Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neblagovremenosti
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu kao neblagovremenu. Rok za podnošenje žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku računa se od dostavljanja drugostepene odluke, a ne odluke o nedozvoljenoj reviziji. Postupak za ponavljanje postupka je odvojen postupak.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: sudija dr Marija Draškić, i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dragana Sarajlića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 8. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
1. Odbacuje se ustavna žalba Dragana Sarajlića izjavljena protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev. 3105/10 od 15. septembra 2010. godine, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije u parničnom postupku koji se vodio u predmetu Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 8039/04.
2. Odbacuje se ustavna žalba Dragana Sarajlića izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u postupku za ponavljanje pravnosnažno okončanog parničnog postupka koji se vodio u predmetu Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 8039/04, a sada se vodi u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu P. 56916/10.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dragan Sarajlić iz Beograda, preko punomoćnika Dragana Smiljanića, advokata iz Beograda, podneo je Ustavnom sudu 9. decembra 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev. 3105/10 od 15. septembra 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u parničnom postupku koji se vodio u predmetu Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 8039/04 i u postupku za ponavljanje pravnosnažno okončanog parničnog postupka koji se vodio u predmetu Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 8039/04, a sada se vodi u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu P. 56916/10.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije ustanovljena je ustavna žalba kao pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, a saglasno odredbi člana 175. stav 3. Ustava, postupak po ustavnoj žalbi se uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava, dok je u stavu 2. navedenog člana propisano da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Odredbom člana 84. stav 1. istog Zakona je propisano da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je izvršio uvid u spise predmeta nekadašnjeg Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 8039/04 i utvrdio da je po tužbi Republike Srbije i umešača na strani tužilje Dragana Sarajlića, ovde podnosioca ustavne žalbe, vođen parnični postupak protiv tuženih Slobodana Babića i Javnog preduzeća „Gradsko stambeno“, radi utvrđenja ništavosti ugovora i predaje stana u državinu.
Drugi opštinski sud u Beogradu je presudom P. 8039/04 od 31. marta 2006. godine odbio tužbene zahteve tužilje i obavezao tužilju i umešača da naknade troškove parničnog postupka tuženima.
Okružni sud u Beogradu je presudom Gž. 9400/06 od 27. decembra 2007. godine odbio kao neosnovane žalbe tužilje i umešača, i potvrdio prvostepenu presudu.
Podnosilac ustavne žalbe je kao umešač na strani tužilje podneo Drugom opštinskom sudu u Beogradu 20. oktobra 2008. godine predlog za ponavljanje parničnog postupka koji je okončan pravnosnažnom presudom tog suda P. 8039/04 od 31. marta 2006. godine.
Podnosilac ustavne žalbe je zatim kao revident podneo Vrhovnom kasacionom sudu 22. oktobra 2010. godine reviziju protiv drugostepene presude. Reviziju je podnela i tužilja 27. januara 2009. godine.
Pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu, u predmetu koji sada nosi oznaku P. 56916/10, 25. juna 2010. godine održano je ročište povodom predloga za ponavljanje postupka umešača, ovde podnosioca ustavne žalbe. Na navedenom ročištu je doneto rešenje da se zastane sa odlučivanjem po predlogu za ponavljanje postupka do donošenja odluke Vrhovnog kasacionog suda po reviziji od 27. januara 2009. godine.
Vrhovni kasacioni sud je osporenim rešenjem Rev. 3105/10 od 15. septembra 2010. godine odbacio kao nedozvoljene revizije tužilje i umešača, izjavljene protiv drugostepene presude. Punomoćnik podnosioca ustavne žalbe u parničnom postupku je osporeno revizijsko rešenje primio 8. novembra 2010. godine.
4. Ustavni sud najpre konstatuje da se pod jedinstvenim parničnim postupkom podrazumeva postupak koji se vodi pred prvostepenim sudom, drugostepenim sudom, kao i postupak po reviziji i zahtevu za zaštitu zakonitosti, pod uslovom da su ova vanredna pravna sredstva dozvoljena Zakonom o praničnom postupku ili drugim Zakonom i izjavljena na način i pod uslovima propisanim zakonom. Postupak koji se vodi po predlogu za ponavljanje parničnog postupka, koji se može podneti u roku od pet godina od pravnosnažnosti sudske odluke, po svojoj prirodi ne predstavlja sastavni deo ili nastavak parničnog postupka, niti sa njim čini jedinstvenu celinu.
Ustavni sud je, stoga, parnični postupak koji je vođen u predmetu Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 8039/04 i postupak po predlogu za ponavljanje parničnog postupka koji se vodi pred Prvim osnovnim sud u Beogradu u predmetu P. 56916/10 posmatrao kao odvojene postupke.
5. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu u kome je osporeno rešenje Vrhovnog kasacioniog suda Rev. 3105/10 od 15. septembra 2010. godine, Ustavni sud je utvrdio da je punomoćnik podnosioca ustavne žalbe u parničnom postupku osporeno revizijsko rešenje primio 8. novembra 2010. godine, a da je ustavna žalba izjavljena 9. decembra 2010. godine, dakle po isteku roka propisanog odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Ustavni sud je stoga odbacio kao neblagovremenu ustavnu žalbu protiv osporenog revizijskog rešenja, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) navedenog Zakona.
6. Ocenjujući dopuštenost ustavne žalbe u kome se ističe povreda prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodio u predmetu Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 8039/04, Ustavni sud je pošao od utvrđenog prvog stava da ako je podnosilac ustavne žalbe u parničnom postupku izjavio reviziju, rok za podnošenje ustavne žalbe računaće se u odnosu na dan dostavljanja odluke suda o tom vanrednom pravnom sredstvu, ali samo kada je izjavljivanje revizije prema Zakonu o parničnom postupku dozvoljeno i kada je izjavljen na način propisan tim zakonom. U suprotnom će se smatrati da su pravna sredstva iscrpljena donošenjem odluke o žalbi protiv prvostepene sudske odluke, te će se blagovremenost ustavne žalbe ceniti u odnosu na dan dostavljanja drugostepe odluke. Ustavni sud ističe da na drugačije rešenje u ovom predmetu ne utiče ni činjenica da se ustavnom žalbom poziva i na povredu prava na suđenje u razumnom roku. Naime, Zakon o Ustavnom sudu dopušta mogućnost da se ustavna žalba zbog povrede navedenog prava izjavi i pre nego što su iskorišćena sva pravna sredstva, dakle, dok postupak čije se trajanje osporava još nije okončan, ali kada je, kao u konkretnom slučaju, ustavna žalba izjavljena nakon što su iskorišćena sva pravna sredstva, tada se blagovremenost ustavne žalbe ceni u odnosu na dan prijema osporenog pojedinačnog akta kojim se iscrpljuju pravna sredstva za zaštitu povređenih prava, odnosno na isti način kao kada se u ustavnoj žalbi ističe povreda bilo kog drugog Ustavom zajemčenog prava.
Imajući u vidu da je punomoćnik podnosioca ustavne žalbe pismeni otpravak presude Okružnog sud u Beogradu Gž. 9400/06 od 27. decembra 2007. godine primio pre 20. oktobra 2008. godine kada je podnet predlog za ponavljanje postupka, a da je ustavna žalba izjavljena 9. decembra 2010. godine, dakle posle isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je, primenom odredbe člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio kao neblagovremenu ustavnu žalbu i u delu kojim je traženo da se utvrdi da je u parničnom postupku koji se vodio pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu P. 8039/04 povređeno pravo podnosioca na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava.
7. Razmatrajući ustavnu žalbu u delu u kome se ističe povreda prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u postupku za ponavljanje pravnosnažno okončanog parničnog postupka koji se vodio u predmetu Drugog opštinskog suda u Beogradu P. 8039/04, a sada se vodi u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu P. 56916/10, Ustavni sud je ocenio da se razlozi navedeni u ustavnoj žalbi ne mogu prihvati kao razlozi koji imaju ustavnopravni karakter. Ovakav stav Ustavni sud zasniva na činjenici da je postupak za ponavljanje parničnog postupka pokrenut predlogom od 20. oktobra 2008. godine i da njegovo trajanje do podnošenja ustavne žalbe 9. decembra 2011. godine, iznosi dve godine, ali da je parnični sud zastao sa odlučivanjem po predlogu za ponavljanje postupka na ročištu od 25. juna 2010. godine do donošenja osporenog rešenja Vrhovnog kasacionog suda, odnosno do dostavljanja osporenog revizijskog rešenja parničnim strankama. Imajući u vidu navedeno, dosadašnje trajanje postupka po predlogu podnosioca za ponavljanje parničnog postupka, po oceni Ustavnog suda, očigledno nije dovelo do povrede njenog prava na suđenje u razumnom roku zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava.
8. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
ZAMENICA PREDSEDNIKA
USTAVNOG SUDA
dr Marija Draškić