Odbacivanje ustavne žalbe protiv rešenja o nedozvoljenosti revizije u sporu
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda. Utvrđeno je da se osporenim rešenjem odlučivalo samo o procesnoj pretpostavci za dozvoljenost revizije u sporu o raspoređivanju, te se navedena povreda prava na rad ne može dovesti u vezu sa tim aktom.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-5307/2010
24.11.2011.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Branke Lazarević iz Topole, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 24. novembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Branke Lazarević izjavljena protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev II 239/10 od 6. oktobra 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Branka Lazarević iz Topole je 16. decembra 2010. godine Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda Rev II 239/10 od 6. oktobra 2010. godine, zbog povrede prava na rad iz člana 60. Ustava Republike Srbije.
Podnositeljka ustavne žalbe je navela da joj je u postupku po tužbi radi poništaja rešenja o raspoređivanju i ugovora o radu tužbeni zahtev pravnosnažno odbijen, nakon čega je izjavila reviziju, koja je odbačena kao nedozvoljena osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda. Dalje je navela da je po njenoj tužbi vođena druga parnica iz radnog odnosa za poništaj rešenja tuženog broj 6737 od 31. marta 2004. godine, kojim joj je otkazan ugovor o radu broj 25386 od 1. septembra 2003. godine. Smatra da je ove dve parnice trebalo spojiti radi zajedničkog raspravljanja, čime bi se utvrdilo da je nova sistematizacija radnih mesta imala za cilj da joj se otkaže ugovor o radu. Misli da je izjavljivanje revizije u konkretnom slučaju bilo dozvoljeno, iako su predmet parničnog postupka bili odluka i ugovor o njenom raspoređivanju, jer je na taj način pripreman otkaz ugovora o radu.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. U sprovedenom prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je presudom Opštinskog suda u Topoli P1. 70/07 od 13. maja 2008. godine odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, protiv tužene „Kredi banke“ AD u Kragujevcu, kojim je tražila da se poništi rešenje generalnog direktora tužene broj 18904 od 24. septembra 2003. godine, kao i ugovor o radu broj 1886 od 14. jula 2003. godine sa primenom od 1. septembra 2003. godnine. Presudom Okružnog suda u Kragujevcu Gž1. 248/08 od 24. septembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje izjavljena protiv prvostepene presude.
Osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev II 239/10 od 6. oktobra 2010. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija tužilje, ovde podnositeljke ustavne žalbe, izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju osporenog revizijskog rešenja je navedeno da je tužilja 14. jula 2003. godine zaključila osporeni ugovor, imenovan kao ugovor o radu, kojim je raspoređena na radno mesto daktilografa – čistačice prema svojoj stručnoj spremi, a da je u skladu sa pomenutim ugovorom, rešenjem direktora tužene broj 18904 od 24. septembra 2003. godine raspoređena na navedeno radno mesto. Kako u konkretnom slučaju predmet pravne zaštite u radnom sporu nije bila odluka o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, već odluka i ugovor o raspoređivanju zaposlenog, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena, u smislu člana 439. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 125/04 i 111/09), bez obzira na to što je osporeni ugovor imenovan kao ugovor o radu.
4. Polazeći od toga da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda, odlučivano isključivo o tome da li je ispunjena Zakonom o parničnom postupku propisana procesna pretpostavka za dozvoljenost revizije prema vrsti spora u kome se ovaj vanredni pravni lek može izjaviti, Ustavni sud konstatuje da se istaknuta povreda prava na rad iz člana 60. Ustava, ne može, sa stanovišta njegove Ustavom utvrđene sadržine, dovesti u vezu sa pitanjima o kojima je odlučivano osporenim pojedinačnim aktom.
Ustavni sud konstatuje da bi se navod podnositeljke ustavne žalbe kojim obrazlaže povredu prava na rad time što joj nije pružena pravna zaštita, mogao odnositi na povredu prava na pravnu zaštitu za slučaj prestanka radnog odnosa iz člana 60. stav 4. Ustava. Međutim, imajući u vidu da predmet konkretnog parničnog postupka nije bio prestanak radnog odnosa podnositeljke ustavne žalbe, ni ovaj navod ustavne žalbe se ne može dovesti u vezu sa uskraćivanjem navedenog ustavnog prava, kojim se svakome kome je prestao radni odnos jemči neotuđivo pravo da na zakonom propisan način traži zaštitu svojih prava iz radnog odnosa.
S obzirom na izloženo, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po podnetoj ustavnoj žalbi.
5. Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 2730/2011: Odbacivanje ustavne žalbe u vezi sa prestankom radnog odnosa zbog likvidacije
- Už 5350/2010: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 1232/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u radnom sporu državnog službenika
- Už 6714/2012: Odluka Ustavnog suda o neadekvatnoj naknadi za povredu prava na suđenje u razumnom roku
- Už 1495/2009: Odbijena ustavna žalba radnika kome je otkazan ugovor o radu
- Už 4004/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u radnom sporu