Odbačaj ustavne žalbe zbog osporavanja odluke o troškovima postupka
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presuda kojima se osporava samo odluka o troškovima parničnog postupka. Sud je utvrdio da se navodima žalbe ne ukazuje na povredu Ustavom zajemčenih prava, već na pogrešnu primenu procesnih odredaba.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dragana Popovića iz Aranđelovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 24. novembra 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Dragana Popovića izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 2940/10 od 24. septembra 2010. godine i presude Opštinskog suda u Aranđelovcu P. 854/07 od 14. decembra 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dragan Popović iz Aranđelovca izjavio je Ustavnom sudu 25. decembra 2010. godine ustavnu žalbu protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 2940/10 od 24. septembra 2010. godine i presude Opštinskog suda u Aranđelovcu P. 854/07 od 14. decembra 2009. godine, zbog povrede načela i prava zajemčenih čl. 19, 21, 26, 32. i 58. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi je navedeno da su presude donete suprotno odredbama kojima bi sud trebalo da se rukovodi prilikom izricanja presude u pogledu troškova parničnog postupka i da je podnosiocu uskraćeno pravo na pravično suđenje uzimajući u obzir stvarni uspeh tužilje u sporu.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna navedenoj odredbi člana 170. Ustava.
3. U postupku prethodnog ispitivanja dopuštenosti ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je osporenom presudom Opštinskog suda u Aranđelovcu P. 854/07 od 14. decembra 2009. godine utvrđeno da je tužilja M.R. u bračnoj zajednici sa prvotuženim, ovde podnosiocem ustavne žalbe, svojim radom i doprinosom sa 1/2 udela stekla pokretne stvari, bliže označene u izreci presude (stav 1. izreke), odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi prema prvotuženom da je ona jedini i isključivi vlasnik imovine - pokretnih stvari, bliže označenih u izreci presude, koje se nalaze u kući tuženih u Aranđelovcu (stav 2. izreke), odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi prema drugotuženim M.P. i V.P. da je po osnovu sticanja u toku bračne zajednice sa prvotuženim Draganom Popovićem postala suvlasnik sa udelom od 1/20 na porodičnoj stambenoj zgradi u Aranđelovcu, što bi drugotuženi bili dužni da priznaju i trpe da se tužilja uknjiži kao suvlasnik (stav 3. izreke) i obavezan je prvotuženi da tužilji isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 38.950,00 dinara.
Osporenom presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 2940/10 od 24. septembra 2010. godine odbijene su žalbe tužilje i prvotuženog i potvrđena je prvostepena presuda u stavovima 1. i 2. izreke, u delu gde je odbijen tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi prema prvotuženom da je ona jedini i isključivi vlasnik pokretne imovine - stvari koje se nalaze u kući tuženih, osim za tri konkretne stvari, kao i u stavovima 3. i 4. izreke (stav 1. izreke), preinačena je prvostepena presuda u stavu 2. izreke tako što je usvojen tužbeni zahtev tužilje i u odnosu na prvotuženog utvrđeno da je tužilja jedini i isključivi vlasnik tri pokretne stvari bliže označene u izreci (stav 2. izreke) i obavezan je prvotuženi da tužilji naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 4.000,00 dinara (stav 3. izreke). U obrazloženju drugostepene presude se, pored ostalog, navodi da su prvostepenom presudom pravilno dosuđeni tužilji troškovi postupka kao nužni i potrebni za vođenje predmetne pravne stvari, kao i da su tužilji dosuđeni troškovi drugostepenog postupka, koje je tražila, srazmerno postignutom uspehu u žalbenom postupku, a imajući u vidu visinu takse za žalbu i odluku.
4. Ustavni sud je iz navoda podnosioca utvrdio da se ustavnom žalbom navedene presude osporavaju samo u delu koji se odnosi na rešenje o troškovima parničnog postupka. Dalje, Ustavni sud ocenjuje da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na to da su osporenim presudama povređena prava podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje i na imovinu zajemčena članom 32. stav 1. i članom 58. Ustava, već podnosilac ponavlja razloge iznete u žalbi podnetoj Okružnom sudu u Kragujevcu, ukazujući da je, s obzirom na stvarni uspeh tužilje, sud o troškovima spora odlučio suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku. Podnosilac ustavne žalbe od Ustavnog suda, u suštini, zahteva da ispita zakonitost osporenih presuda, smatrajući da ne treba da bude obavezan na isplatu troškova parničnog postupka tužilji.
Odredbama Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04 i 111/09) je propisano: da ako stranka delimično uspe u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspeh odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmeran deo troškova (član 149. stav 2.); da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice i da sud odlučuje, ceneći sve okolnosti, koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova (član 150. stav 1.).
Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može preispitivati pravilnost zaključaka redovnih sudova o pojedinim pitanjima - u konkretnom slučaju o pitanju troškova parničnog postupka, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje sudova u osporenim odlukama bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, navodima ustavne žalbe nije dovedena u sumnju pravičnost osporene drugostepene presude u delu u kom je odlučeno o ukupnim troškovima predmetne parnice.
Takođe, u pogledu navoda ustavne žalbe da je podnosiocu povređeno pravo na zabranu ropstva, položaja sličnog ropstvu i prinudnog rada iz člana 26. Ustava, Ustavni sud je ocenio da se istaknuta povreda ne može dovesti u vezu sa osporenim presudama kojima je odlučivano o utvrđenju zajedničkog sticanja imovine u braku.
Ustavni sud ocenjuje da nema osnova ni za tvrdnje da je osporenim odlukama povređeno načelo zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava na štetu podnosioca, s obzirom na to da u ustavnoj žalbi nije pružio dokaze da mu je zbog nekog ličnog svojstva povređeno ljudsko ili manjinsko pravo zajemčeno Ustavom, a što je neophodna pretpostavka za utvrđivanje povrede ustavnog načela zabrane svakog vida diskriminacije.
Ocenjujući ustavnom žalbom istaknutu povredu načela utvrđenog odredbom člana 19. Ustava, Ustavni sud konstatuje da se navedenom odredbom Ustava ne garantuje posebno neko od ljudskih prava i sloboda, već je samo utvrđena svrha jemstava neotuđivih ljudskih i manjinskih prava sadržanih u Ustavu.
Kako u ustavnoj žalbi nisu navedeni razlozi koji bi opravdali tvrdnju da postoji povreda označenih ustavnih načela i prava podnosioca ustavne žalbe, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević