Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je trajao preko 16 godina. Dugo trajanje postupka posledica je neefikasnog postupanja nadležnih sudova. Zahtev za naknadu štete je odbačen.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-4841/2010
03.07.2013.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Aleksandra Vorgića iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 3. jula 2013. godine, doneo je

O D L U K U

Usvaja se ustavna žalba Aleksandra Vorgića i u tvrđuje da je povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji je vođen pred O pštinskim sudom u Novom Sadu u predmetu P. 3973/94, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.

O b r a z l o ž e nj e

1. Aleksandar Vorgić iz Novog Sada je 18. novembra 2010. godine, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presuda Opštinskog suda u Novom Sadu P. 3973/04 od 2. decembra 2003. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 2851/10 od 23. septembra 2010. godine zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, u parničnom postupku koji se vodi pred Opštinskim sudom u Novom Sadu u predmetu P. 3973/04.

Podnosilac je u ustavnoj žalbi između ostalog, istakao: da je tužbu protiv Stambene zadruge radnika Univerziteta u Novom Sadu „Tehničar“ iz Novog Sada podneo 5. jula 1994. jodine, Opštinskom sudu u Novom Sadu, radi naplate novčanog potraživanja; da je parnični postupak do donošenja presude trajao devet godina i pred drugostepenim sudom još sedam godina; da je u konkretnom slučaju bilo potrebno samo primeniti važeću Advokatsku tarifu na preuzete radnje, bez izvođenja dokaza saslušanjem svedoka ili veštačenjem; da je presuda Opštinskog suda u Novom Sadu P. 3973/94 od 2. decembra 2003. godine pravnosnažna danom donošenja presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 2851/10 od 23. septembra 2010. godine, a izvršna 12. n ovembra 2010. godine, ali je nad tuženim otvoren stečajni postupak rešenjem Privrednog suda u Novom Sadu St. 213/10 od 9. novembra 2010. godine; da je neizvesno namirenje poverioca u stečajnom postupku, odnosno eventualno namirenje samo u određenom procentu. Predložio je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, a istakao je i zahtev za naknadu štete u visini potraživanja dosuđenog pravnosnažnom i izvršnom presudom Opštinskog suda u Novom Sadu P. 3973/94 od 2. decembra 2003. godine

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je zajemčeno svakom pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u spise predmeta Osnovnog suda u Novom Sadu P. 12194/10, i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:

Tužilac, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je 5. jula 1994. godine, Opštinskom sudu u Novom Sadu tužbu, sa predlogom za izdavanje platnog naloga, protiv Stambene zadruge radnika Univerziteta u Novom Sadu „Tehničar“ iz Novog Sada, radi isplate duga po osnovu ugovora o pružanju pravne pomoći.

Tuženi je 15. avgusta 1994. godine istakao prigovor na platni nalog, a 3. novembra 1994. godine je podneo protivtužbu kojom je tražio da sud obaveže tužioca da mu na ime naknade materijalne štete isplati određeni novčani iznos, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka.

Tužilac je podneskom od 5. decembra 1994. godine precizirao tužbeni zahtev.

Na ročištu održanom 15. juna 1995. godine je određeno spajanje predmeta P. 2694/95 sa predmetom P. 3793/94, radi jedinstvenog raspravljanja i odlučivanja, nakon čega je održano i ročište 22. maja 1997. godine.

Rešenjem Opštinskog suda u Novom Sadu P. 3973/94 od 16. aprila 1998. godine je određeno izvođenje dokaza veštačenjem preko sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke na okolnost visine potraživanja u parnicima u kojima je tužilac preduzimao pravne radnje u ime i za račun tuženog, a nalaz sudskog veštaka je dostavljen sudu 11. novembra 1998. godine, a dopunski nalaz 20. jula 1999. godine.

Tužilac je podneskom od 6. oktobra 1999. godine precizirao tužbeni zahtev u skladu sa nalazom veštaka.

Rešenjem Opštinskog suda u Novom Sadu P. 3973/94 od 9. januara 2001. godine je određeno izvođenje dokaza veštačenjem preko sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke na okolnost tržišne vrednosti nekretnina za koje je tužilac podneo zahteve za uknjižbu vlasničkih prava, a nalaz veštaka je dostavljen sudu 29. m arta 2001. godine.

Na ročištu održano m 26. novembra 2002. godine je zaključena glavna rasprava , a kasnije je ponovo otvorena radi razjašnjenja bitnih činjenica i zaključena ponovo 2. decembra 2003. godine.

Opštinski sud u Novom Sadu je osporenom presudom P. 3793/94 od 2. decembra 2003. godine, u stavu pr vom izreke, usvojio tužbeni zahtev tuži oca-protivtuženog i obavezao tužen og-protivtužioca da mu isplati iznos od 230.800,00 dinara , sa zakonskom zateznom kamatom počev od 3. marta 2001. godine do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 164.270,00 dinara . Stavom drugim izreke presude je odbijen kao neosnovan protiv tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca kojim je tražio da se obaveže tužilac-protivtuženi da mu isplati iznos od 390,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. avgusta 1994. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Stavom trećim izreke presude je odbijen kao neosnovan kompenzacioni prigovor tužen og-protivtužioca kojim je tražio da se utvrdi da tužilac-protivtuženi po osnovu ugovora o nenamenskom zajmu broj 02-828/90 od 15. jula 1991. godine duguje tuženom-protivtužiocu iznos od 44.479,18 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. novembra 1995. godine do isplate . Stavom četvrtim izreke presude je ukinut platni nalog Opštinskog suda u Novom Sadu Pl. 3/94 od 2. avgusta 1994. godine. Presuda je dostavljena parničnim strankama 19. i 21. jula 2004. godine.

Odlučujući o žalbi tužene, Okružni sud u Novom Sadu je rešenjem Gž. 4096/04 od 19. maja 2005. godine vratio spise predmeta P. 3793/94, Opštinskom sudu u Novom Sadu, radi otklanjanja procesnog nedostatka, koji se sastoji u tome, što je prvostepeni sud odbio kao neosnovan kompenzacioni prigovor tužene, a po istom zahtevu se pred Opštinskim sudom u Novom Sadu u predmetu P. 5598/96 vodi posebna parnica, a spisima predmeta P. 3793/94, nisu priključeni spisi predmeta P. 5598/96, niti postoji službena beleška o izvršenom uvidu u taj predmet, pa se odluka u tom delu ne može preispitati.

Opštinski sud u Novom Sadu je dopisom od 2. juna 2005. godine, tražio od parničnog odeljenja istog suda na uvid spise predmeta P. 5598/96, koji su dostavljeni 13. juna 2005. godine, a vraćeni 20. juna 2005. godine.

Nakon toga, Opštinski sud u Novom Sadu je dopisima od 20. juna, 11. jula, 29. avgusta, 6. oktobra i 30. novembra 2005. godine ponovno tražio spise predmeta parničnog odeljenja istog suda P. 5598/96.

Opštinski sud u Novom Sadu je 24. jula 2008. godine, dostavio Okružnom sudu u Novom Sadu, spise predmeta P. 3793/94, a u dopisu je navedeno da prvostepeni sud nije u mogućnosti da dostavi spise predmeta P. 5598/96, „jer se isti nalaze u Okružnom sudu radi odlučivanja“:

Okružni sud u Novom Sadu je rešenjem Gž. 4668/08 od 18. decembra 2008. godine ponovo vratio spise predmeta P. 3973/94, Opštinskom sudu u Novom Sadu, radi otklanjanja procesnog nedostatka, jer se ne može utvrditi da li je tuženu u toku postupka zastupalo lice-advokat na osnovu zakonitog ovlašćenja.

Postupajući po nalogu iz rešenja drugostepenog suda, prvostepeni sud je nakon dostavljanja traženih dokaza od strane tužene 22. januara 2009. godine, spise predmeta dostavio Okružnom sudu u Novom Sadu.

Odlučujući o žalbi tužene, Apelacioni sud u Novom Sadu je osporenom presudom Gž. 2851/10 od 23. septembra 2010. godine potvrdio presudu Opštinskog suda u Novom Sadu P. 3793/94 od 2. decembra 2003. godine.

4. Ocenjujući najpre navode i razloge ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku, na čiju se povredu podnosilac ustavne žalbe poziva, a polazeći od utvrđenih činjenica i okolnosti, Ustavni sud je utvrdio da je parnični postupak pokrenut 5. jula 1994. godine, podnošenjem tužbe Opštinskom sudu u Novom Sadu i da je pravnosnažno okončan donošenjem presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 2851/10 od 23. septembra 2010. godine. Iako je period u kojem se građanima Republike Srbije jemče prava i slobode utvrđene Ustavom i obezbeđuje ustavnosudska zaštita u postupku po ustavnoj žalbi počeo da teče 8. novembra 2006. godine, danom proglašenja Ustava Republike Srbije, Ustavni sud je, polazeći od toga da sudski postupak po svojoj prirodi predstavlja jedinstvenu celinu, stao na stanovište da su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi da se prilikom ocene razumnog roka uzme u obzir celokupan period trajanja parničnog postupka.

Kada je reč o dužini trajanja parničnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da postupak trajao 16 godina i dva meseca , što samo po sebi ukazuje na njegovo nerazumno dugo trajanje.

Međutim, polazeći od toga da je pojam razumnog trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca, a pre svega od složenosti pravnih pitanja i činjeničnog stanja u konkretnom sporu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe, postupanja sudova koji su vodili postupak, kao i od značaja prava o kome ce u postupku odlučuje za podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je ispitivao da li su i u kojoj meri navedeni kriterijumi uticali na dužinu trajanja konkretnog parničnog postupka.

Po oceni Ustavnog suda, činjenična i pravna pitanja na koja je parnični sud trebalo da odgovori u predmetnom sporu bila su relativno složena i iziskivala sprovođenje dokaznog postupka, ekonomsko-finansijskog veštačenja u pogledu visine tužbenog zahteva tužioca, kao i uvida u spise većeg broja predmeta u kojima je tužilac zastupao tuženog. Iz navedenog sledi da je za okončanje predmetne parnice bilo neophodno znatno više vremena nego uobičajeno, ali to ipak ne moće opravdati trajanje postupka od preko 16 godina.

Ocenjujući značaj predmeta spora za podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je zaključio da je podnosilac imao legitiman pravni interes da ce o njegovom tužbenom zahtevu odluči u razumnom roku.

Ispitujući ponašanje podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da je podnosilac, kao tužilac, niti njegov punomoćnik, nisu doprineli dužem trajanju postupka.

Ipak, osnovni razlog dugom trajanju parničnog postupka je nedelotvorno postupanje nadležnih sudova koji nisu koristili procesna ovlašćenja da se postupak efikasno okonča i da se o podnetoj tužbi i protivtužbi odluči bez nepotrebnog odugovlačenja.

Ustavni sud konstatuje da je dužnost sudova da postupak sprovedu bez odugovlačenja, da pravovremeno i efikasno reaguju i da blagovremeno preduzmu sve zakonske mere u cilju razjašnjenja činjeničnog stanja i donošenja odluke. Ustavni sud naglašava da je u pravnoj državi od izuzetne važnosti donošenje odluka bez odlaganja, kako se ne bi ugrozila delotvornost sudske zaštite Ustavom garantovanih prava i sloboda i kako bi se održalo poverenje građana u sudove.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je neefikasnim postupanjem parničnih sudova u osporenom parničnom postupku podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, te je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakon o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“ br. 109/07, 99/11 i 18/13- Odluka US ), usvojio ustavnu žalbu, kao u izreci (prvi deo) .

5. U pogledu navoda o povredi prava na pravično suđenje zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava, u odnosu na osporene presude, Ustavni sud je utvrdio da se podnosilac ustavne žalbe samo formalno poziva na povredu Ustavom zajemčenog prava, bez navođenja ustavnopravnih razloga kojima se sa stanovišta sadržine zajemčenog prava potvrđuju navodi ustavne žalbe, vezujući povredu ovog prava na nemogućnost naplate potraživanja utvrđenog pravnosnažnom presudom, zbog stačajnog postupka nad izvršnim dužnikom, te Ustavni sud povredu ovog prava nije ni razmatrao.

6. Odlučujući o zahtevu podnosioca ustavne žalbe za naknadu štete u visini dosuđenog iznosa iz pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Novom Sadu P. 3973/94 od 2. decembra 2003. godine, Ustavni sud je u konkretnom slučaju utvrdio da podnosilac nije dokazao da je naplatu svog potraživanja pokušao u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženim prijavom potraživanja, pa je primenom odredbe člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavnu žalbu.

7. Na osnovu svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 4 7. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 84. Pravilnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 i 76/11), doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.