Povreda prava na pravno sredstvo nedostavljanjem rešenja o zadržavanju braniocu
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na pravno sredstvo. Policijska uprava nije dostavila rešenje o zadržavanju braniocu osumnjičenog, čime ga je onemogućila da izjavi žalbu u zakonom propisanom roku, uskrativši podnosiocu pravo na delotvoran pravni lek.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-471/2019
24.02.2022.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tam ás), dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Jovan Ćirić i Vesna Ilić Prelić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi S. K . iz Bora , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 24. februara 2022. godine, doneo je
O D L U K U
Usvaja se ustavna žalba S. K . i utvrđuje da je radnjom Ministarstva unutrašnjih poslova – Direkcij a policije – PU u Boru – OKP u predmetu Ku. 230 – 21/19 povređeno pravo podnosioca u stavne žalbe na pravno sredstvo, iz člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
O b r a z l o ž e nj e
1. S. K . iz Bora podneo je Ustavnom sudu, 14. januara 2019. godine, preko punomoćnika P. J, advokata iz Bora, ustavnu žalbu protiv rešenja Ministarstva unutrašnjih poslova – Direkcija policije – PU u Boru – OKP Ku. 230 – 21/19 od 11. januara 2019. godine, kao i protiv radnje Ministarstva unutrašnjih poslova – Direkcija policije – PU u Boru – OKP u predmetu Ku. 230 – 21/19, zbog povrede prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije. Podnosilac je istakao i povredu prava iz člana 2. Protokola 7 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda , čije postojanje povrede Ustavni sud ceni u odnosu na odgovarajuće odredbe Ustava.
U ustavnoj žalbi je navedeno da „ovlašćeno lice Ministarstva unutrašnjih poslova – Direkcija policije – OKP u Boru nije dostavilo rešenj e o zadržavanju Ministarstva unutrašnjih poslova – Direkcija policije – PU u Boru – OKP Ku. 230 – 21/19 od 11. januara 2019. godine braniocu osumnjičenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, advokatu P. J , čime je ovakvom radnjom branilac onemogućen da izjavi žalbu na navedeno rešenj e“.
Predloženo je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi po vredu označenog ustavnog prava, kao i pravo podnosioca na naknadu nematerijalne štete.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom prethodnom postupku, uvidom u spise predmeta Osnovnog javnog tužilaštva u Boru Kt. 26/19, utvrdio sledeće činjenice od značaja za odlučivanje:
Osporenim rešenjem Ministarstva unutrašnjih poslova – Direkcija policije – PU u Boru – OKP Ku. 230 – 21/19 od 11. januara 2019. godine prema osumnjičenom, ovde podnosiocu ustavne žalbe, određeno je zadržavanje u trajanju od 48 sati, koje se računa od 11. januara 2019. godine od 15:00 časova, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. Krivičnog zakonika.
U osporenom rešenju je konstatovano da je osumnjičeni obezbedio branioca – advokata P. J, da je data pouka da protiv rešenja imenovani i njegov branilac imaju pravo žalbe sudiji za prethodni postupak Osnovnog suda u Boru u roku od šest sati od dostavljanja rešenja, da žalba ne zadržava izvršenje rešenja, kao i da je rešenje uručeno S . K. Iz spisa predmeta ne proizlazi da je osumnjičeni izjavio žalbu protiv osporenog rešenja, niti u spisima predmeta ima dokaza da je osporeno rešenje uručeno braniocu osumnjičenog – advokatu P . J, koji je prisustvovao njegovom saslušanju 1 1. januara 2019. godine pred Ministarstvom unutrašnjih poslova – Direkcija policije – PU u Boru – OKP.
4. Č lanom 36. Ustava jemči se jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (član 1.), i da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 2.).
Odredbama člana 294. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 101/11, 121/12, 32/13, 45/13, 55/14 i 35/19 ) propisano je: da lice uhapšeno u skladu sa članom 291. stav 1. i članom 292. stav 1. ovog zakonika, kao i osumnjičenog iz člana 289. st. 1. i 2. ovog zakonika, javni tužilac može izuzetno zadržati radi saslušanja, a najduže 48 časova od časa hapšenja, odnosno odazivanja na poziv (stav 1.); da o zadržavanju, javni tužilac ili, po njegovom odobrenju, policija odmah, a najkasnije u roku od dva časa od kada je osumnjičenom saopšteno da je zadržan donosi i uručuje rešenje, a da u rešenju moraju biti navedeni delo za koje se osumnjičeni tereti, osnovi sumnje, dan i čas lišenja slobode ili odazivanja pozivu, kao i vreme početka zadržavanja (stav 2.); da protiv rešenja o zadržavanju osumnjičeni i njegov branilac imaju pravo žalbe u roku od š est časova od dostavljanja rešenja, da o žalbi odlučuje sudija za prethodni postupak u roku od četiri časa od prijema žalbe, i da žalba ne zadržava izvršenje rešenja (stav 3.).
5. Podnosilac ustavne žalbe smatra da mu je radnjom Ministarstva unutrašnjih poslova – Direkcija policije – PU u Boru – OKP u predmetu Ku. 230 – 21/19 povređeno pravo na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava, i s tim u vezi navodi da rešenje o njegovom o zadržavanju kao osumnjičenom u trajanju od 48 sati, nije dostavljeno njegovom braniocu – advokatu P. J , na koji način je branilac onemogućen da izjavi žalbu protiv predmetnog rešenja.
Ustavni sud ukazuje da je, na osnovu odredbe člana 294. stav 3. Zakonika o krivičnom postupku, nadležni organ, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova – Direkcija policije – PU u Boru – OKP imao obavezu da rešenj e Ku. 230 – 21/19 od 11. januara 2019. godine dostavi i braniocu osumnjičen og – advokatu P. J , a ne samo osumnjičenom S. K . Kako je Ustavni sud utvrdio da iz spisa predmeta Osnovnog javnog tužilaštva u Boru Kt. 26/19 ne proizlazi da je navedeno rešenje dostavljeno i braniocu osumnjičenog, već samo osumnjičenom, ovde podnosiocu ustavne žalbe , to je Ustavni sud utvrdio da je na taj način branilac onemogućen da (eventualno) izjavi žalbu u korist podnosi oca, a protiv rešenja o zadržavanju.
Stoga je Ustavni sud oceni o da su osnovane tvrdnje podnosioca ustavne žalbe da mu je osporenom radnjom Ministarstva unutrašnjih poslova – Direkcija policije – PU u Boru – OKP u predmetu Ku. 230 – 21/19 povređeno pravo na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS”, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr.zakon i 103/15), usvojio ustavnu žalbu, odlučujući kao u prvom delu izreke.
U pogledu istaknute povrede prava na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava, Ustavni sud ukazuje da samo formalno pozivanje na povredu ili uskraćivanje pojedinih Ustavom zajemčenih prava i sloboda, a bez navođenja ustavnopravnih razloga na kojima se te tvrdnje zasnivaju, ne čini ustavnu žalbu dopuštenom.
6. U odnosu na osporeno rešenje Ministarstva unutrašnjih poslova – Direkcija policije – PU u Boru – OKP Ku. 230 – 21/19 od 11. januara 2019. godine, Ustavni sud je ocenio da podnosilac samo formalno osporava navedeno rešenj e. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u ovom delu, odlučujući kao u drugom delu izreke.
7. Podnosilac je zahtevao od Ustavnog suda da mu se nadoknadi nematerijalna šteta u iznosu od 1.000 evra, ali je Ustavni sud ocenio da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede pra va iz člana 36. stav 2. Ustava dovoljno da se ostvari pravično zadovoljenje.
8. S obzirom na sve izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.