Odbačaj ustavne žalbe privatnih tužilaca zbog oslobađajuće krivične presude

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu privatnih tužilaca izjavljenu protiv oslobađajuće presude. Sud navodi da pravo na pravično suđenje u krivičnom postupku prvenstveno štiti okrivljenog i da privatni tužilac nema Ustavom zajemčeno pravo da će treće lice biti osuđeno.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Slavice Petković i Miše Petkovića iz Donje Borine, opština Loznica, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 6. oktobra 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Slavice Petković i Miše Petkovića izjavljena protiv presude Osnovnog suda u Loznici K. 402/10 od 12. maja 2010. godine i presude Apelacionog suda u Beogradu Kž.1. 5340/10 od 28. septembra 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Slavica Petković i Miša Petković iz Donje Borine, opština Loznica, preko punomoćnika, advokata Milorada Arsića iz Malog Zvornika, podneli su 14. decembra 2010. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Osnovnog suda u Loznici K. 402/10 od 12. maja 2010. godine i presude Apelacionog suda u Beogradu Kž.1. 5340/10 od 28. septembra 2010. godine navodeći da se presudama „povređuju osnovna načela socijalne pravde, načela građanske demokratije i ljudskih prava, a pre svega pravičnog suđenja i donošenja sudskih odluka pred nepristrasnim sudoma koja su načela i prava zajemčena Ustavom Republike Srbije i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima i zakonima“.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična odredbi člana 170. Ustava.

Iz navedenih odredbi Ustava i Zakona proizilazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su Ustavom zajemčena prava ili slobode čija se zaštita traži ustavnom žalbom, povređena ili uskraćena onom licu koje podnosi ustavnu žalbu.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio: da je osporenom presudom Osnovnog suda u Loznici K. 402/10 od 12. maja 2010. godine, okrivljeni D.P. oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, br. 85/05, 88/05, 107/05, 72/09 i 111/09) u sticaju sa krivičnim delom uvrede iz člana 170. stav 1. Krivičnog zakonika; da je osporenom presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž.1. 5340/10 od 28. septembra 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba punomoćnika privatnih tužilaca, ovde podnosilaca ustavne žalbe, a presuda Osnovnog suda u Loznici K. 402/10 od 12. maja 2010. godine potvrđena.

4. Ustavni sud je utvrdio da se podnosioci ustavne žalbe, Ustavnom sudu obraćaju kao privatni tužioci u krivičnom postupku u kome su donete osporene presude Osnovnog suda u Loznici K. 402/10 od 12. maja 2010. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž.1. 5340/10 od 28. septembra 2010. godine.

Iz sadržine ustavne žalbe proizilazi da se njom ukazuje da je osporenim presudama povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava kojim se svakom jemči pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Kako se u krivičnom postupku odlučuje o osnovanosti sumnje koja je bila razlog da se protiv nekog lica pokrene krivični postupak i o optužbama koje se nekom licu stavljaju na teret, to se, po oceni Ustavnog suda, u krivičnom postupku Ustavom zajemčeno pravo na pravično suđenje garantuje, pre svega, okrivljenom, odnosno optuženom licu. Ovakav stav Ustavnog suda potvrđuje i odredba člana 1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 46/06, 47/07 i 122/08), kojom je propisano da se ovim Zakonikom utvrđuju pravila da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog dela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje predviđa krivični zakon i na osnovu zakonito sprovedenog postupka.

Ustavni sud ocenjuje da iz navedenog sledi da privatni tužilac i oštećeni kao tužilac, a ni sam javni tužilac kada krivično gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, nemaju ni Ustavom zajemčeno, niti zakonom utvrđeno pravo da će se protiv trećeg lica voditi krivični postupak i da će lice koje je okrivljeno biti i osuđeno, odnosno da će mu biti izrečena određena krivična sankcija. Stoga se privatni tužilac ne može pozivati na to da mu je pravnosnažnom sudskom presudom kojom se okrivljeni oslobađa od optužbe da je učinio krivično delo za koje je optužen privatnom krivičnom tužbom, povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. Ustava. Ovakav stav je zauzeo i Evropski sud za ljudska prava u presudi Krzak protiv Poljske, st. 23. i 24, od 6. aprila 2004. godine, kada je ocenio da Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ne garantuje pravo da će se protiv trećeg lica pokrenuti krivični postupak, niti da će to lice biti osuđeno, te je odbacio žalbu zbog povrede prava na pravično suđenje, jer je ocenio da je inkompatibilna ratione materiae sa odredbama Konvencije.

Polazeći od iznetih razloga, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o ustavnom sudu.

5. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.