Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju neblagovremene ustavne žalbe
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio kao neblagovremenu ustavnu žalbu Petra Martića protiv presuda Apelacionog i Petog opštinskog suda u Beogradu. Žalba je podneta po isteku zakonskog roka od 30 dana od dana dostavljanja konačne odluke, što važi i za deo žalbe o povredi prava na suđenje u razumnom roku.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Petra Martića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 12. jula 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Petra Martića izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 629/10 od 11. juna 2010. godine i presude Petog opštinskog suda u Beogradu P. 1712/02 od 23. oktobra 2007 godine, kao i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji se vodio pred Petim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu P. 1712/02.
O b r a z l o ž e nj e
1. Petar Matić iz Beograda, preko punomoćnika Čedomira Stojkovića, advokata iz Valjeva, podneo je Ustavnom sudu 4. februara 2011.godine ustavnu žalbu protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 629/10 od 11. juna 2010. godine i presude Petog opštinskog suda u Beogradu P. 1712/02 od 23. oktobra 2007 godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, prava na suđenje u razumnom roku i prava jednaku zaštitu prava, zajemčenih članom 32.stav 1. i članom 36. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik PC", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava, dok je y stavu 2. navedenog člana propisano da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Odredbom člana 84. stav 1. istog Zakona propisano je da se ustavna žalba može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno od dana preduzimanja radnje kojom se povređuje ili uskraćuje ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.
3. U sprovedenom prethodnom postupku Ustavni sud je, uvidom u dopis Prvog osnovnog suda u Beogradu P. 8542/10 od 5. aprila 2011. godine,utvrdio da je osporena presuda Apelacionog suda u Beogradu, kao sudska odluka doneta po poslednjem pravnom sredstvu, dostavljena lično podnosiocu ustavne žalbe 4. januara 2011. godine.
4. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je ustavna žalba izjavljena 4. februara 2011. godine, Ustavni sud je utvrdio da je ustavna žalba neblagovremena, jer je izjavljena po isteku roka propisanog odredbom člana 84.stav 1. Zakona o Ustavnom sudu. Stoga je Ustavni sud odbacio ustavnu žalbu protiv osporenih akata kao neblagovremenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1.tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
Ustavni sud ističe da na drugačije rešenje u ovom predmetu ne utiče ni činjenica da je ustavna žalba podneta i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Naime, Zakon o Ustavnom sudu dopušta mogućnost da se ustavna žalba zbog povrede navedenog prava izjavi i pre nego što su iskorišćena sva pravna sredstva, dakle, dok postupak čije se trajanje osporava još nije okončan. Međutim, kada je, kao u konkretnom slučaju, ustavna žalba izjavljena nakon što su iskorišćena sva pravna sredstva, tada se blagovremenost ustavne žalbe ceni u odnosu na dan prijema osporenog pojedinačnog akta kojim se iscrpljuju pravna sredstva za zaštitu povređenih prava, odnosno na isti način kao kada se u ustavnoj žalbi ističe povreda bilo kog drugog Ustavom zajemčenog prava. Stoga je, primenom odredbe člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, ustavna žalba odbačena i u delu kojim je traženo da se utvrdi da je y parničnom postupku koji je prethodio njenom izjavljivanju povređeno pravo podnosioca na suđenje u razumnom roku zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona oUstavnom sudu, rešeno je kao u izreci
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević