Utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u parnici za isplatu penzije
Kratak pregled
Ustavni sud usvojio je ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku. Parnični postupak za isplatu penzije, pokrenut 2004. godine, nije okončan ni nakon šest godina zbog nedelotvornog postupanja suda, uključujući prekide i zastoj postupka.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Nazmidina Zararija iz Novog Pazara, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. juna 2010. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Nazmidina Zararija i utvrđuje da je u postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Novom Pazaru u predmetu
P1. 321/05 povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, dok se u preostalom delu ustavna žalba odbacuje.
2. Nalaže se Osnovnom sudu u Novom Pazaru da preduzme sve neophodne mere, kako bi se postupak iz tačke 1. okončao u najkraćem mogućem roku.
O b r a z l o ž e nj e
1. Nazmidin Zarari je 12. maja 2008. godine, preko punomoćnika Mare Popović, advokata iz Novog Pazara, podneo Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku, zajemčenih odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u predmetu Opštinskog suda u Novom Pazaru P1. 321/05.
Podnosilac ustavne žalbe navodi da je 11. avgusta 2004. godine podneo Opštinskom sudu u Novom Pazaru tužbu protiv Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja zaposlenih Beograd, Filijala Kraljevo – Služba Novi Pazar, radi isplate penzije i da u navedenom predmetu nije okončan parnični postupak, niti je izvesno koliko će trajati, jer je Opštinski sud u Novom Pazaru 31. marta 2008. godine doneo rešenje da se zastane sa postupkom u ovoj pravnoj stvari do regulisanja konačnog statusa Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija. U ustavnoj žalbi se traži poništaj odluke o zastajanju sa postupkom i ističe se nesavesno vršenje sudijske dužnosti sudećeg sudije.
2. Saglasno članu 170. Ustava, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Prema odredbi člana 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07), ustavna žalba se može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku uvidom u spise predmeta Opštinskog suda u Novom Pazaru P1. 321/05 utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnosilac ustavne žalbe je 11. avgusta 2004. godine podneo Opštinskom sudu u Novom Pazaru tužbu protiv Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Beograd, Filijala Kraljevo - Služba Novi Pazar radi isplate penzije. U tužbi je navedeno da je tužilac korisnik prava na starosnu penziju od 15. juna 1986. godine, na osnovu rešenja od 8. oktobra 1986, godine, ali da penziju ne prima od oktobra 1998. godine.
Pred Opštinskim sudom u Novom Pazaru bilo je zakazano tri ročišta za glavnu raspravu, od kojih jedno ročište nije održano. Ročište od 6. septembra 2004. godine je odloženo kako bi tužilac dostavio pisane dokaze za tuženog. Ročište od 30. septembra 2004. godine nije održano zbog sprečenosti postupajućeg sudije. U toku postupka Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih – Direkcija u Prištini je doneo rešenje broj 2724 od 27. oktobra 2004. godine, kojim je privremeno obustavljena isplata penzije podnosiocu ustavne žalbe sa 19. junom 1999. godine. Na ročištu od 8. novembra 2004. godine doneto je rešenje P1. 808/04 kojim se Opštinski sud u Novom Pazaru oglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje, te je tužba odbačena. Okružni sud u Novom Pazaru je rešenjem Gž 1. 324/05 od 24. maja 2005. godine uvažio žalbu tužioca i ukinuo rešenje Opštinskog suda u Novom Pazaru P1. 808/04 od 8. novembra 2004. godine i predmet vratio na ponovni postupak.
U ponovnom postupku pred Opštinskim sudom u Novom Pazaru, ročište od 30. novembra 2005. godine nije održano zbog bolesti postupajućeg sudije. Na ročištu od 22. decembra 2005. godine sud je doneo rešenje P1. 321/05 o prekidu postupka do donošenja konačne odluke u upravnom postupku o isplati penzije tužiocu, kao rešenja prethodnog pitanja.
Presudom Okružnog suda u Novom Pazaru U. 136/05 od 11. jula 2006. godine tužba je uvažena i poništeno je rešenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih – Služba direkcije u Prištini br. 2724 od 27. oktobra 2004. godine.
Opštinski sud u Novom Pazaru je rešenjem P1. 321/05 od 28. maja 2007. godine ponovo odredio prekid postupka u ovoj parnici do okončanja postupka za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Novom Pazaru U. 136/05 od 11. jula 2006. godine pred Vrhovnim sudom Srbije.
Protiv navedenog rešenja podnosilac ustavne žalbe je izjavio žalbu, koja je odbijena rešenjem Okružnog suda u Novom Pazaru Gž. 1. 710/07 od 19. oktobra 2007. godine.
Vrhovni sud Srbije je presudom UVP. II 172/06 od 20. juna 2007. godine odbio zahtev Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih, Služba direkcije u Prištini za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Novom Pazaru U. 136/05 od 11. jula 2006. godine.
Opštinski sud u Novom Pazaru je na ročištu od 31. marta 2008. godine, doneo rešenje P1. 321/05 da se zastaje sa postupkom u ovoj pravnoj stvari do regulisanja konačnog statusa Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija.
4. Za ocenu navoda i razloga iz ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenih prava na čiju povredu se podnosilac ustavne žalbe poziva od značaja su sledeće odredbe Ustava Republike Srbije i zakona.
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 10. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04 i 111/09) propisano je: da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku (stav 1.); da je sud dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova (stav 2.); da je sud dužan da se stara da se predmet spora svestrano pretrese, da se postupak ne odugovlači i da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu (član 312. stav 2.).
Period ocene razumnosti dužine trajanja ovog sudskog postupka koji spada u nadležnost Ustavnog suda, ratione temporis, počeo je da teče 8. novembra 2006. godine, kada je proglašen i stupio na snagu Ustav Republike Srbije, koji ustanovljava ustavnu žalbu kao pravno sredstvo za zaštitu povređenih ili uskraćenih ljudskih prava i sloboda i svakome jemči pravo na javno raspravljanje i odlučivanje o njegovim pravima i obavezama u razumnom roku. Međutim, Ustavni sud smatra da se radi utvrđivanja opravdanosti dužine trajanja postupka mora uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine, do kada je parnica bila nerešena preko dve godine, tako da je za ocenu postojanja povrede prava podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku od značaja ceo protekli period, od dana podnošenja tužbe Opštinskom sudu u Novom Pazaru 11. avgusta 2004. godine, pa do danas.
Nema sumnje da je razumna dužina sudskog postupka relativna kategorija, koja zavisi od niza činilaca i mora se proceniti u svakom pojedinačnom slučaju, prema njegovim specifičnim okolnostima. Složenost činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, ponašanje nadležnih organa vlasti - sudova koji vode postupak i priroda zahteva, odnosno značaj predmeta spora za podnosioca, osnovni su činioci koji utiču na ocenu dužine parničnog sudskog postupka.
Ocenjujući do sada sprovedeni postupak u predmetnoj građansko-pravnoj stvari, uvažavajući pri tome sudsku praksu i kriterijume Ustavnog suda, kao i međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Po oceni Suda, osnovni razlog koji je doveo do povrede zajemčenog prava je nedelotvorno postupanje Opštinskog suda u Novom Pazaru.
Ustavni sud nalazi da se u ovom građansko-pravnom sporu radi isplate utvrđene, a neisplaćene starosne penzije podnosiocu ustavne žalbe, koja mu je jedini izvor prihoda i od koje zavisi njegova egzistencija, postupak nerazumno odugovlači imajući u vidu oglašavanje prvostepenog suda najpre apsolutno nenadležnim, zatim prekidom postupka i na kraju njegovim zastojem. Činjenica da parnični postupak traje od 2004. godine i da u njemu još uvek nije doneta odluka o tužbenom zahtevu, sama po sebi ukazuje na to da postupak nije okončan u okviru razumnog roka.
Ustavni sud smatra da podnosilac ustavne žalbe nije doprineo dužini trajanja sudskog postupka. Naime, podnosilac ustavne žalbe se uredno odazivao na sve pozive suda, pristupao na ročišta za glavnu raspravu i aktivno učestvovao u postupku, pri čemu nije zloupotrebljavao svoja procesna ovlašćenja.
Na osnovu svega iznetog, Ustavni sud je stanovišta da je podnosiocu ustavne žalbe uskraćeno pravo zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, da se o njegovom pravu u parničnom postupku koji se pred Opštinskim sudom u Novom Pazaru vodio u predmetu broj P1. 321/05 odluči u razumnom roku, jer ovaj postupak traje već šest godina i nalazi se u fazi prvostepenog odlučivanja, odnosno zastoja postupka. Ustavni sud je stoga u ovom delu ustavnu žalbu usvojio, u skladu sa odredbom člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu.
Na osnovu člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava u ovom slučaju, ostvari nalaganjem nadležnom sudu da preduzme sve neophodne mere kako bi se parnični postupak okončao u najkraćem mogućem roku.
5. Zahtev za utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje je za sada preuranjen, imajući u vidu da se postupak nalazi tek u fazi prvostepenog odlučivanja, tako da je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, u ovom delu odbacio ustavnu žalbu zbog nedostatka pretpostavki utvrđenih Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je na osnovu odredaba člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", br. 24/08 i 27/08), odlučio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić