Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu u delu koji se odnosi na pravo na suđenje u razumnom roku, utvrđujući povredu u parničnom postupku koji je trajao skoro 17 godina. Deo žalbe koji osporava ishod spora je odbačen.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-5379/2010
24.11.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Raška Pantelića iz Kraljeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 24. novembra 2011. godine, doneo je


R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Raška Pantelića izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 856/10 od 5. maja 2010. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 493/10 od 13. oktobra 2010. godine.


O b r a z l o ž e nj e

1. Raško Pantelić iz Kraljeva, podneo je 22. decembra 2010. godine preko punomoćnika Radonje Staševića, advokata iz Gornjeg Milanovca, Ustavnom sudu ustavnu žalbu, protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 856/10 od 5. maja 2010. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 493/10 od 13. oktobra 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava Republike Srbije.

2. Prema članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.

Odredbom člana 84. stav 1. istog Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.

3. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 493/10 od 13. oktobra 2010. godine odbačen kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti, ovde podnosioca ustavne žalbe, izjavljen protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 856/10 od 5. maja 2010. godine. Ustavni sud je utvrdio da podnosilac ustavne žalbe nije naveo ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na to da mu je osporenim rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 493/10 od 13. oktobra 2010. godine povređeno pravo na pravično suđenje iz člana 32. Ustava. Naime, podnosilac ne spori zakonski osnov za odbačaj podnetog zahteva, već osporava presudu koja je prethodila osporenom rešenju. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.

4. U pogledu presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 856/10 od 5. maja 2010. godine, Ustavni sud konstatuje da je u parničnom postupku, u slučajevima kada zahtev za zaštitu zakonitosti nije dozvoljeno pravno sredstvo ili nije izjavljen na zakonom propisani način, donošenjem odluke po žalbi na presudu iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe. Kako je u konkretnom slučaju zahtev za zaštitu zakonitosti podnosioca ustavne žalbe odbačen kao nedozvoljen, Ustavni sud je ocenio da je donošenjem odluke po žalbi protiv prvostepene presude iscrpljeno poslednje pravno sredstvo pre izjavljivanja ustavne žalbe. Zbog toga se blagovremenost predmetne ustavne žalbe u odnosu na presudu Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 856/10 od 5. maja 2010. godine ceni u odnosu na dan dostavljanja drugostepene odluke. Imajući u vidu da je podnosilac ustavne žalbe osporenu drugostepenu presudu Apelacinog suda u Kragujevcu primio pre 13. oktobra 2010. godine kada je doneta odluka po zahtevu, a da je ustavna žalba izjavljena 22. decembra 2010. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba u ovom delu neblagovremena, jer je podneta posle isteka roka iz člana 84. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Ustavni sud žalbu i u ovom delu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.

5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.