Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju žalbe u izvršnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja u izvršnom postupku. Nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazali na proizvoljnu primenu procesnog zakona od strane redovnih sudova, već se osporava njihovo tumačenje procesnih pretpostavki za odlučivanje o žalbi.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Jovana Dimovića iz Bačke Topole i Srđana Dimovića iz Čantavira, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Jovana Dimovića i Srđana Dimovića izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Subotici – Sudska jedinica u Bačkoj Topoli I. 2223/2010 od 20. jula 2010. godine i rešenja Višeg suda u Subotici Gž. 935/10 od 15. oktobra 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Jovan Dimović iz Bačke Topole i Srđan Dimović iz Čantavira su podneli 3. decembra 2010. godine, preko punomoćnika Branka Petkovića, advokata iz Bačke Topole, Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Subotici – Sudska jedinica u Bačkoj Topoli I. 2223/2010 od 20. jula 2010. godine i rešenja Višeg suda u Subotici Gž. 935/10 od 15. oktobra 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Podnosioci ustavne žalbe povredu označenog prava obrazlažu pogrešnom primenom odredbe člana 141. Zakona o izvršnom postupku od strane prvostepenog suda i odredbe člana 372. Zakona o parničnom postupku od strane drugostepenog suda.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, kojom je ustavna žalba ustanovljena kao posebno i izuzetno pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda, ustavna žalba se može izjaviti samo protiv pojedinačnih akata ili radnji kojima je odlučivano o pravima i obavezama podnosilaca ustavne žalbe, a Ustavni sud je u postupku po ustavnoj žalbi nadležan jedino da ispituje postojanje povreda ili uskraćivanja Ustavom zajemčenih prava i sloboda, te se stoga i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine označenog ustavnog prava ili slobode, potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi ili uskraćivanju. To istovremeno znači da Ustavni sud nije nadležan da, postupajući po ustavnoj žalbi, kao instancioni (viši) sud ispituje zakonitost osporenih akata ili radnji, pa iz tih razloga formalno pozivanje na povredu ustavnih prava i sloboda, samo po sebi, ustavnu žalbu ne čini dopuštenom. Pravo na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava sadrži ustavno jemstvo svakome da će nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljeni sud, pravično i u razumnom roku, javno rasraviti i odlučiti o njegovim pravima i obavezama.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, iz sadržine ustavne žalbe i uvidom u priložene dokaze, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim drugostepenim rešenjem Višeg suda u Subotici odbijena kao neosnovana žalba izvršnih poverilaca, ovde podnosilaca ustavne žalbe, i potvrđeno osporeno prvostepeno rešenje o namirenju Osnovnog suda u Subotici I. 2223/10 od 20. jula 2010. godine.
U obrazloženju osporenog drugostepenog rešenja navedeno je da su izvršni poverioci, ovde podnosioci ustavne žalbe, blagovremeno podneli žalbu koja je ocenjena kao neosnovana jer se žalbeni navodi odnose na rešenje prvostepenog suda u delu kojim je već pravosnažno odlučeno o redosledu namirenja potraživanja, odnosno pravnosnažno presuđenu stvar, a da su po isteku roka propisanog za izjavljivanje ovog pravnog leka sudu dostavili dopunu žalbe čija osnovanost nije ni razmatana od strane drugostepenog suda jer je podneta neblagovremeno, pa je ovakvo postupanje izvršnih poverilaca ocenjeno je kao zloupotreba prava.
Iako se u izreci osporenog drugostepenog rešenja „odbija kao neosnovana žalba“, Ustavni sud je ocenio da je osporenim rešenjem Višeg suda u Subotici odlučivano samo o ispunjenosti procesnih uslova za vođenje postupka po izjavljenom redovnom pravnom leku. Imajući u vidu da u ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi ukazivali na to da je osporeno rešenje posledica proizvoljne i arbitrerne primene odredaba procesnog zakona kojim su propisani uslovi za dopuštenost i blagovremenost žalbe, kao i činjenicu da je Viši sud u Subotici dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, Sud je ocenio da se navodi podnosilaca ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima kojima se argumentuju tvrdnje o povredi označenog prava.
Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
4. S obzirom na izneto, Sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević