Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravično suđenje u sporu za naknadu štete
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je žalbu i utvrdio povredu prava na pravično suđenje. Nižestepeni sudovi su pogrešno odbili zahtev za naknadu štete zbog nenaplaćenog potraživanja u stečaju, zahtevajući dokazivanje uzročnosti koju Ustavni sud smatra pretpostavljenom u takvim slučajevima.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov , Tatjana Đurkić i dr Milan Škulić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalb i J. P . iz Velike Grabovnice, kod Leskovca, na o snovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 29. juna 2023. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba J. P . i utvrđuje da je presudom Osnovnog suda u Leskovcu Prr1. 44/18 od 1 9. septembra 2018. godine i presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 49/19 od 26. marta 2019. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se presuda Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 49/19 od 26. marta 2019. godine i određuje da isti sud ponovo odluči o žalbi koju je tužilja izjavila protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu Prr1. 44/18 od 1 9. septembra 2018. godine.
3. Odbija se zahtev J. P . za naknadu nematerijalne štete , dok se zahtev podnositeljke za naknadu materijalne štete odbacuje.
4. Odbacuje se predlog podnositeljke ustavne žalbe za odlaganje izvršenja presuda iz tačke 1.
5. Odbacuje se zahtev J. P . za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. J. P . iz Velike Grabovnice, kod Leskovca, podnela je Ustavnom sudu, 8. maja 20 19. godine, preko punomoćnika G. S, advokata iz Leskovca, ustavnu žalb u protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu Prr1. 44/18 od 1 9. septembra 2018. godine i presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 49/19 od 26. marta 2019. godine, zbog povrede načela i prava iz čl. 21. i 22, člana 32. stav 1, člana 36. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, te povrede čl. 6, 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, člana 1. Protokola 1 i člana 1. Protokola 12 uz Evropsku konvenciju.
U ustavnoj žalbi je, pored ostalog, navedeno da je osporenim presudama odbijen tužbeni zahtev podnositeljke protiv Republike Srbije radi naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku, u kome je podnositeljki priznato potraživanje iz radnog odnosa. Podnositeljka ustavne žalbe je osporila pravnu ocenu sudova da imovinska šteta u konkretnom slučaju nije dokazana. S tim u vezi, navela je da su osporene sudske odluke donete uz pogrešnu primenu materijalnog prava, kao i da su u suprotnosti sa praksom Ustavnog suda i E vropskog suda za ljudska prava. Predložila je da Ustavni sud usvoji ustavn u žalb u, utvrdi povredu označenih načela i prava i poništi osporen u drugostepenu presudu, kao i da odloži izvršenje osporenih presuda. Takođe, postavila je zahteve za naknadu materijalne i nematerijalne štete , te za naknadu troškova postupka za sastav ustavne žalb e.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
U vezi sa istaknutim povredama prava iz čl. 6, 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, člana 1. Protokola broj 1 i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud konstatuje da je sadržina načela i prava garantovana navedenim odredbama Konvencije i Protokola utvrđena i odgovarajućim odredbama Ustava, i to odredbama člana 21, člana 32. stav 1, člana 36. stav 2. i člana 58. Ustava, zbog čega Ustavni sud njihovu eventualnu povredu ceni u odnosu na odredbe Ustava.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju dostavljenu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Leskovcu R4. St. 8/17 od 19. januara 2017. godine usvojen je prigovor podnositeljke ustavne žalbe i utvrđeno da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku St. 69/10 koji se kod tog suda vodi nad stečajnim dužnikom T . „T .“ AD Grdelica – u stečaju, koji predstavlja privredno društvo sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, u kojem su joj priznata potraživanja iz radnog odnosa.
Osporenom presudom Osnovnog suda u Leskovcu Prr1. 44/18 od 1 9. septembra 2018. godine, u stavu prvom izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje , ovde podnositeljke ustavne žalbe, kojim je tražila da se obaveže tužena Republika Srbija da joj , zbog nepreduzimanja adekvatnih mera od strane tužene za okončanje sudskog postupka pred Privrednim sudom u Leskovcu u predmetu St. 69/10, na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 167.182,22 dinara (utvrđen Zaključkom o listi potraživanja Privrednog suda u Leskovcu S t. 69/10 od 8. jula 2011. godine) , sa zakonskom zateznom kamatom; u stavu drugom izreke obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 6.000,00 dinara.
Osporenom presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 49/19 od 26. marta 201 9. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Leskovcu Prr1. 44/18 od 1 9. septembra 2018. godine. U obrazloženju osporene presude je, pored ostalog, navedeno da, po oceni drugostepenog suda, tužilja nije dokazala postojanje uzročno-posledične veze između nastale štete i povrede prava na suđenje u razumnom roku, odnosno da je tužilja pretrpela imovinsku štetu u navedenom iznosu upravo zbog dugog trajanja predmetnog stečajnog postupka.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
5. Razmatrajući povredu prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava u vezi sa pravnosnažnim odbijanjem tužbenog zahteva za naknadu imovinske štete, Ustavni sud konstatuje da se navodi o povredi označenog ustavnog prava zasnivaju na tvrdnji da je uzročno-posledična veza, za koju postupajući sudovi smatra ju da nije dokazana, potvrđena u praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava. U vezi sa osnovanošću ovih navoda i tvrdnji podnositeljke, Ustavni sud upućuje na stavove i ocene koji su detaljno izneti u Odluci Už-9242/2020 od 7. aprila 2022. godine, a koji se primenjuju i u konkretnom slučaju.
U navedenoj Odluci, Ustavni sud je podsetio na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju je i sam prihvatio kroz svoje odluke, u vezi sa pitanjem odgovornosti države za neizvršenje sudskih odluka u kojima je dužnik preduzeće sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom i pravom na naknadu materijalne štete. Takođe, Ustavni sud je konstatovao da su, u međuvremenu, nadležni sudovi u svojim odlukama zauzeli isto pravno stanovište u vezi sa pitanjem odgovornosti Republike Srbije za naknadu ove vrste imovinske štete, pozivajući se upravo na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, kao i na Zaključak o odgovornosti Republike Srbije za naknadu materijalne štete nastale zbog neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka, koji je usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 2. novembra 2018. godine.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je u Odluci Už-9242/2020 od 7. aprila 2022. godine zaključio da je sama činjenica da je sudskom odlukom utvrđeno da neko lice zbog neefikasnog i nedelotvornog postupanja nadležnog suda nije u mogućnosti da u razumnom roku naplati svoje potraživanje iz radnog odnosa u izvršnom, odnosno stečajnom postupku, prema dužniku, koji je u vreme nastanka potraživanja imao pretežan društveni, odnosno državni kapital, dovoljna da bi se utvrdila odgovornost države za naknadu imovinske štete. Drugim rečima, pretpostavka za zasnivanje objektivne odgovornosti Republike Srbije za naknadu ove vrste imovinske štete nastale iz potraživanja iz radnog odnosa prema dužniku koji je u vreme nastanka potraživanja imao pretežan društveni, odnosno državni kapital, jeste prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom izvršnom, odnosno stečajnom postupku. U tom kontekstu, Ustavni sud je naglasio da kod ovog oblika objektivne odgovornosti Republike Srbije za štetu važi pretpostavka uzročnosti, tako da oštećeno lice ne snosi teret dokazivanja postojanja uzročno-posledične veze, već se ona pretpostavlja.
6. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim presudama podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15 i 10/23 ), usvojio ustavnu žalbu, odlučujući kao u tački 1. izreke.
7. Po oceni Ustavnog suda, u konkretnom slučaju, posledice utvrđene povrede prava su takve prirode da se mogu otkloniti samo poništajem osporene presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr. 49/19 od 26. marta 2019. godine i određivanjem da Viši sud u Leskovcu u ponovnom postupku donese novu odluku o žalbi tužilje koja je izjavljena protiv presude Osnovnog suda u Leskovcu Prr1. 44/18 od 19. septembra 2018. godine. Stoga je, primenom odredbe člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučeno kao u tački 2. izreke.
8. Ustavni sud nije posebno razmatrao navode podnositeljke o povredi načela i prava iz čl. 21, 22, 36. i 58. Ustava, imajući u vidu da je utvrdio povredu prava na pravično suđenje i poništio osporenu drugostepenu presudu, tako da će se o osnovanosti predmetnog tužbenog zahteva za naknadu imovinske štete ponovo odlučivati pred nadležnim sudom.
9. Odlučujući o zahtevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je ocenio da je, u konkretnom slučaju, utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje dovoljno pravično zadovoljenje. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbama člana 89. st. 2. i 3. Zakona o Ustavnom sudu, odbio ovaj zahtev, odlučujući kao u prvom delu tačk e 3. izreke.
10. Što se tiče istaknutog zahteva za naknadu materijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu da je prethodno odredio da će se štetne posledice zbog učinjene povrede prava otkloniti poništajem osporenog akta, te da će se u tom parničnom postupku odlučivati o pravu podnositeljke na naknadu imovinske štete. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u drugom delu tačke 3. izreke odbacio zahtev za naknadu materijalne štete.
11. Ustavni sud je, u skladu sa odredbama člana 56. stav 3. i člana 86. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 4. izreke odbacio predlog za odlaganje izvršenja osporenog akta, jer je doneo konačnu odluku o ustavnoj žalbi.
12. U pogledu zahteva podnositeljke ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, a da u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti presudu u predmetu Evropskog suda za ljudska prava Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15, od 12. maja 2022. godine, stav 83.). Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev, rešavajući kao u tački 5. izreke.
13. Saglasno svemu izloženom, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 3) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.