Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava

Kratak pregled

Ustavni sud odbacio je ustavnu žalbu izjavljenu u radnom sporu povodom prestanka radnog odnosa. Žalba je odbačena jer podnosilac nije iscrpeo sva pravna sredstva, budući da nije izjavio reviziju Vrhovnom kasacionom sudu, koja je u ovakvim sporovima dozvoljena.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Danila Zečevića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj dana 15. decembra 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Danila Zečevića izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 2867/10 od 27. oktobra 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Danilo Zečević iz Beograda je 27. decembra 2010. godine, preko punomoćnika Predraga Savića, advokata iz Beograda, izjavio ustavnu žalbu protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 2867/10 od 27. oktobra 2010. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje, pravnu sigurnost u kaznenom pravu, prava na rehabilitaciju i na naknadu štete, prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, kao i prava na rad, zajemčenih odredbama čl. 32, 34, 35, 36. i 60. Ustava Republike Srbije, te zbog povrede načela neposredne primene zajemčenih prava, utvrđenog članom 18. Ustava.

U ustavnoj žalbi je navedeno: da podnosilac ustavne žalbe, u vreme kada mu je prestao radni odnos u Ministarstvu unutrašnjih poslova – Sekretarijat unutrašnjih poslova u Beogradu, još nije bio pravnosnažno osuđen za krivično delo; da je „tužba podneta 31. januara 2006. godine, a da je drugostepena presuda doneta 27. oktobra 2010. godine“.

Podnosilac je predložio da Ustavni sud „ukine presudu Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 2867/10 od 27. oktobra 2010. godine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje“.

2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična navedenoj odredbi člana 170. Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su iscrpljena ili da nisu predviđena druga pravna sredstva za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom

3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku, utvrdio sledeće činjenično stanje:

Rešenjem Ministarstva unutrašnjih poslova – Resor finansija, kadrova, zajedničkih i tehničkih poslova – Uprava za zajedničke poslove 03/2 broj 118-888/2005 od 4. oktobra 2005. godine određeno je da podnosiocu ustavne žalbe prestaje radni odnos u Ministarstvu unutrašnjih poslova – Sekretarijat unutrašnjih poslova u Beogradu, zbog toga što se protiv njega, po optužnici Prvog opštinskog javnog tužilaštva u Beogradu, vodi krivični postupak. Protiv navedenog rešenja podnosilac je izjavio prigovor, ali je taj prigovor odbijen rešenjem Ministra unutrašnjih poslova 01 broj 13066/05 od 16. novembra 2005. godine.

Podnosilac ustavne žalbe je podneo parničnu tužbu protiv Republike Srbije – Ministarstva unutrašnjih poslova, radi poništaja navedenih rešenja i radi vraćanja na rad. Presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu P1. 90/06 od 21. decembra 2006. godine usvojen je tužbeni zahtev, ali je ta presuda, u postupku po žalbi tužene, preinačena osporenom presudom Apelacionog suda u Beogradu, te je odbijen tužbeni zahtev. Protiv osporene presude nije izjavljena revizija.

4. Odredbom člana 439. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 125/04 i 111/09) propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

5. Prema stavu Ustavnog suda, u slučajevima kada je revizija zakonom dozvoljena, smatraće se da je donošenjem presude po reviziji iscrpljeno poslednje pravno sredstvo, koje se, u parničnom postupku, mora koristiti pre izjavljivanja ustavne žalbe.

S obzirom na to da je revizija, prema navedenoj zakonskoj odredbi, u konkretnom slučaju bila dozvoljena, jer se radilo o parnici u sporu o prestanku radnog odnosa, Ustavni sud je utvrdio da podnosilac ustavne žalbe nije iscrpeo sva pravna sredstva koja se moraju koristiti pre izjavljivanja ustavne žalbe. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.

6. Ustavni sud je, imajući u vidu da podnosilac navodi da su mu označena prava povređena osporenom presudom, kao i da predlaže „ukidanje presude ... i vraćanje prvostepenom sudu na ponovno suđenje“, ocenio da ustavna žalba nije izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, iako je u ustavnoj žalbi navedeno „da je tužba podneta 31. januara 2006. godine, a da je drugostepena odluka doneta 7. oktobra 2010. godine“. Stoga se Ustavni sud nije upuštao u ocenu povrede ovog Ustavom zajemčenog prava.

7. S obzirom na sve izloženo Ustavni sud je na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.