Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao nedopuštene
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu protiv pravnosnažnih presuda u parničnom postupku. Sud je ocenio da se navodi žalbe ne zasnivaju na ustavnopravnim razlozima, već predstavljaju zahtev da Ustavni sud, kao instancioni sud, ponovo ocenjuje zakonitost osporenih akata.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milorada Ajkala iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Milorada Ajkala izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Valjevu P. 2421/09 od 28. septembra 2009. godine i presude Apelacionog suda u Beogradu Gž. 10274/10 od 1. septembra 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Milorad Ajkalo iz Beograda je 8. decembra 2010. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede prava na jednaku zakonsku zaštitu bez diskriminacije, prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na pravičnu naknadnu za rad, zajemčenih odredbama člana 21. stav 2., člana 32. stav 1., člana 58. stav 1. i člana 60. stav 4. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, kojom je ustavna žalba ustanovljena kao posebno i izuzetno pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda, Ustavni sud je u postupku po ustavnoj žalbi nadležan jedino da ispituje postojanje povreda ili uskraćivanja Ustavom zajemčenih prava i sloboda, te se stoga i navodi ustavne žalbe moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđene sadržine označenog ustavnog prava ili slobode, potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi ili uskraćivanju. To istovremeno znači da Ustavni sud nije nadležan da, postupajući po ustavnoj žalbi, kao instancioni (viši) sud još jednom ispituje zakonitost osporenih akata ili radnji, pa iz tih razloga formalno pozivanje na povredu ustavnih prava i sloboda, samo po sebi, ustavnu žalbu ne čini dopuštenom.
3. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu sadržinu ustavne žalbe, Ustavni sud je ocenio da se navodi podnosioca ne mogu smatrati ustavnopravnim razlozima kojima se argumentuju tvrdnje o povredi označenih prava, već se od Ustavnog suda, u suštini, traži da kao instancioni sud još jednom oceni zakonitost osporenih akata. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.
4. S obzirom na izneto, Sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 2834/2009: Ustavni sud o rokovima za ustavnu žalbu nakon odbačenog vanrednog leka
- Už 5042/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe privrednog društva
- Už 5459/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u prekršajnom postupku
- Už 5316/2010: Odbačena ustavna žalba jer se od Ustavnog suda traži instanciona kontrola
- Už 5127/2010: Odbacivanje ustavne žalbe koja traži preispitivanje zakonitosti sudskih odluka
- Už 3480/2011: Odbacivanje ustavne žalbe zbog nedostatka ustavnopravnih razloga za vođenje postupka
- Už 4970/2011: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog nedostatka ustavnopravnih razloga