Rešenje o odbacivanju ustavne žalbe protiv odluke o ponavljanju postupka

Kratak pregled

Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja Višeg suda u Čačku kojim je odlučeno o predlogu za ponavljanje postupka. Sud je zauzeo stav da takvo rešenje nije akt kojim se odlučuje o pravima i obavezama.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-5197/2010
24.11.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Svetlane Vuković iz Pranjana, opština Gornji Milanovac, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 24. novembra 2011. godine, doneo je


R E Š E Nj E

       

Odbacuje se ustavna žalba Svetlane Vuković izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Čačku Gž. 1019/10 od 13. oktobra 2010. godine.


O b r a z l o ž e nj e

   

1. Svetlana Vuković iz Pranjana, opština Gornji Milanovac, podnela je 9. decembra 2010. godine, preko punomoćnika Vladimira Marušića, advokata iz Gornjeg Milanovca, Ustavnom sudu ustavnu žalbu, protiv rešenja Višeg suda u Čačku Gž. 1019/10 od 13. oktobra 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
       
2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
       
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
                   
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da se ona podnosi protiv pojedinačnog akta kojim je odlučivano o pravima i obavezama podnosioca, jer je samo takav akt podoban da povredi njegova Ustavom zajemčena prava i slobode.
         
3. Ustavni sud je, u sprovedenom prethodnom postupku, iz sadržine ustavne žalbe i priloženih dokaza, utvrdio da se pred Opštinskim sudom u Gornjem Milanovcu vodio parnični postupak po tužbi tužilaca S.V, G.T, Nj.G. i L.G. protiv podnositeljke ustavne žalbe, radi poništaja ugovora o doživotnom izdržavanju koji je pravnosnažno okončan presudom Okružnog suda u Čačku Gž. 1359/06 od 1. novembra 2006. godine, te je poništen ugovor o doživotnom izdržavanju Ov. br. 1314/2001 od 6. jula 2001. godine zaključen između sada pok. M.L. kao primaoca izdržavanja i tužene kao davaoca izdržavanja.
                    
Postupajući po vanrednom pravnom leku koji je izjavila tužena 22. oktobra 2007. godine, Osnovni sud u Čačku – Sudska jedinica u Gornjem Milanovcu je rešenjem P. 2827/10 od 19. maja 2010. godine, u prvom stavu izreke, odbacio kao nedozvoljen predlog tužene, ovde podnositeljke ustavne žalbe, za ponavljanje pravnosnažno okončanog postupka, dok je u drugom stavu izreke odlučeno o troškovima postupka.
                    
Osporenim rešenjem Višeg suda u Čačku Gž. 1019/10 od 13. oktobra 2010. godine, u prvom stavu izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba podnositeljke i potvrđeno prvostepeno rešenje u stavu jedan izreke, dok je drugim stavom izreke delimično usvojena žalba tužene pa je prvostepeno rešenje preinačeno u stavu dva izreke u delu odluke o troškovima tako što je obavezana tužena da tužiljama na ime naknade troškova spora isplati iznos od 187.500,00 dinara, u roku od 15 dana.
         
4. Ocenjujući navode podnositeljke ustavne žalbe o povredi prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, a polazeći od Ustavom utvrđene sadržine prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, Ustavni sud je konstatovao da osporenim rešenjem Višeg suda u Čačku Gž. 1019/10 od 13. oktobra 2010. godine nije odlučivano o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe, već o ispunjenosti procesnih uslova za ponavljanje prethodno pravnosnažno okončanog parničnog postupka. Stoga ovo rešenje, prema pravnom stavu Ustavnog suda, nije akt protiv koga je dozvoljeno izjavljivanje ustavne žalbe, te su razlozi zbog kojih se osporava rešenje Višeg suda u Čačku Gž. 1019/10 od 13. oktobra 2010. godine ratione materiae nespojivi sa pravom na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava. U konkretnom slučaju, o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe pravnosnažno je odlučeno u postupku čije ponavljanje je podnositeljka tražila. U vezi sa tim, Ustavni sud je imao u vidu Odluku ovog suda Už - 296/08 od 26. novembra 2009. godine, stav Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (Odluka o dopustivosti broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine) i stav Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Rudan protiv Hrvatske (Odluka broj 45943/99 od 13. septembra 2001. godine).
                   
Stoga je Ustavni sud, ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
      
5. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.