Povreda prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu u stečajnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu bivših zaposlenih i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku i na imovinu zbog nenamirenja potraživanja u stečajnom postupku. Dosuđena je naknada nematerijalne štete od 800 evra i materijalne štete u visini potraživanja.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-5291/2021
12.06.2025.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov, Tatjana Đurkić i Miroslav Nikolić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi R. A, K. D, M. D, B. S, M. M(1), G. D, N. D, S. D, Š. Š, Š. K, S. F, Š. Dž, M. P, R. H, M. M(2), M. O, Ž. B, Ž. P, S. P, S. D, P. D. i V. B, svih iz Prijepolja, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 12. juna 2025. godine, doneo je

 

O D L U K U

 

1. Usvaja se ustavna žalba žalbi R. A, K. D, M. D, B. S, M. M(1), G. D, N. D, S. D, Š. Š, Š. K, S. F, Š. Dž, M. P, R. H, M. M(2), M. O, Ž. B, Ž. P, S. P, S. D, P. D. i V. B. i utvrđuje da su u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Užicu u predmetu St. 19/18 povređena prava podnosilaca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku i na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Utvrđuje se pravo žalbi R. A, K. D, M. D, B. S, M. M(1), G. D, N. D, S. D, Š. Š, Š. K, S. F, Š. Dž, M. P, R. H, M. M(2), M. O, Ž. B, Ž. P, S. P, S. D, P. D. i V. B. na naknadu nematerijalne štete, svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Užicu u predmetu St. 19/18. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

3. Utvrđuje se pravo žalbi R. A, K. D, M. D, B. S, M. M(1), G. D, N. D, S. D, Š. Š, Š. K, S. F, Š. Dž, M. P, R. H, M. M(2), M. O, Ž. B, Ž. P, S. P, S. D, P. D. i V. B. na naknadu materijalne štete, svakom u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Užicu u predmetu St. 19/18, umanjenih za iznose koji su im po tom osnovu već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

4. Usvaja se ustavna žalba Ž. P, S. P(1) i S. D. i utvrđuje da je u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Užicu u predmetu St. 19/18 povređeno pravo podnosilaca ustavne žalbe na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu odbacuje ustavna žalba, kao i zahtev za naknadu nematerijalne štete.

5. Utvrđuje se pravo Ž. P, S. P(1). i S. D. na naknadu materijalne štete, svakom u visini od po ¼ potraživanja utvrđenog njihovom pravnom prethodniku pok. S. P(2), a na osnovu dopunskog rešenja javnog beležnika Slađane Rajić iz Prijepolja UPP: 385/21 veza O. br. 837/20 od 19. aprila 2021. godine u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednom sudom u Užicu u predmetu St. 19/18, umanjenih za iznose koji su im po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava - razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. R. A, K. D, M. D, B. S, M. M(1), G. D, N. D, S. D, Š. Š, Š. K, S. F, Š. Dž, M. P, R. H, M. M(2), M. O, Ž. B, Ž. P, S. P, S. D, P. D. i V. B, svih iz Prijepolja, podneli su Ustavnom sudu 19. aprila 2021. godine, preko punomoćnika R. P, advokata iz Prijepolja, ustavnu žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije u stečajnom postupku koji se vodi pred Privrednim sudom u Užicu u predmetu St. 19/18.

Podnosioci ustavne žalbe su, između ostalog, istakli da u predmetnom stečajnom postupku još nisu namirili potraživanja iz radnog odnosa koja su im priznata zaključkom Privrednog suda u Užicu St. 4/17 od 10. novembra 2017. godine. Predložili su da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, a istakli su i zahteve za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od po 800 evra u dinarskoj protivvrednosti i materijalne štete u visini potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku.

Imajući u vidu sadržinu ustavne žalbe, kao i postavljeni zahtev, Ustavni sud je zaključio da su podnosioci, u situaciji dugog trajanja stečajnog postupka u kome njihova potraživanja nisu u celosti namirena, u suštini istakli povredu prava na suđenje u razumnom roku u okviru označene povrede prava na pravično suđenje.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosilaca ustavnih žalbi povređeno ili uskraćeno njihovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, Portal privrednih sudova i sajt Agencije za privredne registre, pa je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Rešenjem Privrednog suda u Užicu St. 4/17 od 22. februara 2017. godine je otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom „F.“ doo Prijepolje, a za stečajnog upravnika je imenovana Agencija za licenciranje stečajnih upravnika. Podnosioci ustavne žalbe su u predmetnom stečajnom postupku prijavili svoja potraživanja iz radnog odnosa koja su im priznata.

 

 

Rešenjem Privrednog suda u Užicu St. 4/17 od 4. oktobra 2018. godine je obustavljen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, zbog prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica, pa je nastavljen postupak nad stečajnom masom stečajnog dužnika pod novim brojem St. 19/18.

Ustavni sud je uvidom u podatke na Portalu pravosuđa Srbije – Tok predmeta privrednih sudova, kao i iz podatka objavljenih na sajtu Agencije za privredne registre, utvrdio da je rešenjem Privrednog suda u Užicu St. 19/18 od 12. marta 2021. godine zaključen stečajni postupak nad stečajnom masom stečajnog dužnika „F.“ doo Prijepolje koje je postalo pravnosnažno 26. aprila 2021. godine. Takođe, Ustavni sud je uvidom u podatke objavljene na sajtu Agencije za privredne registre utvrdio da je navedeni stečajni dužnik rešenjem BSM 180/2021 od 14. juna 2021. godine brisan iz registra stečajnih masa.

Uvidom u dopunsko rešenje javnog beležnika S. R. iz Prijepolja UPP: 385/21 veza O. br. 837/20 od 19. aprila 2021. godine utvrđeno je da se na naknadno pronađenoj zaostavštini pok. S. P(2), bivšeg iz Prijepolja koja se sastoji od svih prava prema konačnoj listi priznatih i osporenih potraživanja razlučnih i stečajnih poverilaca na ime S. P(2) na dan 20. septembar 2018. godine za stečajnog dužnika „F.“ doo Prijepolje, broj predmeta St. 4/17 za naslednike po zakonskom osnovu nasleđivanja oglašavaju M. P. (supruga ostavioca), Ž. P. (sin ostavioca), S. D. (ćerka ostavioca) i S. P(1) (sin ostavioca) i to u suvlasničkim delovima od po ¼ imovine.

4. Ispitujući navode podnosilaca ustavne žalbe iz tačke 1. izreke o povredi prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom stečajnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da su podnosioci prijavili potraživanja iz radnog odnosa u ovom predmetu koja su im utvrđena, te da je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom „F.“ doo Prijepolje, otvoren rešenjem Privrednog suda u Užicu St. 4/17 od 22. februara 2017. godine. Rešenjem Privrednog suda u Užicu St. 19/18 od 12. marta 2021. godine zaključen je stečajni postupak nad stečajnom masom stečajnog dužnika. Iz navedenog proizlazi da je ovaj postupak kolektivnog namirenja stečajnih poverilaca trajao više od četiri godine, što bi moglo da ukaže na činjenicu da postupak nije okončan u razumnom roku.

Polazeći od iznetog, Ustavni sud je prilikom odlučivanja u ovoj ustavnopravnoj stvari pre svega imao u vidu merodavnu praksu Evropskog suda za ljudska prava koja se tiče neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka donetih prema preduzećima sa većinskim državnim ili društvenim kapitalom. U tom smislu, Ustavni sud posebno ukazuje je u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije Evropski sud konstatovao da je još ranije isticao da je period neizvršenja pravnosnažne domaće odluke do godinu dana u skladu sa zahtevima Evropske konvencijeza zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da je utvrđivao povredu kada god je taj period bio duži od godinu dana, bez obzira na to da li se pravnosnažna domaća odluka izvršava kroz izvršni ili stečajni postupak. U predmetu Lilić i drugi protiv Srbije, Evropski sud je ukazao i na svoju praksu u predmetu Bugarić protiv Srbije (broj predstavke 39694/10, odluka od 6. decembra 2016. godine) u kome je odbačena predstavka podnositeljke u situaciji kada je izvršni postupak trajao kraće od sedam meseci. Evropski sud je u predmetu Lilić i drugi protiv Srbije, takođe, istakao da je u predmetu Crnišanin i drugi protiv Srbije utvrdio povredu Evropske konvencije u situaciji kada je relevantan period neizvršenja trajao između jedne godine i pet meseci i četiri godine i osam meseci.

Imajući u vidu navedene stavove Evropskog suda, koje prihvata i ovaj sud, Ustavni sud ukazuje da svaki postupak koji se vodi radi namirenja pravnosnažno utvrđenog potraživanja (stečajni, izvršni ili neki drugi) prema preduzeću sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, a koji traje duže od perioda koji se u praksi Evropskog suda smatra prihvatljivim, predstavlja osnov za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pri tome, Ustavni sud naglašava da u tom slučaju nisu od isključivog ili odlučujućeg značaja okolnosti od uticaja na trajanje izvršnog, odnosno stečajnog postupka, kao što su složenost postupka i postupanje organa postupka i stranaka u postupku, već je odlučujuća okolnost za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku upravo činjenica da potraživanje nije namireno u relevantnom vremenskom periodu, u skladu sa praksom Evropskog suda.

Polazeći od iznetog, a uzimajući u obzir da se predmetni stečajni postupak koji se vodio prema preduzeću sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom trajao duže od četiri godine, Ustavni sud je ocenio da je u konkretnom slučaju povređeno pravo ovih podnosilaca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, pa je ustavnu žalbu u ovom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), odlučujući kao u tački 1. izreke.

5. Razmatrajući tvrdnje podnosilaca ustavne žalbe iz tačke 1. izreke da im je u osporenom stečajnom postupku povređeno pravo na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava, Ustavni sud je pošao od svog stava da je u predmetima koji se tiču neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka donetih prema preduzećima sa većinskim državnim ili društvenim kapitalom, utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku preduslov za utvrđivanje povrede prava na imovinu i usvajanje zahteva za naknadu materijalne štete u visini nenaplaćenog, odnosno nenamirenog potraživanja.

S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da je prethodno utvrdio da je podnosiocima ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u osporenom stečajnom postupku, Ustavni sud je ocenio da propust Privrednog suda u Užicu da obezbedi namirenje potraživanja podnosilaca koja potiču iz radnog odnosa, prema stečajnom dužniku sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom, predstavlja istovremeno i povredu prava podnosilaca na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava. Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, usvojio ustavnu žalbu i u ovom delu i utvrdio da je ovim podnosiocima u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Užicu u predmetu St. 19/18 povređeno pravo na imovinu, odlučujući kao u tački 1. izreke.

6. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosilaca ustavne žalbe navedenim u tački 1. izreke zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete, svakom u iznosu od po 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, umanjenom za eventualno već isplaćene iznose po osnovu eventualno utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Užicu u predmetu St. 19/18. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

Prilikom odlučivanja o visini iznosa naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu stavove Evropskog suda koji su izraženi u odluci u predmetu Stanković protiv Srbije (predstavka broj 41285/19, odluka od 19. decembra 2019. godine), a koje je i Ustavni sud prihvatio u svojoj praksi (videti npr. Odluku Už-7309/2018 od 17. decembra 2020. godine i Odluku Už- 277/2017 od 4. juna 2020. godine).

 

7. Odlučujući o načinu otklanjanja štetnih posledica utvrđene povrede prava na imovinu, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 3. izreke utvrdio pravo navedenih podnosilaca ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenih u stečajnom postupku pred Privrednim sudom u Užicu u predmetu St. 19/18, umanjenih za iznose koji su im po tom osnovu već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud u presudi Stevanović i drugi protiv Srbije (broj predstavke 43815/17 i 15 drugih, od 27. avgusta 2019. godine, stav 17.) prihvatio stanovište prema kome prilikom dosuđivanja materijalne štete zbog propusta da potraživanje podnosilaca bude namireno, podnosioci nemaju pravo na zakonsku zateznu kamatu za period nakon pokretanja stečajnog postupka.

8. U odnosu na podnosioce ustavne žalbe Ž. P, S. P(1) i S. D, a polazeći od istaknute povrede prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava i potrebe da se ovi podnosioci dovedu u isti pravni položaj kao i podnosioci iz tačke 1. izreke, Ustavni sud je ocenio da, propust Privrednog suda u Užicu da obezbedi namirenje potraživanja pravnog prethodnika podnosilaca ustavne žalbe, a protiv stečajnog dužnika koji je u vreme nastanka potraživanja imao većinski državni, odnosno društveni kapital, u konkretnom slučaju, predstavlja povredu njihovog prava na mirno uživanje imovine iz člana 58. stav 1. Ustava, koju čine potraživanja utvrđena sudskim odlukama (sličan stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine). Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu navedenih podnosilaca u ovom delu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u prvom delu tačke 4. izreke.

9. Polazeći od iznetog, a uzimajući u obzir da Ustavni sud prilikom odlučivanja u postupku po ustavnoj žalbi uvažava i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 5. izreke utvrdio pravo Ž. P, S. P(1) i S. D. na naknadu materijalne štete u visini od po ¼ potraživanja utvrđenog njihovom pravnom prethodniku pok. S. P(2), a na osnovu dopunskog rešenja javnog beležnika S. R. iz Prijepolja UPP: 385/21 veza O. br. 837/20 od 19. aprila 2021. godine u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednom sudom u Užicu u predmetu St. 19/18, umanjenih za iznose koji su im po tom osnovu eventualno već isplaćeni ili na drugi način namireni. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.

S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud u presudi Stevanović i drugi protiv Srbije (broj predstavke 43815/17 i 15 drugih, od 27. avgusta 2019. godine, stav 17.) prihvatio stanovište prema kome prilikom dosuđivanja materijalne štete zbog propusta da potraživanje podnosilaca bude namireno, podnosioci nemaju pravo na zakonsku zateznu kamatu za period nakon pokretanja stečajnog postupka.

10. U odnosu na istaknutu povredu prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u stečajnom postupku koji se vodio pred Privrednim sudom u Užicu u predmetu St. 19/18, Ustavni sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju, podnosioci ustavne žalbe Ž. P, S. P(1) i S. D, u osporenom stečajnom postupku nisu imali svojstvo stranke, zbog čega nemaju aktivnu legitimaciju za isticanje povrede prava na suđenje u razumnom roku. Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u ovom delu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđenje pretpostavke za vođenje postupka, kao i zahtev za naknadu nematerijalne štete, rešavajući kao u drugom delu tačke 4. izreke.

11. Na osnovu iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Sud je doneo Odluku kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.