Odluka Ustavnog suda o restituciji nacionalizovanog građevinskog zemljišta
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, poništava presudu Upravnog suda i utvrđuje povredu prava na pravično suđenje. Sud je proizvoljno primenio materijalno pravo zaključivši da naknada za eksproprisanu zgradu predstavlja i naknadu za prethodno nacionalizovano zemljište.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, Lidija Đukić, dr Nataša Plavšić i dr Jovan Ćirić , članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi L. C . iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 29. septembra 20 22. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba L. C . i utvrđuje da je presudom Upravnog suda U. 1653/17 od 8. marta 2019. godine povređeno pravo podnosi oca ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 3 2. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Poništava se presuda Upravnog suda U. 1653/17 od 8. marta 2019. godine i određuje se da isti sud donese novu odluku o tužbi podnosi oca ustavne žalbe podnetoj protiv rešenja Ministarstva Finansija – Sektor za imovinsko pravne poslove broj 46-00-00669/2016-13 od 21. novembra 2016. godine.
3. Odbacuje se zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. L. C . iz Beograda, preko punomoćnika Ž. L, advokata iz Beograda, podneo je Ustavnom sudu, 1 5. maja 201 9. godine, ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda U. 1653/17 od 8. marta 2019. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, zajemčenih odredb ama člana 32. stav 1. i člana 58. stav 2. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac u ustavnoj ža lbi navodi da je zahtevom podnetim Agenciji za restituciju tražio vraćanje oduzete imovine, odnosno obeštećenje za građevinsko zemljište oduzeto njegovom pravnom prethodniku, a da su nadležni upravni organi i Upravni sud na stanovištu da je zahtev neosnovan, jer je bivši vlasnik u potpunosti obeštećen za oduzeto pravo svojine na zemljištu k roz naknadu za eksproprijaciju porodične stambene zgrade koja se nalazila na tom zemljištu. Po dnosilac, s tim u vezi, ističe da je rešenjem nadležnog organa iz 1960. godine nacionalizovana k.p. broj … KO Beograd 4, a da je trosoban stan, na koji se poziva Upravni sud, ustupljen bivšem vlasniku na osnovu sporazuma o naknadi za eksproprisani objekat na toj parceli.
Ustavnom žalbom je traženo da Ustavni sud utvrdi povredu označenih prava, poništi osporeni akt i utvrdi pravo podnosiocu na naknadu troškova postupka pred ovim sudom.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U postupku pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, na osnovu uvida u osporen i akt, kao i celokupnu dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovom ustavnosudskom predmetu:
3.1. Rešenjem Agencije za restituciju – Područna jedinica Beograd (dalje u tekstu: Agencija) broj 46-00 6183/2014 o d 5. april a 2016. godine odbijen je kao neosnovan zahtev podnosioca ustavne žalbe za vraćanje oduzete imovine odnosno obeštećenje, i to građevinskog zemljišta na k.p. br. …/1, …/2 i …/3, površine 690 m2. U obrazloženju navedenog rešenja je konstatovano: da je rešenjem Odeljenja za finansije NOO Vračar broj 11440/1 od 8. aprila 1960. godine utvrđeno da je sa danom 26. decembrom 1958. godine nacionalizovano i postalo društvena svojina zemljište na k.p. broj … KOB-4 površine 690 m2, na kome se nalazi kuća broj 3 sa jednom zgradom i dvorištem u ul. M. i B, ranijeg sopstvenika R . C; da je iz sadržine podneska Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju grada Beograda od 30. decembra 2015. godine utvrđeno da je rešenjem Odeljenja za komunalno-građevinske, stambene i imovinske poslove SO Vračar broj 04-15071/67 od 4. decembra 1967. godine eksproprisana zgrada u ul. B . broj 3, na k.p. broj … KOB-4, ranije vlasništvo R. C, a da je 20. maja 1969. godine zaključen sporazum o naknadi za eksproprisanu imovinu između korisnika eksproprijacije Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju grada Beograda i R . C, kojim su stranke sporazumno utvrdile da se naknada za eksproprisanu stambenu zgradu određuje davanjem u svojinu stana u M . ulici br. …; da je uvidom u izvod iz lista nepokretnosti broj … KOB-4 od 10. oktobra 1967. godine utvrđeno da je k.p. broj … upisana kao društvena svojina i da je zabeležena „eksproprijacija zemljišta, koja nije pravnosnažno sprovedena“, iako je bivšem vlasniku određena naknada u novcu po rešenju Gradske eksproprijacione komisije grada Beograda broj 293/53 od 15. aprila 1954. godine, „odnosno da je, prema upisu u zemljišnim knjigama od 10. oktobra 1967. godine, predmetno zemljište društvena svojina po osnovu akta o nacionalizaciji od 8. aprila 1960. godine“.
Agencija je dalje navela da je u toku postupka , „nesporno utvrđeno da je „imovina koja je predmet zahteva za vraćanje, odnosno obeštećenje, i to k.p. broj …, kuća u B. broj … sa jednom zgradom i dvorištem u površini od 691 m2“, eksproprisana rešenjem Odeljenja za komunalno-građevinske, stambene i imovinske poslove SO Vračar broj 04-15071/67 od 4. decembra 1967. godine i da je bivši vlasnik R. C . na ime naknade za eksproprisanu nepokretnost na k.p. broj …, koja je predmet zahteva, dobio u svojinu trosoban stan u ulici M. br. … …u zgradi koja je sazidana na istoj katastarskoj parceli. Stoga je ocenjeno da podnosilac ustavne žalbe nema pravo na vraćanje oduzete imovine, odnosno obeštećenje, u skladu sa odredbom člana 6. stav 2. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, budući da je na ime naknade za eksproprisanu imovinu bivšem vlasniku ustupljena druga nepokretnost.
Rešenjem Ministarstva Finansija – Sektor za imovinsko pravne poslove broj 46-00-00669/2016-13 od 21. novembra 2016. godine odbijena je žalba podnosioca ustavne žalbe izjavljena protiv predmetnog rešenja Agencije . U obrazloženju rešenja drugostepenog organa je navedeno: da su neosnovani navod i žalbe da je bivši vlasnik dobio nakn adu samo za eksproprisani objekat, a ne i za građevinsko zemljište, budući da je pravo svojine bivšeg vlasnika na predmetnoj porodičnoj kući, u skladu sa članom 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, obuhvatalo i pravo korišćenja zemljišta koje je pokrivala ta kuća, kao i zemljišt a koje je služilo za redovnu upotrebu kuće; da je ustupanjem stana površine 82,18 m2 bivši vlasnik u potpunosti obeštećen za oduzetu imovinu, kako eksproprisanu kuću, tako i za predmetno građevinsko zemljište, imajući u vidu da je kao sopstvenik zgrade koristio predmetno zemljište do eksproprijacije te zgrade, odnosno do donošenja rešenja nadležnog organa od 4. decembra 1967. godine, kao i da se to zemljište nije moglo koristiti nezavisno od objekta koji se na njemu nalazi; da nisu od uticaja na drugačiju odluku navodi žalbe da prvostepeni organ nije potpuno raspravio da li je predmetna imovina eksproprisana ili nacionalizovana, budući da je „predmetna imovina (kako zgrada, tako i zemljište)“ oduzeta primenom propisa o eksproprijaciji i za istu je određena naknada.
Osporenom presudom Upravnog suda U. 1653/17 od 8. marta 2019. godine odbijena je kao neosnovana tužba podnosioca ustavne žalbe podneta protiv rešenja Ministarstva finansija – Sektor za imovinsko-pravne poslove broj 46-00-00669/2016-13 od 21. novembra 2016. godine. Upravni sud je odluku o odbijanju tužbe zasnovao na istim razlozima koji su navedeni u pobijanom rešenju čiju je zakonitost ispitivao.
3.2. Rešenjem Odeljenja za komunalno-građevinske, stambene i imovinske poslove SO Vračar broj 04-15071/67 od 4. decembra 1967. godine eksproprisana je u potpunosti uz naknadu zgrada u B . ulici broj …, na k.p. broj … KOB-4, vlasništvo R . C, radi izgradnje transverzale prema urbanističko-tehničkim uslovima.
Sporazumom o naknadi za eksproprisanu imovinu , zaključenim 16. maja 1969. godine između korisnika eksproprijacije Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju grada Beograda i R. C , stranke su sporazumno utvrdile da se naknada za eksproprisanu nepokretnost – porodičnu stambenu zgradu ne određuje u novcu, već davanjem u svojinu drugog sta na (član 1.), a Direkcija se obavezala da R. C . da u svojinu trosoban stan u M. ulici br. … .
4. Odredbama Ustava, na čiju povredu podnosilac ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je: da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega (član 32. stav 1 .); da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne (član 58. stav 2.).
Za odlučivanje Ustavnog suda u ovoj pravnoj stvari, pored već navedenih ustavnih odredaba, relevantne su i sledeće odredbe zakona:
Zakonom o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju („Službeni glasnik PC“, br. 72/11 i 108/13) uređeni su uslovi, način i postupak vraćanja oduzete imovine i obeštećenja za oduzetu imovinu, koja je na teritoriji Republike Srbije primenom propisa o agrarnoj reformi, nacionalizaciji, sekvestraciji, kao i drugih propisa, na osnovu akata o podržavljenju, posle 9. marta 1945. godine oduzeta od fizičkih i određenih pravnih lica i prenesena u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zadružnu svojinu ( član 1. stav 1.).
Članom 2. navedenog zakona predviđeno je da se pravo na vraćanje imovine po odredbama tog zakona može ostvariti za imovinu oduzetu primenom propisa navedenih u tačkama 1) do 41) navedenog člana , među kojima je Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, „Službeni list FNRJ“, broj 52/58 ( tačka 34)).
Odredbama tog zakona je, takođe, propisano: da pravo na vraćanje imovine ili obeštećenje ima domaće fizičko lice koje je bivši vlasnik oduzete imovine, a u slučaju njegove smrti ili proglašenja umrlim - njegovi zakonski naslednici, utvrđeni u skladu sa propisima koji uređuju nasleđivanje u Republici Srbiji i sa odredbama ovog zakona (član 5. stav 1. tačka 1)); da b ivši vlasnik ima pravo na vraćanje imovine, odnosno obeštećenje, u skladu sa ovim zakonom za imovinu oduzetu na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su se primenjivali do 15. februara 1968. godine, ako bivšem vlasniku na ime naknade za eksproprisanu imovinu nije ustupljena druga nepokretnost u svojinu, stanarsko pravo ili drugi oblik najšire pravne vlasti (član 6. stav 2.); da b ivši vlasnik nema pravo na vraćanje imovine, odnosno obeštećenje, u skladu sa ovim zakonom za imovinu oduzetu na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su se primenjivali posle 15. februara 1968. godine, za koju je određena naknada u novcu ili drugim stvarima ili pravima (član 6. stav 3.); da se oduzeta i movina vraća bivšem vlasniku u svojinu i državinu, a ako to prema ovom zakonu nije moguće, bivši vlasnik ima pravo na obeštećenje (član 8. stav 1.); da su p redmet vraćanja podržavljene nepokretnosti – građevinsko zemljište, poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište, stambene i poslovne zgrade, stanovi i poslovne prostorije i drugi objekti koji postoje na dan stupanja na snagu ovog zakona (član 15. stav 2.) .
Odredbama Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, br. 52/58, 3/59, 24/59, 24/61 i „Službeni list SFRJ“, broj 32/68), koji je Savezna narodna skupština usvojila 28. decembra 1958. godine, propisano je: da z grade, delovi zgrada i građevinska zemljišta, koji su nacionalizovani ovim zakonom, postaju društvena svojina danom stupanja na snagu ovog zakona i da se r ešenjem nadležnog organa donetim u postupku određenom ovim zakonom i propisima donetim na osnovu njega, utvrđuje koji su objekti nacionalizovani ovim zakonom ( član 8. st. 1. i 2.); da se smatraju građevinskim zemljištem i nacionalizuju sva izgrađena i neizgrađena zemljišta, koja se nalaze u užim građevinskim rejonima gradova i naselja gradskog karaktera (član 34. stav 1.); da ako se zgrada koja je nacionalizovana nalazi van užeg građevinskog rejona, zajedno sa tom zgradom nacionalizuje se i građevinska parcela na kojoj je zgrada podignuta (član 36. stav 1.); da se u slučaju iz prethodnog stava nacionalizuje samo zemljište koje pokriva zgrada i zemljište koje služi za redovnu upotrebu te zgrade (građevinsko izgrađeno zemljište), a ostali deo zemljišta izdvaja se u posebnu parcelu i ostaje u svojini sopstvenika (član 36. stav 2.); da ako se na nacionalizovanoj građevinskoj parceli nalazi zgrada koja nije nacionalizovana, sopstvenik te zgrade ima pravo besplatnog korišćenja zemljišta koje pokriva zgrada i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu te zgrade, sve dok na tom zemljištu postoji zgrada (član 37.); da g rađevinsko neizgrađeno zemljište koje je nacionalizovano ostaje u posedu ranijeg sopstvenika sve dok ga on na osnovu rešenja opštinskog narodnog odbora ne preda u posed opštini ili drugom licu, radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova (član 38. stav 1.); da se z a nacionalizovano građevinsko neizgrađeno zemljište ranijem sopstveniku daje naknada koja se određuje po tarifi po kojoj se određuje naknada za eksproprisano građevinsko zemljište (član 46. stav 1. ); da se naknada po prethodnom stavu isplaćuje za vreme od 50 godina, u jednakim godišnjim obrocima, počev od prvog dana po isteku meseca u kome je raniji sopstvenik predao zemljište u posed opštini ili drugom korisniku (član 46. stav 2.).
U „Službenom listu SFRJ“, broj 11/68 od 27. februara 1968. godine objavljen je zvanično prečišćeni tekst Zakona o eksproprijaciji, kojim je bilo predviđeno da za eksproprisanu nepokretnost sopstveniku pripada pravična naknada (član 10. stav 1.)
5. Podnosilac ustavne žalb e smatra da ima pravo na naknadu za građevinsko zemljište koje mu je nacionalizovano i da stan koji je ustupljen njegovom pravnom prethodniku nije dobijen kao naknada za nacionalizovano zemljište, već za eksproprisanu zgradu koja se nalazila na tom zemljištu .
Ispitujući ove navode ustavne žalbe sa stanovišta prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava , Ustavni sud ukazuje da ustavna garancija označenog prava podrazumeva, pored ostalog, da sudska odluka o nečijem pravu ili obavezi mora biti doneta u postupku koji je sproveden u skladu sa važećim procesnim zakonom, primenom merodavnog materijalnog prava i obrazložena na ustavnopravno prihvatljiv način, jer bi se u suprotnom mogla smatrati rezultatom arbitrernog postupanja i odlučivanja nadležnog suda.
Ustavni sud je, polazeći od činjenica utvrđenih u ovom ustavnosudskom postupku, konstatovao: da je podnosi lac ustavne žalbe zahtevom upućenim Agenciji , tražio vraćanje imovine, odnosno obeštećenje za oduzeto građevinsko zemljište na k.p. broj … KO Beograd 4 površine 690 m2, koje je nacionalizovano njegovom pravnom prethodniku ; da je na ime naknade za eksproprisan u porodičnu stamben u zgradu koja se nalazila na toj parceli pravnom prethodniku podnosioca ustavne žalbe dat u svojinu trosoban stan; da u postupku pred Agencijom nije utvrđeno da li je pravnom prethodniku podnosioca rešenjem nadležnog organa izuzeto iz poseda predmetno zemljište i da li je i kada dobio naknadu za to zemljište.
Agencija je iz sadržine dokaza izvedenih u postupku donošenja predmetnog rešenja utvrdila da k.p. broj … nije eksproprisana, već nacionalizovana, ali je ocenila da podnosilac ustavne žalbe nema pravo na restituciju, u skladu sa odredbom člana 6. stav 2. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, budući da je na ime naknade za eksproprisanu imovinu bivšem vlasniku ustupljena druga nepokretnost. Drugostepeni organ je ocenio neosnovanim navode žalbe da je bivši vlasnik dobio naknadu samo za eksproprisani objekat, a ne i za građevinsko zemljište, pozivajući se na član 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta i istakao da je „predmetna imovina (kako zgrada, tako i zemljište)“ oduzeta primenom propisa o eksproprijaciji i da je za istu određena naknada. Upravni sud nije utvrđivao nove činjenice na raspravi održanoj u upravnom sporu koji je okončan osporenim aktom, već je odluku o tome da je tužba neosnovana doneo na osnovu činjenica utvrđenih u predmetnom upravnom postupku, prihvatajući u svemu razloge tuženog organa.
Po oceni Ustavnog suda, u postupku koji je okončan osporenim aktom postavilo se kao sporno sledeće pitanje: da li bivši vlasnik ima pravo na vraćanje imovine, odnosno obeštećenje za izgrađeno građevinsko zemljište koje je oduzeto primenom Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta , u situaciji kada mu je isplaćena naknada za eksproprisani objekat koji se nalazio na nacionalizovanom zemljištu.
Ustavni sud je konstatovao da iz navedenih odredaba Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta proizlazi: da su smatrana građevinskim zemljištem i nacionalizovana sva izgrađena i neizgrađena zemljišta, koja su se nalazila u užim građevinskim rejonima gradova i naselja gradskog karaktera; da je u slučaju nacionalizacije zgrade koja se nalazi van užeg građevinskog rejona, zajedno sa tom zgradom nacionaliz ovana i građevinska parcela na kojoj je zgrada podignuta , ali samo u delu zemljišta koje je bilo pod objektom i koje je služilo za redovnu upotrebu te zgrade (građevinsko izgrađeno zemljište), dok se ostali deo zemljišta izdvaja o u posebnu parcelu i ostajao u svojini sopstvenika ; da je sopstvenik zgrade koja nije nacionalizovana, a koja se nalazila na nacionalizovanoj građevinskoj parceli , ima o pravo besplatnog korišćenja zemljišta koje pokriva zgrada i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu te zgrade, sve dok na tom zemljištu postoji zgrada ; da se za nacionalizovano građevinsko neizgrađeno zemljište ranijem sopstveniku davala naknada koja se određivala po tarifi za eksproprisano građevinsko zemljište i isplaćivala u periodu od 50 godina. Ustavni sud konstatuje da je Zakonom o eksproprijaciji („Službeni list SFRJ“, broj 11/68 – zvanično prečišćeni tekst) uveden institut pravične naknade za eksproprisanu nepokretnost.
Iz svega navedenog proizlazi da su propisima o eksproprijaciji koji su primenjivani posle 15. februara 1968. godine opšti i pojedinačni interes usklađeni na novim principima, čime je otklonjen nesklad koji je pratio eksproprijaciju vršenu po ranije važećim propisima. Sud, s tim u vezi, ukazuje da denacionalizacija ima za cilj uspostavljanje oduzetih prava i vraćanje stvari, kako bi se ispravila nepravda učinjena prema ranijim vlasnicima, ali se pod time ne podrazumeva prelazak imovine iz privatne u društvenu svojinu koji se, neposredno ili posredno, odvijao po propisima o eksproprijaciji primenjivanim nakon 15. februara 1968. godine, uz određivanje pravične naknade za tu imovinu (navedeno pravno stanovište Ustavni sud je izrazio, pored ostalih, u Odluci Už- 5699/2016 od 6. decembra 2018. godine). Naime, bivši vlasnik nema pravo na vraćanje imovine, odnosno obeštećenje u skladu sa Zakonom o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, za imovinu oduzetu na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su se primenjivali posle 15. februara 1968. godine, za koju je određena naknada u novcu ili drugim stvarima ili pravima. Takođe, prava po osnovu navedenog zakona ne mogu se ostvariti ni za imovinu oduzetu na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su se primenjivali do 15. februara 1968. godine, ako je bivšem vlasniku na ime naknade ustupljena druga nepokretnost u svojinu, stanarsko pravo ili drugi oblik najšire pravne vlasti .
Ispitujući da li su, u konkretnom slučaju, ispunjeni uslovi za ostvarivanje prava po odredbama Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju na obeštećenje, Ustavni sud je imao u vidu da se pravo na vraćanje imovine, odnosno obeštećenje mo že ostvariti za podržavljene nepokretnosti, pa i za građevinsko zemljište oduzeto primenom Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („ Službeni list FNRJ“, broj 52/58).
Ustavni sud je, takođe, imao u vidu da je raniji sopstvenik zgrade koja nije nacionalizovana, a koja se nalazila na nacionalizovanoj građevinskoj parceli , ima o pravo besplatnog korišćenja zemljišta koje je pod zgradom i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu te zgrade, sve dok na tom zemljištu postoji zgrada . Ovaj sud, međutim, nalazi da navedeno ne upućuje na zaključak koji je izveo drugostepeni organ, a koji je prihvatio Upravni sud u osporenom aktu, da je davanjem u svojinu trosobnog stana bivši vlasnik u potpunosti obeštećen, kako za eksproprisanu zgradu, tako i za nacionalizovano zemljište. Navedena situacija se, naime, mora razlikovati od situacije kada je n acionalizovana zgrad a – a zajedno sa njom i građevinska parcel a na kojoj je zgrada podignuta , ali samo u delu zemljišta koje je pod zgradom i koje služi za redovnu upotrebu te zgrade, dok se ostali deo zemljišta izdvaja o u posebnu parcelu i ostajao u svojini sopstvenika . U konkretnom slučaju, međutim, bivšem vlasniku je nacionalizovana čitava parcela na kojoj se nalazila zgrada koja je kasnije eksproprisana, a ne samo deo zemljišta koje je pod zgradom i koje služ i za redovnu upotrebu te zgrade.
Ustavni sud je dalje konstatovao da je rešenjem Odeljenja za komunalno-građevinske, stambene i imovinske poslove SO Vračar broj 04-15071/67 od 4. decembra 1967. godine eksproprisana zgrada u B. ulici broj …, na k.p. broj … KOB-4, te da je 20. maja 1969. godine zaključen sporazum o naknadi za eksproprisanu stambenu zgradu. Polazeći od toga da primenom Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta bivši vlasnici nisu mogli ostvariti pravo na pravičnu naknadu, zbog čega je i taj propis naveden u članu 2. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, a da se iz dokaza koji su izvedeni u predmetnom upravnom postupku ne može utvrditi da li je pravnom prethodniku podnosi oca ustavne žalbe za nacionalizovano građevinsko zemljište isplaćena pravična naknada po propisima koji su se primenjivali posle 15. februara 1968. godine, Ustavni sud smatra da u osporenoj presuda n isu navedeni ustavnopravno prihvatljiv i razlozi za ocenu da nisu ispunjeni uslovi za ostvarenje prava na vraćanje imovine, odnosno obeštećenje za građevinsko zemljište na k.p. broj … KO Beograd 4 (starog premera).
S obzirom na to da je bivšem vlasniku pripadala naknada za građevinsko zemljište oduzeto primenom Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nezavisno od naknade za eksproprisani objekat koji se nalazio na tom zemljištu (videti Odluku Už-498/2017 od 26. septembra 2019. godine ), Ustavni sud nalazi da je u osporenoj presud i proizvoljnom primenom materijalnog prava ocenjeno da je bivšem vlasniku na ime naknade za nacionalizovano zemljište ustuplje na druga nepokretnost u svojinu, odnosno da postoji smetnja iz člana 6. stav 2. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju za ostvarivanje prava podnosi oca ustavne žalbe u vezi sa k.p. broj … KO Beograd 4 .
Ustavni sud je, s obzirom na sve izloženo, utvrdio povredu prava na pravično suđenje zajemčeno g članom 32. stav 1. Ustava i, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon i 103/15), u ovom delu usvojio ustavnu žalbu, odlučujući kao u prvom delu tačke 1. izreke.
6. Ustavni sud je, imajući u vidu prirodu utvrđene povrede prava u konkretnom slučaju, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, poništio osporenu presudu Upravnog suda U. 1653/17 od 8. marta 2019. godine i odredio da isti sud donese novu odluku o tužbi podnosi oca ustavne žalbe podnetoj protiv rešenja Ministarstva Finansija – Sektor za imovinsko pravne poslove broj 46-00-00669/2016-13 od 21. novembra 2016. godine, odlučujući kao u tački 2. izreke.
7. Ustavni sud je ocenio preuranjenim zahtev ustavne žalbe da se utvrdi povreda prava na imovinu, garantovanog odredbama člana 58. st. 1. i 2. Ustava, imajući u vidu da će, nakon poništavanja presude Upravnog suda U. 1653/17 od 8. marta 2019. godine, biti ponovo ispitana zakonitost rešenja kojim je okončan predmetni upravni postupak.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, zbog nepostojanja pretpostavki utvrđenih Ustavom i Zakonom za vođenje postupka, rešavajući kao u drugom delu tačke 1. izreke.
8. U pogledu zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. Kako u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti presudu u predmetu Evropskog suda za ljudska prava Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15 od 12. maja 2022. godine, stav 83.), Sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev, rešavajući kao u tački 2. izreke.
9. Na osnovu svega izloženog i odredaba 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) , člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.