Odluka Ustavnog suda o ustavnoj žalbi u postupku nostrifikacije diplome
Kratak pregled
Ustavni sud je odbio kao neosnovanu ustavnu žalbu u delu koji se odnosi na povredu prava na suđenje u razumnom roku. U preostalom delu, žalba izjavljena protiv više obaveštenja, zaključaka i drugih akata, odbačena je kao nedopuštena.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dragana Milinkovića iz Kraljevine Danske, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 29. aprila 2010. godine, doneo je
O D L U K U
1. Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Dragana Milinkovića izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije u postupku koji se vodio pred Okružnim sudom u Novom Sadu u predmetu pod brojem U. 593/07.
2. Odbacuje se ustavna žalba Dragana Milinkovića izjavljena protiv obaveštenja Ministarstva prosvete Republike Srbije broj 612-00-00248/2008-04 od 10. marta 2008. godine, rešenja Univerziteta u Novom Sadu broj 04-39/210 od 25. septembra 2007. godine, odgovora Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje i kulturu broj 106-614-00400/2007-03 od 6. februara 2008. godine, zapisnika Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje i kulturu broj 106-614-00400/2007-03 od 16. januara 2008. godine, obaveštenja Univerziteta u Novom Sadu broj 01-62/28 od 8. januara 2008. godine, zaključka Univerziteta u Novom Sadu broj 04-29/33 od 13. decembra 2007. godine, zaključka Univerziteta u Novom Sadu broj 01-62/23 od 25. oktobra 2007. godine i izveštaja Komisije za priznavanje strane visokoškolske isprave Univerziteta u Novom Sadu broj 04-39/163 od 6. juna 2007. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dragan Milinković iz Kraljevine Danske je 22. aprila 2008. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede prava zajemčenih odredbama čl. 10, 21, 22, 32, 60, 71. i 199. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno: da je podnosilac 27. februara 2008. godine podneo Ministarstvu prosvete Republike Srbije žalbu "na neustavan i nezakonit rad Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje i kulturu i neustavan i nezakonit rad Univerziteta u Novom Sadu, kojim je sprečen da ostvari pravo pristupa, pod jednakim uslovima, visokoškolskom obrazovanju, odnosno da ostvari pravo na treći nivo obrazovanja prijavljivanjem doktorske disertacije u oblasti pravnih nauka, čime je neposredno diskriminisan protivno članu 21. Ustava", ali da "Ministarstvo nije ispravno razumelo navedene zahteve iz žalbe, niti akt Ministarstva sadrži pravno obrazloženje, pouku o pravnom leku itd"; da je osporenim aktom Ministarstva diploma o završenom visokom obrazovanju i stečenom stručnom nazivu magistar pravnih nauka – oblast imovinskog prava, koju je izdao Univerzitet u Kopenhagenu, Danska, "opredeljena kao lošija od iste diplome u Republici Srbiji, odnosno da je određeno da odgovara diplomi diplomirani pravnik i da se samo tako može nostrifikovati". Podnosilac ustavne žalbe je predložio da Ustavni sud poništi osporene akte, odloži njihovo izvršenje do donošenja Odluke i "na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primeni materijalnopravne odredbe i reši predmetnu ustavnopravnu stvar", kao i da utvrdi pravo podnosioca na naknadu štete. U dopuni ustavne žalbe od 2. marta 2010. godine podnosilac je ukazao i na povredu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Okružnim sudom u Novom Sadu u predmetu broj U. 593/07.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajamčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spis predmeta Upravnog suda U. 15165/10, osporene akte i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnosilac ustavne žalbe je 15. avgusta 2007. godine podneo tužbu Okružnom sudu u Novom Sadu protiv Univerziteta u Novom Sadu zbog nedonošenja upravnog akta po njegovom zahtevu za priznavanje strane visokoškolske isprave, a koji zahtev je primljen kod tuženog organa 20. oktobra 2006. godine i ova tužba je zavedena pod brojem U. 593/07.
Podnosilac je 5. februara 2008. godine podneo novu tužbu Okružnom sudu u Novom Sadu protiv više akata Univerziteta u Novom Sadu, dela odluke Senata Univerziteta u Novom Sadu od 13. septembra 2007. godine, izveštaja Komisije za priznavanje strane visokoškolske isprave Univerziteta u Novom Sadu broj 04-39/163, kao i drugih akata donetih u postupku po zahtevu tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, i ova tužba je zavedena pod brojem U. 99/08.
Okružni sud u Novom Sadu je 6. juna 2008. godine doneo rešenje U. 593/07, U. 99/08 o spajanju postupka u predmetima U. 593/07 i U. 99/08 i određeno je da će se dalji upravno – sudski postupak voditi pod poslovnim brojem U. 593/07. U obrazloženju ovog rešenja je navedeno da s obzirom na to da je nakon podnošenja tužbe avgusta 2007. godine zbog nedonošenja upravnog akta po zahtevu za priznavanje strane visokoškolske isprave, tuženi organ doneo upravne akte po tom zahtevu tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, da je tužilac podnošenjem tužbe 5. februara 2008. godine proširio tužbu i na naknadno donete akte, u smislu odredbe člana 30. stav 2. tada važećeg Zakona o upravnim sporovima, Okružni sud u Novom Sadu je na osnovu odredbe člana 59. tog zakona i shodnom primenom odredbe člana 314. stav 1. Zakona o parničnom postupku, spojio postupke u predmetima br. U. 593/07 i U. 99/08.
Okružni sud u Novom Sadu je rešenjem U. 593/07 od 15. jula 2008. godine, na osnovu člana 27. stav 1. tada važećeg Zakona o upravnim sporovima, naložio tužiocu, ovde podnosiocu ustavne žalbe, da u roku od 15 dana od dana dostavljanja ovog rešenja, uredi tužbu od 5. februara 2008. godine, tako što će označiti konačan upravni akt (potpun naziv organa koji je akt doneo, broj akta i datum njegovog donošenja) protiv koga se prema odredbama člana 7. Zakona može pokrenuti i voditi upravni spor i čiji poništaj traži, te je upozoren na posledice propuštanja. S tim u vezi, podnosilac se u cilju uređenja tužbe obratio Okružnom sudu u Novom Sadu podneskom od 6. avgusta 2008. godine.
Postupak se u ovom upravnom sporu vodi pred Upravnim sudom pod brojem U. 15165/10 i odluka po predmetnoj tužbi još nije doneta.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu podnosilac, između ostalog, ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
5. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe 15. avgusta 2007. godine podneo tužbu Okružnom sudu Novom Sadu zbog "ćutanja uprave", odnosno zbog nedonošenja upravnog akta po zahtevu za priznavanje strane visokoškolske isprave. S obzirom na to da je tuženi organ postupio po predmetnom zahtevu, podnosilac ustavne žalbe je podneo novu tužbu 5. februara 2008. godine protiv akata donetih u postupku po njegovom zahtevu, te je Okružni sud u Novom Sadu doneo rešenje od 6. juna 2008. godine kojim su spojeni postupci po ovim tužbama. Međutim, s obzirom na to da je tužbom od 5. februara 2008. godine osporeno više akata, a da predmet konkretnog upravnog spora može biti samo jedan konačan upravni akt, Okružni sud u Novom Sadu je rešenjem U. 593/07 od 15. jula 2008. godine naložio podnosiocu ustavne žalbe da uredi tužbu, što je podnosilac i učinio 6. avgusta 2008. godine. Imajući u vidu da je ustavna žalba podneta 22. aprila 2008. godine, Ustavni sud je ocenio da je postupak do podnošenja ustavne žalbe trajao nešto više od dva meseca od dana podnošenja tužbe. Ustavni sud je, uvidom u spis predmeta suda koji je nadležan za rešavanje u konkretnom upravnom sporu, konstatovao da odluka po tužbi još uvek nije doneta. Međutim, imajući u vidu da je podnosilac tužbu od 5. februara 2008. godine uredio 6. avgusta 2008. godine, Ustavni sud je ocenio da se neodlučivanje nadležnog suda u periodu od jedne godine i osam meseci još uvek ne može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07), u ovom delu ustavnu žalbu odbio kao neosnovanu.
6. Odredbom člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu.
U pogledu osporenih pojedinačnih akata navedenih u tački 2. izreke, Ustavni sud je utvrdio da obaveštenje Ministarstva prosvete Republike Srbije broj 612-00-00248/2008-04 od 10. marta 2008. godine, zapisnik Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje i kulturu broj 106-614-00400/2007-03 od 16. januara 2008. godine, obaveštenje Univerziteta u Novom Sadu broj 01-62/28 od 8. januara 2008. godine, zaključak Univerziteta u Novom Sadu broj 04-29/33 od 13. decembra 2007. godine, zaključak Univerziteta u Novom Sadu broj 01-62/23 od 25. oktobra 2007. godine, odgovor Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje i kulturu broj 106-614-00400/2007-03 od 6. februara 2008. godine i izveštaj Komisije za priznavanje strane visokoškolske isprave Univerziteta u Novom Sadu broj 04-39/163 od 6. juna 2007. godine, nisu akti protiv kojih se, u smislu Ustava i Zakona, može izjaviti ustavna žalba, s obzirom da ovim aktima nije autoritativno odlučivano o Ustavom garantovanim pravima podnosioca ustavne žalbe. U pogledu osporenog rešenja Univerziteta u Novom Sadu broj 04-39/210 od 25. septembra 2007. godine, Ustavni sud je utvrdio da protiv ovog rešenja nisu iscrpljena sva pravna sredstva pre podnošenja ustavne žalbe. Na osnovu navedenog, Sud je u ovom delu ustavnu žalbu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom o Ustavnom sudu za ocenu da li je osporenim aktima iz tačke 2. izreke učinjena povreda Ustavom zajemčenih prava iz čl. 21, 22, 32, 60. i 71. Ustava.
7. Na osnovu izloženog i odredaba člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda (''Službeni glasnik RS'', br. 24/08 i 27/08), Sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić