Odbacivanje neblagovremene ustavne žalbe u prekršajnom postupku zbog proteka roka
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je kao neblagovremenu ustavnu žalbu izjavljenu u prekršajnom postupku. Rok od 30 dana za podnošenje žalbe računa se od dana dostavljanja drugostepene presude, a ne od dana odluke tužioca o zahtevu za zaštitu zakonitosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: sudija dr Agneš Kartag Odri, koja vrši funkciju predsednika, i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Miloša Petrovića iz Jadarske Lešnice, Loznica, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 26. januara 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Miloša Petrovića izjavljena protiv rešenja Opštinskog sudije za prekršaje u Irigu Up. 1137/08 od 9. oktobra 2009. godine i presude Višeg prekršajnog suda - Odeljenja u Novom Sadu Prž. 6066/10 od 9. jula 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Miloš Petrović iz Jadarske Lešnice, Loznica, je 19. novembra 2010. godine podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog sudije za prekršaje u Irigu Up. 1137/08 od 9. oktobra 2009. godine i presude Višeg prekršajnog suda - Odeljenja u Novom Sadu Prž. 6066/10 od 9. jula 2010. godine zbog "ukinutog prava da iznese ličnu odbranu i da se izvede dokaz suočenjem policajca sa podnosiocem ustavne žalbe i prisutnim svedocima".
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava, dok je odredbom člana 84. stav 1. ovog zakona propisano da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku, uvidom u osporene akte i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio da je osporenom presudom Višeg prekršajnog suda - Odeljenja u Novom Sadu Prž. 6066/10 od 9. jula 2010. godine odbijena žalba okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrđeno prvostepeno rešenje Opštinskog organa za prekršaje u Irigu Up. 1137/08 od 9. oktobra 2009. godine. Protiv osporenih akata podnosilac ustavne žalbe je Republičkom javnom tužiocu 24. septembra 2010. godine podneo "predlog za pokretanje postupka za zaštitu zakonitosti". Dopisom Republičkog javnog tužilaštva PTZ. 172/10 od 13. oktobra 2010. godine podnosilac ustavne žalbe je obavešten da nema uslova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti.
4. Kako saglasno odredbi člana 264. stav 2. Zakona o prekršajima ("Službeni glasnik RS" broj 101/05, 116/08 i 111/09), ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti ima isključivo Republički javni tužilac, a ne i stranka u postupku, stav Ustavnog suda je da se ovo vanredno pravno sredstvo u prekršajnom postupku ne može smatrati pravnim sredstvom čijim iscrpljivanjem okrivljeni stiče pravo na podnošenje ustavne žalbe, saglasno odredbama člana 170. Ustava i člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Ovo iz razloga što okrivljeni ne može da utiče na odluku javnog tužioca da li će podići zahtev za zaštitu zakonitosti, bez obzira na lično podnetu inicijativu, niti ima zakonsku mogućnost da samostalno podnese navedeno vanredno pravno sredstvo, ako to ne učini javni tužilac. Zbog toga se, prema stavu Ustavnog suda, u prekršajnom postupku pravna sredstva iscrpljuju donošenjem odluke o žalbi protiv prvostepene odluke, odnosno donošenjem odluke o zahtevu za vanredno preispitivanje pravnosnažne presude, ukoliko je dozvoljen.
Polazeći od navedenog, te činjenice da u konkretnom slučaju nije bilo dozvoljeno izjavljivanje zahteva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Ustavni sud ukazuje da se zakonom propisan rok za izjavljivanje ustavne žalbe računa od dana dostavljanja osporene presude Višeg prekršajnog suda - Odeljenja u Novom Sadu Prž. 6066/10 od 9. jula 2010. godine podnosiocu ustavne žalbe. S obzirom na to da je osporenu presudu podnosilac ustavne žalbe primio najkasnije 24. septembra 2010. godine kada je Republičkom javnom tužilaštvu podneo inicijativu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba koja je izjavljena 19. novembra 2010. godine neblagovremena, jer je podneta po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Sud ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
S obzirom na to da nedostatak u pogledu blagovremenosti ustavne žalbe nije moguće naknadno otkloniti, Ustavni sud je ocenio da nema mesta dostavljanju ustavne žalbe podnosiocu na uređenje radi navođenja Ustavom zajemčenog prava ili slobode za koje smatra da mu je osporenim aktima povređeno ili ugroženo, kao i radi navođenja drugih nedostajućih elemenata propisanih odredbama člana 85. Zakona o Ustavnom sudu.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.
VRŠI FUNKCIJU PREDSEDNIKA USTAVNOG SUDA
Sudija
dr Agneš Kartag Odri