Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu i utvrđuje povredu prava na imovinu zbog dugotrajnog neizvršenja pravnosnažne presude. Nalaže se naknada materijalne štete u visini neizvršenog potraživanja, pozivajući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava u sličnim predmetima.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša B. Slijepčević, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i dr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi T. P. iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 26. maja 2016. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba T. P. i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji se vodi pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu I. 24763/10 (ranije predmet Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 4703/06) podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu , iz člana 58. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu materijalne š tete u visini iznosa opredeljenog rešenjem o izvrše nju Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 4703/06 od 28. marta 2006. godine, koji nije isplaćen. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke M inistarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. T. P. iz Beograda izjavio je, 25. oktobra 2012. godine, Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i prava na imovinu iz člana 58. Ustava u postupku koji se vodi pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu I. 24763/10 (ranije predmet Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 4703/06). Ustavna žalba je zavedena pod brojem Už- 8213/2012.
Nakon početka primene odredaba člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 101/13), kojima je za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još uvek nije okončan, predviđeno posebno, novo pravno sredstvo, prema kome o učinjenoj povredi prava, pre Ustavnog suda, odlučuje nadlež an redovni sud, Ustavni sud je ustavnu žalbu ustupio na nadležnost redovnom sudu.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu R4 I. 77/14 od 14. jula 2015. godine je usvojen zahtev predlagača za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji je u toku pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu I. 24763/10 podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Ovo rešenje postalo je pravnosnažno 13. avgusta 2015. godine.
Nakon pravnosnažnosti navedenog rešenja, Viši sud u Beogradu je 26. avgusta 2015. godine Ustavnom sudu dostavio ustavnu žalbu T. P, radi donošenja odluke o povredi prava na imovinu. Ovaj predmet je nakon prijema zaveden pod novim brojem Už -5433/2015, pa je spojen sa ranijim predmetom Už-8213/2012, saglasno odredbama člana 43. st. 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13).
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Rešenjem Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 4703/06 usvojen je predlog za izvršenje ovde podnosioca ustavne žalbe na osnovu prav nosnažne presude Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 992/03 od 13. oktobra 2005. godine, kojom je obavezan H. s. "J." a.d. Beograd u stečaju kao izvršni dužnik , da tužiocu, kao izvršnom poveriocu , isplati određeni iznos novca na ime domicilne kamate zemlje porekla valute.
Osporenim rešenjem Višeg suda u Beogradu R4 I. 77/14 od 14. jula 2015. godine, u stavu prvom izreke, usvojen je zahtev predlagača T. P. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i utvrđeno da je u izvršnom postupku koji je u toku pred pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu I. 24763/10 podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. U stavu drugom izreke ovog rešenja odbijen je zahtev predlagača kojim je tražio da se utvrdi pravo na naknadu materijalne štete, u stavu trećem izreke odbijen je zahtev predlagača kojim je tražio da se naloži Prvom osnovnom sudu u Beogradu, Narodnoj banci Srbije - Odeljenje za prinudnu naplatu, drugim državnim organima i organizacijama koje učestvuju u izvršnom postupku preduzimanje neophodnih mera kako bi se izvršni postupak okončao u najkraćem roku i u stavu četiri izreke predmet je ustupljen Ustavnom sudu Republike Srbije u delu zahteva kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu predlagača.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se ukazuje ustavnom žalbom, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
Za ocenu osnovanosti ustavne žalbe, u konkretnom slučaju, od značaja su i odredbe Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 116/08, 104/09, 101/10, 31/11, 78/11, 101/11 i 101/13), kojima je propisano: da s tranka u sudskom postupku koja smatra da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, može neposredno višem sudu podneti zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, da se ovim zahtevom može tražiti i naknada za povredu prava na suđenje u razumnom roku, te da je postupak odlučivanja o zahtevu iz stava 1. ovog člana hitan (član 8a); da ako neposredno viši sud utvrdi da je zahtev podnosioca osnovan, može odrediti primerenu naknadu za povredu prava na suđenje u razumnom roku i odrediti rok u kome će niži sud okončati postupak u kome je učinjena povreda prava na suđenje u razumnom roku, te da će se naknada iz stava 1. ovog člana isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva stranke za isplatu (član 8b st. 1. i 2.); da se na postupak za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku shodno primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak (član 8v).
5. Analizirajući navode ustavne žalbe izjavljene 25. oktobra 2012. godine o neodlučenom delu zahteva kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. Ustava u izvršnom postupku koji se vodi pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu I. 24763/10 (ranije predmet Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 4703/06), Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud za ljudska prava, 29. januara 2013. godine, doneo odluku o dopuštenosti predstavke u predmetu Marinković protiv Srbije, u kojoj je podsetio na svoju ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se tužena država dosledno smatra odgovornom ratione personae za neizvršenje presuda donetih protiv preduzeća sa većinskim društvenim kapitalom, što podrazumeva da srpski organi mogu, a fortiori, biti odgovorni i u vezi sa onim preduzećima gde je kasnije došlo do promene akcijskog kapitala, što za posledicu ima pretežan državni i društveni kapital, te da se podnosiocima predstavki, kad god se utvrde povrede Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i/ili Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, dosuđuje naknada i materijalne i nematerijalne štete, pri čemu se od tužene države zahteva da iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravnosnažnim domaćim presudama. Evropski sud je u obrazloženju navedene odluke napomenuo da se ustavna žalba još ne može smatrati delotvornom u slučajevima koji uključuju odgovornost tužene države za neizvršenje presuda protiv društvenih preduzeća u postupku restrukturiranja i da u budućim slučajevima taj sud može ponovo razmotriti svoj stav, ako postoji jasan dokaz da je Ustavni sud naknadno uskladio u potpunosti svoj pristup sa relevantnom praksom Evropskog suda.
Evropski sud za ljudska prava je nakon toga u odluci od 26. novembra 2013. godine, povodom predstavke broj 65713/13 koju je Vasvija Ferizović iz Novog Pazara podnela protiv Srbije, konstatovao da je Ustavni sud u potpunosti harmonizovao svoj pristup sa sudskom praksom Evropskog suda u pogledu neizvršenja presuda protiv preduzeća u društvenoj svojini koja su u postupku restrukturiranja.
Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust izvršnog suda da izvrši presudu izrečenu u korist podnosioca ustavne žalbe, u konkretnom slučaju predsta vlja i povredu prava podnosioca na mirno uživanje imovine zajemčeno odredbom člana 58. Ustava, koju čini potraživanje utvrđeno tom presudom (isti stav izražen je i u predmetu Už-5551/ 2011). S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), pa je odlučio kao u tački 1. izreke.
Polazeći od iznetog, a uzimajući u obzir da Ustavni sud prilikom odlučivanja u postupku po ustavnoj žalbi uvažava i praksu međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Sud je, saglasno članu 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. izreke utvrdio pravo podnosi ocu ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa opredeljenih rešenjem o izvrše nju Četvrtog opštinskog suda u Beogradu I. 4703/06 od 28. marta 2006. godine, koji nije isplaćen. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
6. Ustavni sud je, na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.