Odbačena ustavna žalba protiv rešenja o troškovima u prekršajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja Višeg prekršajnog suda o troškovima postupka. Sud je utvrdio da podnositeljka u suštini traži ocenu zakonitosti, a ne zaštitu ustavnih prava, te nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Sonje Sigulinski iz Subotice, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 16. juna 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Sonje Sigulinski izjavljena protiv rešenja Višeg prekršajnog suda u Beogradu - Odeljenje u Novom Sadu Prž. 4735/10 od 29. juna 2010. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Sonja Sigulinski iz Subotice izjavila je, preko punomoćnika Olivere Jovanić, advokata iz Subotice, Ustavnom sudu 23. decembra 2010. godine ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg prekršajnog suda u Beogradu - Odeljenje u Novom Sadu Prž. 4735/10 od 29. juna 2010. godine, zbog povrede prava zajemčenih čl. 32-34. i 36. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je, pored ostalog, navedeno: da izreka prvostepenog rešenja nema označenje na čiji teret će se isplatiti troškovi vođenja prekršajnog postupka, pa je rešenje nerazumljivo i neizvršivo; da se po zahtevu za sprovođenje prekršajnog postupka nije moglo postupati, pošto nije korišćen srpski jezik koji se može pisati samo ćiriličnim pismom; da sudovi nisu priznali braniocu naknadu određenih troškova koji su bili neophodni za odbranu; da je podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na žalbu, pošto uložena žalba nije bila delotvorna.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
3. U postupku prethodnog ispitivanja dopuštenosti ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je rešenjem Opštinskog organa za prekršaje u Subotici Up. 15-3492/07 od 9. oktobra 2009. godine odbijen zahtev oslobođene, ovde podnositeljke ustavne žalbe, za donošenje dopunskog rešenja o troškovima žalbenog postupka.
Osporenim rešenjem Višeg prekršajnog suda u Beogradu - Odeljenje u Novom Sadu Prž. 4735/10 od 29. juna 2010. godine žalba podnosioca ustavne žalbe je odbijena i potvrđeno je rešenje Opštinskog organa za prekršaje u Subotici Up. 15-3492/07 od 9. oktobra 2009. godine.
4. U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da je osporenim rešenjem povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava, već punomoćnik podnositeljke ponavlja razloge iznete u žalbi podnetoj Višem prekršajnom sudu u Beogradu, Odeljenje u Novom Sadu, ukazujući da joj nisu priznati troškovi u traženom iznosu, čime je navodno pretrpela štetu. Podnositeljka ustavne žalbe od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da ispita zakonitost osporenog rešenja, smatrajući da je troškovnik trebalo da bude usvojen u celini. Po oceni Ustavnog suda, navodima ustavne žalbe nije dovedena u sumnju pravičnost osporenog drugostepenog rešenja.
Takođe, u pogledu navoda ustavne žalbe da su podnositeljki ustavne žalbe povređena prava na posebna prava okrivljenog i na pravnu sigurnost u kaznenom pravu zajemčenih čl. 33. i 34. Ustava, Ustavni sud je ocenio da se istaknuti razlozi ne mogu dovesti u vezu sa osporenim rešenjima kojima je odlučivano o troškovima postupka.
U pogledu navoda ustavne žalbe da uložena žalba protiv prvostepenog rešenja nije bila delotvorna, te je podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravno sredstvo zajemčeno članom 36. stav 2. Ustava, Ustavni sud ističe da je podnositeljka ustavne žalbe imala i iskoristila svoje zakonsko pravo da izjavi žalbu, pri čemu navedeno ustavno pravo ne garantuje povoljan ishod postupka, ako za traženu instancionu zaštitu nije bilo pravnog osnova.
Kako u ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi opravdali tvrdnju da postoji povreda označenih ustavnih prava podnositeljke ustavne žalbe, te imajući u vidu da se od Ustavnog suda traži ocena zakonitosti osporenog rešenja, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 861/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neosnovanosti
- Už 1973/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe povodom troškova prekršajnog postupka
- Už 78/2010: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u izvršnom postupku
- Už 2224/2009: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe kao neosnovane i neblagovremene
- Už 3892/2011: Usvajanje ustavne žalbe zbog povrede prava na pravično suđenje
- Už 2134/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku radi smetanja poseda