Odbacivanje ustavne žalbe zbog neosnovanosti i postojanja ranije odluke
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda i nižestepenih sudova u izvršnom postupku. Žalba nije sadržala ustavnopravne razloge koji bi ukazivali na povredu prava, dok je o odlukama nižih sudova već odlučeno u ranijem postupku.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi privrednog društva “Benni plus“ d.o.o. iz Niške banje, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 24. novembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba privrednog društva “Benni plus“ d.o.o. izjavljena protiv rešenja Opštinskog suda u Negotinu Iv. 976/09 od 9. novembra 2009. godine, rešenja Okružnog suda u Negotinu Gž. 1012/09 od 15. decembra 2009. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 169/10 od 18. novembra 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Privredno društvo “Benni plus“ d.o.o. iz Niške Banje, preko punomoćnika Milana Pavlovića, advokata iz Niša, podnelo je Ustavnom sudu 24. decembra 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog suda u Negotinu Iv. 976/09 od 9. novembra 2009. godine, rešenja Okružnog suda u Negotinu Gž. 1012/09 od 15. decembra 2009. godine i rešenja Vrhovnog kasacionog suda Gzz1. 169/10 od 18. novembra 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, kao i prava na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava. Podnosilac ustavne žalbe se istovremeno pozvao i na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je Opštinski sud u Negotinu osporenim rešenjem Iv. 976/09 od 9. novembra 2009. godine odbio predlog za izvršenje izvršnog poverioca, ovde podnosioca ustavne žalbe.
Okružni sud u Negotinu je osporenim rešenjem Gž. 1012/09 od 15. decembra 2009. godine odbio kao neosnovanu žalbu izvršnog poverioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrdio prvostepeno rešenje.
Nakon prijema obaveštenja Republičkog javnog tužioca da neće podići zahtev za zaštitu zakonitosti protiv prvostepenog i drugostepenog rešenja, punomoćnik izvršnog poverioca je lično izjavio zahtev za zaštitu zakonitosti iz svih zakonskih razloga, sa predlogom da se pobijana rešenja ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.
Vrhovni kasacioni sud je osporenim rešenjem Gzz1. 169/10 od 18. novembra 2010. godine odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti izvršnog poverioca, ovde podnosiocica ustavne žalbe, izjavljen protiv osporenog prvostepenog i drugostepenog rešenja. U obrazloženju tog rešenja je navedeno da se zahtevom za zaštitu zakonitosti izvršnog poverioca ni formalno, niti suštinski, ne ukazuje se na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 5) Zakona o parničnom postupku, već se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava, što nije zakonom propisani razlog za izjavljivanje zahteva, zbog čega zahtev nije dozvoljen.
4. Odredbama člana 32. stav 1. i člana 35. stav 2. Ustava, na čije povrede se ustavnom žalbom ukazuje, jemči se svakom pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega, kao i pravo na naknadu materijalne ili nematerijalne štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuje državni organ, imalac javnog ovlašćenja, organ autonomne pokrajine ili organ jedinice lokalne samouprave.
Ustavni sud konstatuje da je označenim članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda garantovano pravo na pravično suđenje, čiju zaštitu pruža i Ustav u članu 32, te se ocena eventualne povrede ili uskraćivanja ovog prava u postupku po ustavnoj žalbi vrši u odnosu na naveden i član Ustava.
5. Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova, odnosno drugih nadležnih državnih organa. U postupku ustavnosudske zaštite Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava i sloboda, Ustavni sud utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do njihove povrede ili uskraćivanja. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je da ispita da li je postupak pred Vrhovnim kasacionom sudom koji je prethodio podnošenju ustavne žalbe bio pravičan na način utvrđen članom 32. stav 1. Ustava, kao i to da li je podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na naknadu štete iz člana 35. stav 2. Ustava. Formalno pozivanje na povredu Ustavom zajemčenih prava ne čini, samo po sebi, ustavnu žalbu dopuštenom.
6. Ustavni sud konstatuje da je Vrhovni kasacioni sud zasnovao osporeno rešenje Gzz1 169/10 od 18. novembra 2010. godine na tome da se zahtevom za zaštitu zakonitosti podnosioca ustavne žalbe ni formalno, niti suštinski ne ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 5) Zakona o parničnom postupku, već se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava, što nije zakonom propisani razlog za izjavljivanje zahteva, zbog čega zahtev nije dozvoljen. Podnosilac u ustavnoj žalbi nije naveo razloge kojima bi osporio navedeno stanovište Vrhovnog kasacionog suda.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da ustavna žalba ne sadrži razloge koji bi ukazivali na povredu ili uskraćivanje prava na pravično suđenje podnosioca ustavne žalbe pred tim sudom.
Ustavni sud je, takođe, utvrdio da podnosilac ustavne žalbe nije naveo argumente, niti pružio dokaze iz kojih bi osnovano proizlazio da je osporeno rešenja posledica nezakonitog rada Vrhovnog kasacionog suda, kojim je podnosiocu pričinjena materijalna ili nematerijalna šteta.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka po ovoj ustavnoj žalbi.
U delu ustavne žalbe u kome je osporeno rešenje Opštinskog suda u Negotinu Iv. 976/09 od 9. novembra 2009. godine i rešenje Okružnog suda u Negotinu Gž. 1012/09 od 15. decembra 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio da je rešenjem Už-1288/09 od 16. aprila 2010. godine odbačena ustavna žalba podnosioca ustavne žalba izjavljena protiv navedenih rešenja, zbog neblagovremenosti, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu.
Ustavni sud ukazuje na to da su odluke Ustavnog suda, saglasno odredbi člana 166. stav 2. Ustava Republike Srbije, konačne, izvršne i opšteobavezujuće. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu obacio u tom delu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom o Ustavnom sudu utvrđene pretpostavke za vođenje postupka po ustavnoj žalbi koji je već okončan rešenjem o odbacivanju ustavne žalbe.
7. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 1288/2010: Odbacivanje ustavne žalbe kao neblagovremene zbog propuštanja roka za izjavljivanje
- Už 5314/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti navoda
- Už 4601/2010: Odbacivanje neblagovremene ustavne žalbe u izvršnom postupku
- Už 360/2011: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u izvršnom postupku
- Už 2821/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u sporu male vrednosti
- Už 5508/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe protiv rešenja Vrhovnog kasacionog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti
- Už 3833/2010: Povreda prava na suđenje u razumnom roku i zastarelost potraživanja