Odbacivanje ustavne žalbe u krivičnom postupku zbog procesnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv više akata u krivičnom postupku. Žalba je odbačena jer su neki akti doneti pre stupanja Ustava na snagu, neki nisu pojedinačni akti, a za preostale nema uslova za ispitivanje.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Stanka Milojevića, Gordane Milojević i Batice Milojević, svi iz Aleksinca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 13. oktobra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Stanka Milojevića, Gordane Milojević i Batice Milojevića izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Vranju Kv. 273/06 od 25. oktobra 2006. godine, akta Višeg suda u Vranju Ki. 60/06 od 5. jula 2010. godine, rešenja Višeg suda u Nišu Ki. 273/10 od 13. avgusta 2010. godine, rešenja Višeg suda u Nišu Ki. 273/10 od 18. avgusta 2010. godine i rešenja Višeg suda u Nišu Kv. 763/10 od 25. oktobra 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Stanko Milojević, Gordana Milojević i Batica Milojević, svi iz Aleksinca, podneli su Ustavnom sudu 3. novembra 2010. godine, ustavnu žalbu protiv rešenja Okružnog suda u Vranju Kv. 273/06 od 25. oktobra 2006. godine, akta Višeg suda u Vranju Ki. 60/06 od 5. jula 2010. godine, rešenja Višeg suda u Nišu Ki. 273/10 od 13. avgusta 2010. godine, rešenja Višeg suda u Nišu Ki. 273/10 od 18. avgusta 2010. godine i rešenja Višeg suda u Nišu Kv. 763/10 od 25. oktobra 2010. godine zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, načela zaštite ljudskih i manjinskih prava i sloboda iz člana 22. Ustava, prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustav i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava.
2. Ispitujući pretpostavke za postupanje po podnetoj ustavnoj žalbi, Ustavni sud je utvrdio sledeće:
Osporeno rešenje Okružnog suda u Vranju Kv. 273/06, kojim se taj sud oglašava mesno nenadležnim za postupanje po zahtevu za sprovođenje istrage koji su podneli podnosioci ustavne žalbe u svojstvu oštećenih kao tužilaca, doneto je 25. oktobra 2006. godine, pre stupanja na snagu Ustava Republike Srbije.
Kako se ustavna žalba može izjaviti samo protiv pojedinačnih akata koji su doneti, odnosno radnji koje su preduzete nakon stupanja Ustava na snagu, jer je tek Ustavom od 8. novembra 2006. godine ustavna žalba ustanovljena kao pravno sredstvo za zaštitu zajemčenih prava i sloboda, Ustavni sud je utvrdio da je u odnosu na ovaj osporeni akt ustavna žalba nedopuštena.
Osporenim aktom Višeg suda u Vranju Ki. 60/06 od 5. jula 2010. godine, taj sud dostavlja na dalju nadležnost spise predmeta Ki. 60/06 Višem sudu u Nišu.
Pošto se ustavna žalba, saglasno odredbi člana 170. Ustava, može podneti samo protiv pojedinačnog akta kojim je odlučivano o pravima ili obavezama podnosioca, jer je samo takav akt podoban da povredi neko od njegovih zajemčenih prava i sloboda, Ustavni sud je ocenio da osporeni akt po svojoj prirodi nije pojedinačni akt iz člana 170. Ustava, te da ni protiv njega ustavna žalba nije dopuštena.
Osporenim rešenjem Višeg suda u Nišu Ki. 273/10 od 18. avgusta 2010. godine izvršena je ispravka u obrazloženju rešenja istog suda Ki. 273/10 od 13. avgusta 2010. godine i to u pogledu oznake broja predmeta, te je Sud utvrdio da ni ovo rešenje ne predstavlja pojedinačni akt iz člana 170. Ustava protiv koga se može izjaviti ustavna žalba.
Osporenim rešenjima Višeg suda u Nišu Ki. 273/10 od 13. avgusta 2010. godine i Kv. 763/10 od 25. oktobra 2010. godine pravosnažno je odbačen zahtev za sprovođenje istrage koji su podnosioci ustavne žalbe u svojstvu oštećenih kao tužilaca podneli protiv određenih lica zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja, jer oštećeni kao tužioci u ostavljenom roku nisu postupili po nalogu istražnog sudije da urede podneti zahtev.
Podnosiocima ustavne žalbe je iz obrazloženja rešenja Ustavnog suda donetih po njihovim ranije izjavljenim ustavnim žalbama poznat stav Suda, koji je zasnovan i na praksi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu (videti presudu Krzak protiv Poljske st. 23. i 24, od 6. aprila 2004. godine), da se oštećeni koji ima svojstvo tužioca u krivičnom postupku ne može pozivati na povredu prava na pravično suđenje zbog toga što po njegovom zahtevu nije pokrenut postupak protiv određenog lica, odnosno što to lice, ukoliko je postupak pokrenut, nije osuđeno. Ovo iz razloga što se u krivičnom postupku ne odlučuje o pravima tužioca, već o osnovanoj sumnji da li je neko lice učinilo krivično delo koje mu se stavlja na teret, odnosno o optužbama protiv nekog lica. Stoga se i Ustavom garantovano pravo na pravično suđenje u krivičnom postupku jemči pre svega okrivljenom, odnosno osumnjičenom licu. Ustavni sud dodatno ukazuje da su u konkretnom slučaju podnosioci ustavne žalbe, odbijajući da postupe po nalogu istražnog sudije i urede podneti zahtev za sprovođenje istrage, smatrajući da je od dovoljno uređen, sami sebe doveli u situaciju da sud nema procesnih uslova da se upusti u ocenu osnovanosti podnetog zahteva.
Stoga je Ustavni sud ocenio da je u odnosu na osporena rešenja ustavna žalba, ratione materiae, inkompatibilna sa istaknutom povredom prava na pravično suđenje.
U odnosu na istaknute povrede načela zabrane diskriminacije, načela zaštite ljudskih i manjinskih prava i sloboda, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, kao i prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je iz navoda ustavne žalbe zaključio da se tvrdnje podnosilaca ustavne žalbe, u ovom delu, isključivo zasnivaju na istaknutoj povredi prava na pravično suđenje i na očekivanju podnosilaca da će protiv osumnjičenih lica biti vođen krivični postupak i da će oni biti i osuđeni, te je ocenio da u tom delu nema uslova za ispitivanje osnovanosti ustavne žalbe.
3. Polazeći od svega izloženog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu («Službeni glasnik RS», broj 09/07), odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
4. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević