Povreda prava na jednaku zaštitu prava zbog neujednačene sudske prakse
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na jednaku zaštitu prava zbog neujednačene prakse apelacionih sudova u pogledu obračuna otpremnine policijskim službenicima. Različite odluke sudova poslednje instance u istoj pravnoj situaciji stvorile su pravnu nesigurnost.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-4901/2011
23.10.2013.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Obrada Obradovića iz Kule, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 23. oktobra 2013. godine, doneo je
O D L U K U
Usvaja se ustavna žalba Obrada Obradovića i utvrđuje da je presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 4943/10 od 11. maja 2011. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na jednaku zaštitu prava, zajemčeno odredbom člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e nj e
1. Obrad Obradović iz Kule je 13. oktobra 2011. godine, preko punomoćnika Radislava Jovanovića, advokata iz Kule, Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 4943/10 od 11. maja 2011. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava, zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se, između ostalog, navodi: da je osporenom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 4943/10 od 11. maja 2011. godine potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru - Sudska jedinica u Kuli P1. 743/10 od 16. juna 2010. godine kojom je odbijen tužbeni zahtev podnosioca za naknadu štete zbog nezakonito manje isplaćene otpremnine prilikom odlaska u penziju; da je suprotno odredbama člana 2. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika i člana 146. Zakona o policiji, prilikom obračuna visine otpremnine, u konkretnom slučaju, primenjena zarada bez obaveza po osnovu poreza i doprinosa, čime je podnosiocu pričinjena šteta koja je utvrđena veštačenjem; da odredbom člana 141. Zakona o policiji nije predviđeno ograničenje kao u odredbi člana 142. istog zakona, koja propisuje da se prilikom isplate jednokratne pomoći članovima porodice poginulog policijskog službenika isplaćuje naknada u visini plate isplaćene u poslednja 24 meseca, po odbitku poreza i doprinosa, što znači da se kao osnovica za obračun otpremnine prilikom odlaska u penziju primenjuje "bruto" zarada; da je pred Opštinskim sudom u Vršcu, u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, doneta presuda kojom je tužbeni zahtev tužioca usvojen i tužena Republika Srbija-Ministarstvo unutrašnjih poslova obavezana na isplatu razlike u otpremnini; da je iz tog razloga podnosiocu, pored prava na pravično suđenje, povređeno i pravo na jednaku zaštitu prava. Predloženo je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i osporenu presudu Apelacionog suda u Novom Sadu poništi.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u osporene presude i dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
Presudom Osnovnog suda u Somboru - Sudska jedinica u Kuli P1. 743/10 od 16. juna 2010. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca Obrada Obradovića, ovde podnosioca ustavne žalbe, kojim je tražio da se tužena Republika Srbija - Ministarstvo unutrašnjih poslova obaveže da mu na ime razlike u otpremnini isplaćenoj nakon prestanka radnog odnosa zbog penzionisanja, isplati iznos od 78.636,62 dinara, sa zateznom kamatom počev od 1. jula 2009. godine do konačne isplate. U obrazloženju prvostepene presude je, između ostalog, navedeno: da je tužilac bio u radnom odnosu kod tužene, kao radnik Policijske satnice u Kuli; da mu je 24. aprila 2009. godine prestao radni odnos, usled ispunjenja uslova za penziju, iz kog razloga mu je tužena, saglasno odredbi člana 141. Zakona o policiji, rešenjem od 18. juna 2009. godine, isplatila otpremninu u iznosu od 196.126,16 dinara; da je protiv navedenog rešenja tužilac uložio žalbu koja je rešenjem od 31. jula 2009. godine odbijena kao neosnovana; da je odredbom člana 141. stav 1. Zakona o policiji propisano da policijskom službeniku koji ostvari pravo na penziju pripada otpremnina u visini plate primljene za poslednjih pet meseci, dok je odredbom člana 146. stav 1. istog zakona propisano da se plata policijskih službenika i drugih zaposlenih u Ministarstvu sastoji od osnovice koju utvrđuje Vlada i osnovnog i dodatnog koeficijenta u odnosu na zvanje, posebne uslove rada, opasnost, odgovornost i složenost posla; da je, prema tome, visina otpremnine policijskom službeniku koji ostvari pravo na penziju određena članom 141. Zakona o policiji, iz kog razloga se propisi o radnim odnosima u državnim organima, saglasno odredbi člana 169. istog zakona, ne primenjuju kod ostvarivanja ovog prava.
Odlučujući o žalbi tužioca, Apelacioni sud u Novom Sadu je doneo osporenu presudu Gž1. 4943/10 od 11. maja 2011. godine, kojom je žalbu odbio i presudu Osnovnog suda u Somboru - Sudska jedinica u Kuli P1. 743/10 od 16. juna 2010. godine potvrdio u celini. U obrazloženju ove presude se uglavnom ponavljaju razlozi koje je za osporenu prvostepenu presudu dao Osnovni sud u Somboru - Sudska jedinica u Kuli, uz konstataciju da odredba člana 141. Zakona o policiji jasno opredeljuje da se otpremnina obračunava prema primljenoj plati, što može biti samo iznos "neto" plate, iz kog razloga je prvostepeni sud zauzeo pravilan stav kada je odbio zahtev tužioca za isplatu otpremnine obračunate po osnovu plata u bruto iznosu.
Ustavni sud je izvršio uvid u presudu Okružnog suda u Pančevu Gž1. 11/07 od 17. januara 2007. godine, kojom je potvrđena presuda Opštinskog suda u Vršcu P1. 844/06 od 30. oktobra 2006. godine.
U obrazloženju ove presude se, između ostalog, navodi: da je tužilac D.J. iz Plandišta bio radnik SUP-a Pančevo, kome je 15. januara 2006. godine prestao radni odnos, zbog ispunjenosti uslova za penziju; da je rešenjem tužene, tužiocu utvrđena i isplaćena otpremnina zbog odlaska u penziju u iznosu od 127.615,27 dinara, što predstavlja visinu plate primljene za poslednjih pet meseci; da je tužena obračun otpremnine izvršila u visini plate za poslednjih pet meseci, koje su isplaćene tužiocu, umanjene za poreze i doprinose; da su za poslednjih pet zarada tužiocu obustavljeni porezi i doprinosi u iznosu od 51.046,10 dinara; da je odredbom člana 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama predviđeno da platu čini osnovica za obračun plate, koeficijent koji se množi osnovicom, dodatak na platu i obaveze koje zaposleni plaća po osnovu poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje iz plate, u skladu sa zakonom; da je prvostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo, kada je našao da je tužena, prilikom obračuna visine otpremnine, bila u obavezi da obračuna i isplati i dosuđeni iznos od 51.046,10 dinara, koji se odnosi na poreze i doprinose na isplaćene zarade koje su uzete u obračun prilikom utvrđivanja visine otpremnine.
4. Odredbama Ustava, na čiju povredu se ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da svako ima pra vo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1.); da se svakom jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (član 36. stav 1.).
Odredbama Zakona o policiji ("Službeni glasnik RS", broj 101/05), relevantnog za konkretan spor, bilo je propisano: da policijskom službeniku koji ostvari pravo na penziju pripada otpremnina u visini plate primljene za poslednjih pet meseci (član 141.); da policijski službenici i drugi zaposleni u Ministarstvu imaju pravo na platu koja se sastoji od osnovice koju utvrđuje Vlada i osnovnog i dodatnog koeficijenta u odnosu na zvanje, posebne uslove rada, opasnost, odgovornost i složenost posla (član 146. stav 1.).
Odredbama člana 2. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika ("Službeni glasnik RS", br. 62/06, 63/06, 115/06 i 101/07), relevantnog za konkretan spor, bilo je propisano: da se plata državnih službenika i nameštenika sastoji od osnovne plate i dodataka na platu (stav 1.); da se u platu uračunavaju i porezi i doprinosi koji se plaćaju iz plate (stav 2.).
Odredbama člana 51. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje ("Službeni glasnik RS" br. 84/04, 61/05, 62/06, 7/08, 5/09 i 7/09), relevantnog za konkretan spor, bilo je propisano: da je obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa iz osnovice i na osnovicu za zaposlene, izabrana, imenovana i postavljena lica i lica koja obavljaju privremene i povremene poslove poslodavac (stav 1.); da je poslodavac dužan da doprinose iz stava 1. ovog člana obračuna i uplati istovremeno sa isplatom zarade, razlike zarade ili ugovorene naknade za privremene i povremene poslove, po propisima koji važe u momentu isplate tih primanja (stav 2.).
5. Ocenjujući najpre navode podnosioca u pogledu različitog postupanja nadležnih redovnih sudova, Ustavni sud je utvrdio da je Okružni sud u Pančevu, kao sud poslednje instance, u pogledu iste činjenične situacije i povodom istog pravnog pitanja doneo različitu presudu, u odnosu na osporenu presudu Apelacionog suda u Novom Sadu, iznoseći pravnu ocenu da je tužena, prilikom obračuna otpremnine, bila u obavezi da obračuna i isplati i iznose poreza i doprinosa na isplaćene zarade na osnovu kojih je utvrđena osnovica za obračun otpremnine.
Ustavni sud je stanovišta da je takva praksa sudova poslednje instance suprotna principu pravne sigurnosti (o povredi prava na pravnu sigurnost videti presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetima: Santos Pinto protiv Portugalije od 20. maja 2008. godine i Beian protiv Rumunije od 6. decembra 2007. godine), te da je sama činjenica da su sudovi poslednje instance, povodom iste činjenične situacije i istog pravnog pitanja donosili različite odluke, stvorila pravnu nesigurnost kod podnosioca ustavne žalbe. Ustavni sud je ocenio da ova okolnost sama po sebi predstavlja dovoljan razlog da se utvrdi postojanje povrede prava na jednaku zaštitu prava zajemčenog odredbom člana 36. stav 1. Ustava. Stoga je Ustavni sud usvojio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13 – Odluka US) i odlučio kao u prvom delu izreke.
6. Ocenjujući navode ustavne žalbe o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud konstatuje da podnosilac ukazuje na proizvoljno tumačenje materijalnog prava kojim je bilo regulisano ostvarivanje ovog prava iz radnog odnosa.
Stoga, Ustavni sud smatra da, u okviru ocene osnovanosti navoda o povredi prava na pravično suđenje, treba sagledati sprovedeni parnični postupak kao jedinstvenu celinu i oceniti da li je on bio vođen na način koji je podnosiocu osigurao pravo na pravično suđenje garantovano članom 32. stav 1. Ustava, odnosno da li je primena procesnog i/ili materijalnog prava bila proizvoljna ili arbitrerna, čime bi ukazala na očiglednu nepravičnost u postupanju redovnih sudova, a na štetu podnosioca ustavne žalbe.
Ustavni sud polazi od toga da je, u periodu iz kojeg datiraju potraživanja podnosioca, način obračuna plate policijskih službenika bio regulisan odredbom člana 146. stav 1. Zakona o policiji, dok su elementi plate bili utvrđeni odredbom člana 2. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika, koji se shodno primenjivao i na zaposlene u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Zakon o platama državnih službenika i nameštenika poreze i doprinose koji se plaćaju iz plate definiše kao sastavni deo plate. Međutim, zakonska je obaveza svakog poslodavca, uključujući i državu, da poreze i doprinose obračuna i uplati istovremeno sa isplatom plate, na odgovarajući uplatni račun javnih prihoda, a prema propisima koji važe u momentu isplate plate (član 51. st. 1. i 2. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje). S tim u vezi, stvar pravne ocene jeste da li je zakonodavac, kroz nekada važeću odredbu člana 141. Zakona o policiji, imao u vidu otpremninu u visini pet poslednjih plata, uključujući i poreze i doprinose koji su iz tih plata uplaćeni, ili je reč o plati koja je zaposlenom isplaćena nakon što je poslodavac izvršio uplatu utvrđenih iznosa poreza i doprinosa na odgovarajući uplatni račun javnih prihoda.
Ustavni sud nalazi da ovde nema mesta dualnom (dvojnom) tumačenju navedene zakonske norme, s obzirom na to da je sam zakonodavac, odrednicom "primljene" u sintagmi "u visini plate primljene za poslednjih pet meseci" odredio da je u pitanju plata koja je zaposlenom isplaćena, odnosno plata koju je policijski službenik primio. S tim u vezi, po shvatanju Ustavnog suda, plata bez poreza i doprinosa, odnosno plata isplaćena zaposlenom nakon uplate poreza i doprinosa, jeste kategorija koju je podrazumevala odredba člana 141. Zakona o policiji. Ovakav stav Ustavni sud je već zauzeo u Odluci Už-1605/2011 od 17. jula 2013. godine.
S obzirom na izneto, Ustavni sud je ocenio da se obrazloženje osporene presude temelji na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju propisa koji su od značaja za rešavanje sporne pravne stvari i nalazi da je Apelacioni sud u Novom Sadu pravilno ocenio da je podnosiocu ustavne žalbe otpremnina prilikom odlaska u penziju isplaćena na zakonom propisan način.
Polazeći od svega izloženog i odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 4943/10 od 11. maja 2011. godine, podnosiocu ustavne žalbe nije povređeno pravo na pravično suđenje zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, zbog čega je ustavnu žalbu u tom delu odbio kao neosnovanu, odlučujući kao u drugom delu izreke.
7. Na osnovu svega izloženog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević