Odbačaj ustavne žalbe koja traži instancionu kontrolu zakonitosti sudske odluke
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu jer se njome ne iznose ustavnopravni razlozi, već se u suštini traži da Ustavni sud preispita zakonitost pravnosnažne presude, postupajući kao viša sudska instanca, što nije u njegovoj nadležnosti.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Petra Šarčevića i Vojislava Šarčevića, obojica iz Valjeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Petra Šarčevića i Vojislava Šarčevića izjavljena protiv presude Okružnog suda u Valjevu Gž. 309/09 od 24. marta 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Petar Šarčević i Vojislav Šarčevića, obojica iz Valjeva su 3. aprila 2009. godine preko punomoćnika Predraga Savića, advokata iz Beograda Ustavnom sudu podneli ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Valjevu Gž. 309/09 od 24. marta 2009. godine zbog povrede ustavnih načela i prava iz čl. 21, 32, 35, 36. i 58. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, kojom je ustavna žalba ustanovljena kao posebno i izuzetno pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda, Ustavni sud je u postupku po ustavnoj žalbi nadležan jedino da ispituje postojanje povreda ili uskraćivanja Ustavom zajemčenih prava i sloboda, te se stoga i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine označenog ustavnog prava i slobode, potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi ili uskraćivanju. To istovremeno znači da Ustavni sud nije nadležan da, postupajući po ustavnoj žalbi, kao instancioni (viši) sud još jednom ispituje zakonitost osporenih akata ili radnji, pa iz tih razloga formalno pozivanje na povredu ustavnih prava i sloboda, samo po sebi, ustavnu žalbu ne čini dopuštenom.
3. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu sadržinu ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da se navodi podnosilaca ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima kojima se argumentuju tvrdnje o povredi označenih prava, već se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao instancioni sud još jednom oceni zakonitost osporenog akta, a što indirektno proizlazi i iz navoda same ustavne žalbe o tome da su podnosioci ustavne žalbe, određujući vrednost predmetnog spora na iznos od 50.000,00 dinara, lišili sebe mogućnosti ulaganja revizije i "naknadne kontrole ove presude od strane Vrhovnog suda Srbije". Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
4. S obzirom na izneto, Sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević