Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neblagovremenosti
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv presuda prekršajnih sudova kao neblagovremenu. Rok za žalbu računa se od dostavljanja drugostepene odluke, a ne od obaveštenja tužilaštva o nepodizanju zahteva za zaštitu zakonitosti, koji nije delotvorno pravno sredstvo.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Svetomira Stojkovića iz Niša, na osnovu člana 167. tačka 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. novembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Svetomira Stojkovića izjavljena protiv presude Prekršajnog suda u Nišu Pr. IV. 31. 26569/10 od 18. marta 2011. godine, presude Višeg prekršajnog suda Prž. 12158/11 od 30. maja 2011. godine i akta Republičkog javnog tužilaštva Ptz. 259/11 od 3. oktobra 2011. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Svetomir Stojković iz Niša podneo je 17. oktobra 2011. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Prekršajnog suda u Nišu Pr. IV. 31. 26569/10 od 18. marta 2011. godine, presude Višeg prekršajnog suda Prž. 12158/11 od 30. maja 2011. godine i akta Republičkog javnog tužilaštva Ptz. 259/11 od 3. oktobra 2011. godine zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, zajemčenih odredbama čl. 32. i 36. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa kojima je odlučivano o pravima ili obavezama podnosioca ustavne žalbe, pošto samo takvim aktom ili radnjom podnosiocu može biti povređeno ili uskraćeno neko od Ustavom zajemčenih prava i sloboda.
Odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Višeg prekršajnog suda Prž. 12158/11 od 30. maja 2011. godine odbijena kao neosnovana žalba okrivljenog, ovde podnosioca ustavne žalbe i potvrđena presuda Prekršajnog suda u Nišu Pr. IV. 31. 26569/10 od 18. marta 2011. godine kojom je podnosilac ustavne žalbe oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 25. u vezi člana 85. stav 1. tačka 5) Zakona o poljoprivrednom zemljištu i na osnovu člana 35. Zakona o prekršajima osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 25.000,00 dinara.
Osporenim aktom Republičkog javnog tužilaštva Ptz. 259/11 od 3. oktobra 2011. godine obavešten je podnosilac ustavne žalbe da Tužilaštvo nije našlo osnova za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv presuda Prekršajnog suda u Nišu Pr. IV. 31. 26569/10 od 18. marta 2011. godine i Višeg prekršajnog suda Prž. 12158/11 od 30. maja 2011. godine, koji je podnosilac inicirao aktom primljenim u tom tužilaštvu 17. avgusta 2011. godine.
4. Ustavni sud ukazuje na to da, saglasno odredbama čl. 264. stav 2. Zakona o prekršajima („Službeni glasnik RS“, br. 101/05, 116/08 i 111/09), ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti ima isključivo javni tužilac. Ustavni sud je stoga ocenio da se zahtev za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku ne može smatrati delotvornim pravnim sredstvom koje mora biti iskorišćeno pre izjavljivanja ustavne žalbe. Ovo iz razloga što isključivo javni tužilac ima mogućnost da koristi ovo pravno sredstvo i što okrivljeni ne može uticati na odluku javnog tužioca da li će i kada podići takav zahtev, bez obzira na lično podnetu inicijativu. Kako zahtev za zaštitu zakonitosti nije pravno sredstvo čije izjavljivanje stoji na raspolaganju okrivljenom u prekršajnom postupku, to se postupak po ovom pravnom sredstvu ne smatra ni pretpostavkom za izjavljivanje ustavne žalbe. S obzirom na to da iscrpljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva u prekršajnom postupku nije pretpostavka za podnošenje ustavne žalbe, to se, prema pravnom stavu Ustavnog suda, blagovremenost ustavne žalbe ceni u odnosu na dan dostavljanja drugostepene odluke, kojom je prekršajni postupak pravnosnažno okončan.
5. Ustavni sud je utvrdio da je osporena presuda Višeg prekršajnog suda Prž. 12158/11 od 30. maja 2011. godine, kao drugostepena odluka doneta u prekršajnom postupku koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe, podnosiocu ustavne žalbe dostavljena najkasnije 17. avgusta 2011. godine kada je, kako proizlazi iz priloga podnetih uz ustavnu žalbu, Republičkom javnom tužilaštvu podnosilac podneo inicijativu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti protiv osporene presude.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u delu u kom se osporavaju presude prekršajnih sudova odbacio kao neblagovremenu, jer je izjavljena posle isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona.
6. Ispitujući ispunjenost procesnih pretpostavki za postupanje Ustavnog suda u delu ustavne žalbe koji se odnosi na osporeni akt - obaveštenje Republičkog javnog tužilaštva Ptz. 259/11 od 3. oktobra 2011. godine, Ustavni sud je utvrdio da taj akt nije pojedinačni akt kojim je odlučivano o pravima, obavezama ili na zakonu zasnovanom interesu podnosioca ustavne žalbe, što je jedan od uslova za dopuštenost ustavne žalbe. Ustavni sud ocenjuje da podnosilac osporava akt koji u smislu odredbe člana 170. Ustava ne može biti predmet ustavne žalbe, pa je ustavnu žalbu i u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
7. S obzirom na sve izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević