Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neblagovremenosti i nedopuštenosti
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv presuda nižih sudova kao neblagovremenu, a protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda kao nedopuštenu. Sud je utvrdio da revizijsko rešenje procesne prirode ne može biti osporeno sa aspekta materijalnog prava na imovinu.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Petra Trninića iz Novog Sada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj dana 22. decembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Petra Trninića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Novom Sadu P. 1938/05 od 1. februara 2008. godine, presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 512/10 od 19. januara 2011. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 1826/10 od 13. oktobra 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Petar Trninić iz Novog Sada izjavio je 8. decembra 2010. godine, preko punomoćnika Miloša Vučevića i Snežane Knežević, advokata iz Novog Sada, ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Novom Sadu P. 1938/05 od 1. februara 2008. godine, presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 512/10 od 19. januara 2011. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 1826/10 od 13. oktobra 2010. godine, zbog povrede prava na imovinu zajemčenog odredbom člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je navedeno da je Vrhovni kasacioni sud, time što je odbacio reviziju podnosioca ustavne žalbe, podnosiocu povredio pravo na imovinu, odnosno mogućnost pravne zaštite ovog ustavnog prava.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična navedenoj odredbi člana 170. Ustava.
Odredbom člana 84. stav 1. istog zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta kojim se povređuje ili uskraćuje ljudsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio: da se pred Opštinskim sudom u Novom sadu u predmetu P. 1938/05 vodila imovinska parnica u kojoj su svojstvo tužilaca imali podnosilac ustavne žalbe i S.N, dok je tuženi bilo preduzeće „A.M.“ a.d; da su osporenom presudom Opštinskog suda u Novom Sadu P. 1938/05 od 1. februara 2008. godine odbijeni tužbeni zahtevi podnosioca ustavne žalbe i S.N; da su osporenom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu odbijene žalbe tužilaca izjavljene protiv navedene prvostepene presude; da je tužilac Petar Trninić, ovde podnosilac ustavne žalbe, 5. marta 2010. godine izjavio reviziju protiv osporene drugostepene presude; da su osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2. 1826/10 od 13. oktobra 2010. godine odbačene revizije tužilaca izjavljene protiv osporene presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 512/10 od 19. januara 2010. godine.
Ustavni sud je na osnovu okolnosti da je tužilac Petar Trninić, ovde podnosilac ustavne žalbe, reviziju protiv osporene presude Apelacionog suda u Novom Sadu izjavio 5. marta 2010. godine, utvrdio da mu je ta presuda dostavljena najkasnije navedenog datuma.
4. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
5. Ustavni sud konstatuje da u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu zajemčeno članom 58. Ustava.
Osporeno rešenje Vrhovnog kasacionog suda je procesna odluka kojom je zbog nedopuštenosti odbačeno vanredno pravno sredstvo izjavljeno od strane tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe. Pošto to rešenje ima procesni karakter, ono se ne može osporiti sa aspekta materijalnog prava na imovinu, već se eventualno može osporavati sa stanovišta odredaba Ustava kojima se jemče procesna prava u sudskim postupcima, što u konkretnom slučaju podnosilac ustavne žalbe nije učinio.
Kako podnosilac ustavne žalbe ne navodi ustavnopravne razloge koji ukazuju da mu je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda povređeno označeno ustavno pravo, Ustavni sud je ustavnu žalbu u ovom delu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.
6. Prema stavu Ustavnog suda, ukoliko je ustavna žalba podneta protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije kao nedozvoljene i protiv odluka donetih u parničnom postupku koje su prethodile izjavljivanju ovog vanrednog pravnog sredstva, Ustavni sud može meritorno odlučivati samo o odluci donetoj povodom izjavljene revizije, dok će ustavnu žalbu u delu u kom se osporavaju odluke nižestepenih sudova (ako je između prijema odluke drugostepenog suda i izjavljivanja ustavne žalbe protekao rok propisan odredbom člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu) odbaciti kao neblagovremenu.
S obzirom da je Ustavni sud utvrdio da je podnosilac ustavne žalbe osporenu presudu Okružnog suda u Beogradu primio najkasnije 5. marta 2010. godine, a da je ustavnu žalbu izjavio 8. decembra 2010. godine, dakle nakon isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je primenom odredbe odredbe člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u delu u kome se osporavaju presuda Opštinskog suda u Novom Sadu P. 1938/05 od 1. februara 2008. godine i presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 512/10 od 19. januara 2011. godine, odbacio kao neblagovremenu.
7. S obzirom na sve izloženo, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević