Usvajanje ustavne žalbe zbog pogrešnog tumačenja okončanja izvršnog postupka
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, poništava rešenje Višeg suda i utvrđuje povredu prava na pravično suđenje. Sud je zauzeo stav da se izvršni postupak ne okončava dostavom predmeta javnom izvršitelju, te da stranka ima pravo na prigovor radi ubrzavanja postupka.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov, Miroslav Nikolić i dr Nataša Plavšić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi G. R. P. iz Čačka, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 31. oktobra 2024. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba G. R. P. i utvrđuje da je rešenjem Višeg suda u Čačku Ržg. 38/22 od 25. marta 2022. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Višeg suda u Čačku Ržg. 38/22 od 25. marta 2022. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi podnositeljke ustavne žalbe podnetoj protiv rešenja Osnovnog suda u Čačku R4I. 128/21 od 4. januara 2021. godine, ispravljeno rešenjem R4I. 128/21 od 17. februara 2022. godine.
3. Odbacuje se ustavna žalba G. R. P. izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, u izvršnom postupku koji je vođen u predmetu Osnovnog suda u Čačku I. 1572/11.
4. Odbacuje se zahtev podnositeke ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. G. R. P. iz Čačka podnela je Ustavnom sudu, 9. maja 2022. godine, preko punomoćnika R. V, advokata iz Čačka, ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Čačku Ržg. 38/22 od 25. marta 2022. godine, zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, iz člana 32. stav 1. Ustava, u izvršnom postupku koji je vođen u predmetu Osnovnog suda u Čačku I. 1572/11.
Ustavnom žalbom se osporava drugostepeno rešenje kojim je pravnosnažno odbijen prigovor podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka, sa obrazloženjem da je izvršni postupak pred sudom okončan i da je predmet dostavljen javnom izvršitelju radi nastavka sprovođenja izvršenja, a prigovor može da se podnese sudu koji vodi postupak i dok je postupak u toku.
Podnositeljka ustavne žalbe je predložila Ustavnom sudu da usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenih ustavnih prava i poništi osporeno drugostepeno rešenje. Tražila je naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Osnovni sud u u Čačku je rešenjem R4I. 128/21 od 4. januara 2021. godine, ispravljeno rešenjem R4I. 128/21 od 17. februara 2022. godine, odbio prigovor podnositeljke radi ubrzavanja izvršnog postupka koji je vođen u predmetu Osnovnog suda u Čačku I. 1572/11, sa obrazloženjem da je izvršni postupak pred sudom okončan i da je predmet dostavljen javnom izvršitelju radi nastavka sprovođenja izvršenja, a prigovor može da se podnese sudu koji vodi postupak i dok je postupak u toku.
Viši sud u Čačku je osporenim rešenjem Ržg. 38/22 od 25. marta 2022. godine odbio žalbu podnositeljke i potvrdio prvostepeno rešenje.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15) propisano je: da pravo na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak, svaki učesnik po zakonu kojim se uređuje vanparnični postupak, a oštećeni u krivičnom postupku, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac samo ako su istakli imovinsko-pravni zahtev (u daljem tekstu: stranka) (član 2. stav 1.); da su pravna sredstva kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku prigovor radi ubrzavanja postupka (u daljem tekstu: prigovor), žalba i zahtev za pravično zadovoljenje (član 3. stav 1.); da se prigovor i žalba mogu podneti dok se postupak ne okonča (član 5. stav 1.); da stranka podnosi prigovor sudu koji vodi postupak ili sudu pred kojim se vodi postupak ako smatra da je javni tužilac povredio njeno pravo (član 7. stav 1.); da predsednik suda rešenjem odbacuje ili odbija prigovor bez ispitnog postupka, ili vodi ispitni postupak (član 8. stav 1.).
5. Razmatrajući navode ustavne žalbe sa stanovišta istaknute povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud podseća da u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih zaključaka redovnih sudova, jer bi u tom slučaju, postupajući kao instancioni sud, izašao iz granica svojih ovlašćenja. Jedini izuzetak od navedenog pravila postoji u situaciji kada su zaključci redovnih sudova očigledno proizvoljni i arbitrerni u toj meri da za posledicu imaju povredu ustavnih prava i sloboda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem greška u primeni prava ili utvrđivanju činjenica učinjena od strane suda, koja je tako primetna da se može okarakterisati kao „očigledna greška“, može narušiti pravičnost postupka (videti presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Bochan protiv Ukrajine, od 5. februara 2015. godine, broj predstavke 22251/08, stav 62.).
Ustavni sud, najpre, konstatuje da se ustavnom žalbom osporava akt suda kojim je pravnosnažno odbijen prigovor podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka, sa obrazloženjem da je izvršni postupak pred sudom okončan i da je predmet dostavljen javnom izvršitelju radi nastavka sprovođenja izvršenja, a prigovor može da se podnese sudu koji vodi postupak i dok je postupak u toku.
U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 75. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11, 99/11, 109/13-Odluka US, 55/14, 139/14 i 106/15), koji se primenjivao u konkretnom slučaju, bilo propisano da se izvršni postupak okončava obustavom ili zaključenjem. Ustavni sud još jednom ukazuje da se faza sprovođenja izvršenja pred javnim izvršiteljem smatra sastavnim delom izvršnog postupka i da trajanje postupka pred javnim izvršiteljem može biti obuhvaćeno pravnim sredstvima iz Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (videti o tome Odluku Ustavnog suda Už-7451/2016 od 25. oktobra 2018 godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda: www.ustavni.sud.rs).
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da je pravno stanovište koje je zauzeto u osporenom drugostepenom rešenju da je prigovor radi ubrzavanja predmetnog izvršnog postupka neosnovan, jer Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku štiti pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred sudom, ustavnopravno neprihvatljivo.
Polazeći od izloženog, saglasno odredbi člana 89. stav. 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, te je utvrdio da je osporenim rešenjem Višeg suda u Čačku Ržg. 38/22 od 25. marta 2022. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice utvrđene povrede navedenog ustavnog prava, u konkretnom slučaju, mogu otkloniti poništajem osporenog rešenja Višeg suda u Čačku i određenjem da isti sud donese novu odluku o žalbi podnositeljke ustavne žalbe podnetoj protiv rešenja Osnovnog suda u Čačku R4I. 128/21 od 4. januara 2021. godine, ispravljenog rešenjem istog suda R4I. 128/21 od 17. februara 2022. godine, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u tački 2. izreke.
6. S obzirom na to da je Ustavni sud poništio osporeno rešenje i naložio otklanjanje štetnih posledica, to nije posebno razmatrao navode o povredi načela iz člana 21. Ustava i prava iz člana 58. stav 1. Ustava.
7. Ispitujući pretpostavke za postupanje po ustavnoj žalbi u delu u kojem je istaknuta povreda prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, Ustavni sud konstatuje da je 1. januara 2016. godine stupio na snagu navedeni Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kojim je predviđeno da zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupcima koji su još uvek u toku pruža nadležni redovni sud, a ne Ustavni sud. Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ustavnu žalbu u tom delu, jer nisu ispunjene Ustavom i zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka, rešavajući kao u tački 3. izreke.
8. U pogledu zahteva za naknadu troškova postupka na ime sastava ustavne žalbe, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom. Kako u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti presudu u predmetu Evropskog suda Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15, od 12. maja 2022. godine, stav 83.), Sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev, rešavajući kao u tački 4. izreke.
9. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.