Povreda prava na pravično suđenje zbog pogrešnog odbacivanja žalbe u izvršnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio žalbu D.H., poništio rešenje Višeg suda u Beogradu i utvrdio povredu prava na pravično suđenje. Sud je pogrešno odbacio žalbu, smatrajući da je postupak okončan dostavljanjem predmeta javnom izvršitelju, što je ustavnopravno neprihvatljivo.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, dr Nataša Plavšić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás) i dr Vladan Petrov, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi D. H. iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 17. oktobra 2024. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba D. H. i utvrđuje da je rešenjem Višeg suda u Beogradu Ržg. 132/22 od 18. marta 2022. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Višeg suda u Beogradu Ržg. 132/22 od 18. marta 2022. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi podnosioca ustavne žalbe podnetoj zbog neodlučivanja predsednika Prvog osnovnog suda u Beogradu o prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka koji je vođen u predmetu tog suda Iv. 2449/13.
3. Odbacuje se zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu nematerijalne štete.
O b r a z l o ž e nj e
1. D. H. iz Beograda podneo je Ustavnom sudu, 4. maja 2022. godine, preko punomoćnika I. C, advokata iz Beograda, ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Ržg. 132/22 od 18. marta 2022. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i čl. 36. i 58. Ustava Republike Srbije. Podnosilac se istovremeno pozvao i na povredu prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koju Ustavni sud ceni u odnosu na odgovarajuću odredbu Ustava.
Ustavnom žalbom se osporava drugostepeno rešenje kojim je odbačena žalba podnosioca ustavne žalbe podneta zbog neodlučivanja predsednika Prvog osnovnog suda u Beogradu o prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka koji je vođen u predmetu tog suda Iv. 2449/13.
Podnosilac ustavne žalbe je predložio Ustavnom sudu da usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenih ustavnih prava i poništi osporeno drugostepeno rešenje. Tražio je naknadu nematerijalne štete.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnosilac ustavne žalbe je 14. oktobra 2021. godine podneo prigovor Prvom osnovnom sudu u Beogradu radi ubrzavanja izvršnog postupka koji je vođen u predmetu tog suda Iv. 2449/13. U prigovoru je, između ostalog, navedeno da je podnosilac u postupku imao svojstvo izvršnog dužnika i da je rešenje o izvršenju protiv njega doneto 1. aprila 2013. godine, ali da mu je dostavljeno tek 22. septembra 2021. godine.
Podnosilac ustavne žalbe je podneo žalbu zbog neodlučivanja predsednika Prvog osnovnog suda u Beogradu o prigovoru radi ubrzavanja predmetnog izvršnog postupka koji je vođen u predmetu tog suda Iv. 2449/13.
Viši sud u Beogradu je osporenim rešenjem Ržg. 132/22 od 18. marta 2022. godine odbacio žalbu podnosioca, sa obrazloženjem da je predmet Prvog osnovnog suda u Beogradu Iv. 2449/13 okončan donošenjem zaključka od 5. februara 2021. godine, kojim je predmet dostavljen javnom izvršitelju na sprovođenje.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15) propisano je: da pravo na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak, svaki učesnik po zakonu kojim se uređuje vanparnični postupak, a oštećeni u krivičnom postupku, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac samo ako su istakli imovinsko-pravni zahtev (u daljem tekstu: stranka) (član 2. stav 1.); da su pravna sredstva kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku prigovor radi ubrzavanja postupka (u daljem tekstu: prigovor), žalba i zahtev za pravično zadovoljenje (član 3. stav 1.); da se prigovor i žalba mogu podneti dok se postupak ne okonča (član 5. stav 1.); da stranka podnosi prigovor sudu koji vodi postupak ili sudu pred kojim se vodi postupak ako smatra da je javni tužilac povredio njeno pravo (član 7. stav 1.); da stranka ima pravo na žalbu ako je njen prigovor odbijen ili ako predsednik suda o njemu ne odluči u roku od dva meseca od dana prijema prigovora (član 14. stav 1.); da predsednik neposredno višeg suda rešenjem odbacuje ili odbija žalbu bez ispitnog postupka, ili vodi ispitni postupak (član 17. stav 1.).
5. U vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, Ustavni sud najpre ukazuje da se u navedenoj vrsti postupka pravo na suđenje u razumnom roku prvenstveno garantuje izvršnom poveriocu koji je neposredno pravno zainteresovan da se izvršenje sprovede u najkraćem mogućem roku radi ostvarivanja svog prava priznatog izvršnom/verodostojnom ispravom. Osnovni cilj izvršnog postupka jeste efikasno i u razumnom roku namirenje potraživanja izvršnog poverioca. Izuzetno i izvršnom dužniku se garantuje pravo na suđenje u razumnom roku ali u onim fazama izvršnog postupka u kojima se odlučuje o njegovim pravima i obavezama. U predmetnom izvršnom postupku, podnosilac ustavne žalbe je imao svojstvo izvršnog dužnika i u prigovoru radi ubrzavanja je, između ostalog, istakao da je rešenje o izvršenju protiv njega doneto 1. aprila 2013. godine, ali da mu je dostavljeno tek 22. septembra 2021. godine.
6. Razmatrajući navode ustavne žalbe sa stanovišta istaknute povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud podseća da u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih zaključaka redovnih sudova, jer bi u tom slučaju, postupajući kao instancioni sud, izašao iz granica svojih ovlašćenja. Jedini izuzetak od navedenog pravila postoji u situaciji kada su zaključci redovnih sudova očigledno proizvoljni i arbitrerni u toj meri da za posledicu imaju povredu ustavnih prava i sloboda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem greška u primeni prava ili utvrđivanju činjenica učinjena od strane suda, koja je tako primetna da se može okarakterisati kao „očigledna greška“, može narušiti pravičnost postupka (videti presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Bochan protiv Ukrajine, od 5. februara 2015. godine, broj predstavke 22251/08, stav 62.).
Ustavni sud, zatim, konstatuje da se ustavnom žalbom osporava akt suda kojim je odbačena žalba podnosioca, sa obrazloženjem da je predmet Prvog osnovnog suda u Beogradu okončan donošenjem zaključka od 5. februara 2021. godine, kojim je predmet dostavljen javnom izvršitelju na sprovođenje.
Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 75. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11, 99/11, 109/13-Odluka US, 55/14, 139/14 i 106/15), koji se primenjivao u konkretnom slučaju, bilo propisano da se izvršni postupak okončava obustavom ili zaključenjem. Ustavni sud još jednom ukazuje da se faza sprovođenja izvršenja pred javnim izvršiteljem smatra sastavnim delom izvršnog postupka i da trajanje postupka pred javnim izvršiteljem može biti obuhvaćeno pravnim sredstvima iz Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (videti o tome Odluku Ustavnog suda Už-7451/2016 od 25. oktobra 2018 godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda: www.ustavni.sud.rs).
Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je ocenio da je pravno stanovište koje je zauzeto u osporenom rešenju da je žalba nedozvoljena ustavnopravno neprihvatljivo.
Polazeći od izloženog, saglasno odredbi člana 89. stav. 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i i 92/23), Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, te je utvrdio da je osporenim rešenjem Višeg suda u Beogradu Ržg. 132/22 od 18. marta 2022. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice utvrđene povrede navedenog ustavnog prava, u konkretnom slučaju, mogu otkloniti poništajem osporenog rešenja Višeg suda u Beogradu i određenjem da isti sud donese novu odluku o žalbi podnosioca ustavne žalbe podnetoj zbog neodlučivanja predsednika Prvog osnovnog suda u Beogradu o prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka koji je vođen u predmetu tog suda Iv. 2449/13, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u tački 2. izreke.
7. Kako je Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravično suđenje i odredio otklanjanje štetnih posledica, to nije posebno razmatrao istaknute povrede prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo i prava na imovinu, zajemčenih odredbama čl. 36. i 58. Ustava.
8. U vezi sa zahtevom podnosioca ustavne žalbe za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud ukazuje na to da će se o njegovom prigovoru radi ubrzavanja postupka ponovo odlučivati, a saglasno odredbi člana 26. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije za novčano obeštećenje za neimovinsku štetu u roku od jedne godine od dana kada je stekla pravo na pravično zadovoljenje, te da pravo na pravično zadovoljenje, saglasno ovom zakonu, ima stranka čiji je prigovor usvojen, a koja nije podnela žalbu, zatim stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora i stranka čija je žalba usvojena (član 22. stav 1.) Imajući u vidu navedeno, Sud je odbacio zahtev za naknadu nematerijalne štete, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, rešavajući kao u tački 3. izreke.
9. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.
Slični dokumenti
- Už 7481/2021: Povreda prava na pravično suđenje odbacivanjem prigovora za ubrzanje postupka
- Už 14427/2022: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
- Už 10262/2021: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
- Už 9331/2021: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u izvršnom postupku
- Už 12013/2020: Povreda prava na pravično suđenje zbog arbitrernog odbacivanja prigovora za ubrzanje postupka