Odbacivanje ustavne žalbe koja ponavlja žalbene razloge bez ustavnopravne argumentacije

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu protiv presuda Apelacionog i Opštinskog suda. Žalba je ocenjena kao nedopuštena jer je samo ponavljala razloge iz redovnog žalbenog postupka, bez iznošenja ustavnopravnih argumenata koji bi potkrepili tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Maje Mandić iz Pančeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. decembra 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Maje Mandić izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 5426/10 od 21. oktobra 2010. godine i presude Opštinskog suda u Pančevu P. 1588/08 od 8. aprila 2009. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Maja Mandić iz Pančeva je preko punomoćnika Milana Bačića, advokata iz Pančeva, izjavila 20. decembra 2010. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 5426/10 od 21. oktobra 2010. godine i presude Opštinskog suda u Pančevu P. 1588/08 od 8. aprila 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Iz odredbe člana 170. Ustava Republike Srbije, kojom je ustavna žalba ustanovljena kao posebno i izuzetno pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda, proizlazi da Ustavni sud u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da još jednom, nakon redovnih sudova, odnosno drugih nadležnih organa, ispituje zakonitost pojedinačnih akata donetih u postupku koji je prethodio ustavnosudskom. Ustavni sud je jedino nadležan da ispituje postojanje povreda ili uskraćivanja Ustavom zajemečenih prava i sloboda. Stoga se navodi ustavne žalbe ne mogu svesti na ponavljanje razloga iznetih u postupku korišćenja redovnih i vanrednih pravnih sredstava, a koje su nadležni sudovi više instance već detaljno ocenili, već se moraju zasnivati na ustavnopravnim razlozima kojima se, sa stanovišta Ustavom utvrđenje sadržine označenog ustavnog prava ili slobode, potkrepljuju tvrdnje o njegovoj povredi ili ugrožavanju.

3. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu navode ustavne žalbe kojima se ponavljaju razlozi isticani u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, te činjenicu da je Ustavni sud uvidom u osporene akte utvrdio da su svi ovi navodi detaljno razmatrani i cenjeni u postupku pred redovnim sudovima, Ustavni sud je utvrdio da ustavna žalba ne sadrži ustavnoprave razloge za tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje.

Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07), odbacio ustavnu žalbu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđenje pretpostavke za vođenje postupka.

4. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.