnosioca ustavne žalbe vođen pred nadležnim sudom i u skladu sa procesnim garancijama propisanim Zakonikom o krivičnom postupku. Takođe, Ustavni sud je utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe imao mogućnost da u toku postupka iznese svoju odbranu, kao i da iznese argumente u vezi sa izvedenim dokazima, o čemu su se nadležni sudovi u dovoljnoj meri izjasnili. Po oceni Ustavnog suda, Viši sud u Kraljevu i Apelacioni sud u Kragujevcu su na ustavnopravno prihvatljiv način ispitali i uzeli u obzir sve materijalne i pravne elemente koji su, objektivno gledano, bili relevantni za pravično donošenje odluke, te je krivični postupak protiv podnosioca okončan donošenjem osporenih presuda u kojima je navedeno dovoljno razloga zbog kojih su nadležni sudovi podnosioca oglasili krivim za krivično delo koje mu je stavljeno na teret, a koji nisu posledica arbitrernog i proizvoljnog postupanja.
Konkretno, prvostepeni i drugostepeni sud su na ustavnopravno prihvatljiv način, po slobodnom sudijskom uverenju, cenili i pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sve izvedene dokaze koji su od značaja za donošenje sudske odluke.
6.5. Budući da podnosilac ustavne žalbe presudu Vrhovnog kasacionog suda Kzz. 754/15 od 10. septembra 2015. godine osporava navođenjem istih razloga kojima je obrazlagao povrede ustavnih prava u odnosu na prvostepenu i drugostepenu presudu, Ustavni sud je na osnovu prethodno detaljno izloženih razloga, utvrdio da navodi podnosioca nisu osnovani.
6.6. Imajući u vidu sve prethodno izloženo, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu odbio kao neosnovanu, odlučujući kao u prvom delu izreke.
7. Ustavni sud je, zbog šireg značaja ove odluke za zaštitu ustavnosti i zakonitosti i ljudskih prava i građanskih sloboda, na osnovu odredbe člana 49. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio da se Odluka objavi u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
8. Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije dr Nataša Plavšić, dr Tijana Šurlan, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), dr Jovan Ćirić, Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov i Lidija Đukić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Gorana Čavorovića iz Prislonice kod Čačka, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 16. jula 2020. godine, doneo je
Z A K Lj U Č A K
1. Ispravlja se Odluka Ustavnog suda Už-4677/2015 od 4. juna 2020. godine, tako što se u izreci i u obrazloženju u tač. 1. i 3. Odluke, reči: „ Višeg suda u Čačku“, zamenjuju rečima : „Višeg suda u Kraljevu“.
2. Ovaj zaključak postaje sastavni deo Odluke Už-4677/2015 od 4. juna 2020. godine.
3. U preostalom delu Odluka ostaje neizmenjena.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ustavni sud je na, sednici održanoj 4. juna 2020. godine, doneo Odluku Už-4677/2015 kojom je odbio kao neosnovanu ustavnu žalbu Gorana Čavorovića izjavljenu protiv presuda Višeg suda u Čačku K. 13/15 od 7. aprila 2015. godine, Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1. 540/15 od 15. juna 2015. godine i Vrhovnog kasacionog suda Kzz. 754/15 od 10. septembra 2015. godine, dok je u preostalom delu ustavnu žalbu odbacio.
2. Odredbom člana 8. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15) propisano je da će se o pitanjima postupka pred Ustavnim sudom koja nisu uređena ovim zakonom, shodno primenjivati odredbe odgovarajućih procesnih zakona.
Odredbama člana 144. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 18/16), koje se shodno primenjuju u konkretnom slučaju, propisano je da organ uvek može da ispravi svoje rešenje ili njegove overene prepise i ukloni greške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju i druge očigledne netačnosti (stav 1.), kao i da rešenje o ispravci počinje da proizvodi pravna dejstva od kada i rešenje koje se ispravlja, ali ako je ispravka nepovoljna po stranku – od kada stranka bude obaveštena o ispravci (stav 2.).
3. S obzirom na to da je prilikom izrade konačnog teksta Odluke Ustavnog suda Už-4677/2015 od 4. juna 2020. godine došlo do očigledne tehničke greške u označavanju sedišta suda – Višeg suda u Kraljevu, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 47. stav 2. i člana 48. Zakona o Ustavnom sudu, ovim zaključkom izvršio ispravku Odluke.
Takođe, Ustavni sud je, imajući u vidu da je Odluka Už-4677/2015 od 4. juna 2020. godine objavljena u „Službenom glasniku Republike Srbije“, odlučio se i ovaj zaključak objavi u istom službenom glasilu, saglasno odredbi člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković