Odbacivanje ustavne žalbe koja osporava utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv osuđujućih krivičnih presuda. Žalba je odbačena jer podnosilac nije izneo ustavnopravne razloge, već je, nezadovoljan ishodom postupka, tražio da Ustavni sud preispituje činjenično stanje i ocenu dokaza, što je van njegove nadležnosti.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milana Dropca iz Užica, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. novembra 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Milana Dropca izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Užicu K. 24/04 od 7. februara 2008. godine i presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž. 1434/10 od 20. maja 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Milan Drobac iz Užica je 25. novembra 2010. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Užicu K. 24/04 od 7. februara 2008. godine i presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž. 1434/10 od 20. maja 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

Podnosilac ustavne žalbe smatra da mu je kao okrivljenom u krivičnom postupku u kome su donete osporene presude, a kojima je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva meseca zbog krivičnog dela zloupotreba ovlašćenja u privredi, povređeno pravo na pravično suđenje time što su ove presude „zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj oceni izvedenih dokaza“, te u prilog ove tvrdnje detaljno iznosi svoje viđenje činjeničnog stanja vezanog za radnje izvršenja krivičnog dela koje mu je optužnicom bilo stavljeno na teret, zaključujući da sve to navodi „samo zbog toga da bi ukazao na to da nijednog momenta nisam imao za cilj da se sporna obaveza ne izmiri“.

2. Odredbom člana 170. Ustava utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona sledi da Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da ispituje zakonitost osporenih odluka donetih u postupku koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe, tako što će nakon redovnih sudova još jednom preispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost ocene dokaza izvedenih u postupku koji je prethodio ustavnosudskom. Nadležnost Ustavnog suda je jedino da ceni postojanje povrede ili uskraćivanja označenih Ustavom zajemčenih prava i sloboda. Stoga se i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine označenog prava, potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi ili uskraćivanju.

3. Polazeći od navoda ustavne žalbe, a imajući u vidu prethodno izneto, Ustavni sud je ocenio da se podnosilac ustavne žalbe samo formalno poziva na povredu Ustavom zajemčenog prava, a da zapravo, nezadovoljan ishodom krivičnog postupka, smatrajući da je nepravično to što je osuđen, od Ustavnog suda traži da postupa kao instancioni (viši) sud u odnosu na redovne sudove koji su doneli osporene presude i da još jednom preispita njihovu zakonitost. Stoga se, po oceni Ustavnog suda, navodi ustavne žalbe ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima kojima se potkrepljuju tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje.

S obzirom na izloženo, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

4. Saglasno iznetom, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.