Odbacivanje ustavne žalbe u izvršnom postupku zbog nepostojanja ustavnopravnih razloga
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv rešenja donetih u izvršnom postupku. Sud je ocenio da u žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na povredu prava na pravično suđenje, već se od suda traži preispitivanje zakonitosti.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-548/2008
17.12.2009.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Dragiša Slijepčević, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Dušana Filipovića iz Ljubljane, Republika Slovenija, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 17. decembra 2009. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Dušana Filipovića izjavljena protiv rešenja Optinskog suda u Loznici I. 267/08 od 29. februara 2008. godine i rešenja Okružnog suda u Šapcu Gž. 695/08 od 3. aprila 2008. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Dušan Filipović iz Ljubljane, Republika Slovenija, je 15. maja 2008. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv rešenja Opštinskog suda u Loznici I. 267/08 od 29. februara 2008. godine i rešenja Okružnog suda u Šapcu Gž. 695/08 od 3. aprila 2008. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 36. Ustava Republike Srbije.
Podnosilac ustavne žalbe je naveo da je osporenim rešenjem Okružnog suda u Šapcu Gž. 6945/08 od 3. aprila 2008. godine potvrđeno rešenje Opštinskog suda u Loznici I. 267/08 od 29. februara 2008. godine, kojim je odbijen kao neosnovan njegov predlog da se odredi izvršenje protiv izvršnog dužnika Miodraga Đurića iz Loznice, izvršenjem na pokretnim stvarima izvršnog dužnika, jer je prvostepeni sud uvidom u spise istog suda I. 505/2001 i I. 507/2001 utvrdio da je izvršni poverilac svoje potraživanje već naplatio, čime je povređeno načelo formalnog legaliteta u izvršnom postupku. Dalje je istakao da je Okružni sud u Šapcu osporeno prvostepeno rešenje potvrdio, a da prethodno nije ocenio navode izvršnog poverioca iznete u njegovoj žalbi od 7. marta 2008. godine kojom je "opravdano ukazano" da u osporenom rešenju nisu navedeni propisi na kojima se odluka zasniva. Predložio je da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu i poništi osporene odluke.
2. Prema odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredbom člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (''Službeni glasnik RS'', broj 109/07) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje, a kojom se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu.
3. Na osnovu navoda iz ustavne žalbe i dokaza koji su uz žalbu priloženi, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Opštinskog suda u Loznici I. 267/08 od 29. februara 2008. godine odbijen kao neosnovan predlog izvršnog poverioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, da se na osnovu pravnosnaže i izvršne isprave Opštinskog suda u Loznici P. 1672/98 od 23. oktobra 2000. godine, odredi izvršenje protiv izvršnog dužnika Miodraga Đurića iz Loznice, popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari koje se nalaze u državini dužnika, a radi naplate novčanih potraživanja izvršnog poverioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 dinara.
Osporenim rešenjem Okružnog suda u Šapcu Gž. 695/08 od 3. aprila 2008 godine odbijena je kao neosnovana žalba izvršnog poverioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, i potvrđeno prvostepeno rešenje Opštinskog suda u Loznici I. 267/08 od 29. februara 2008. godine. U obrazloženju drugostepenog rešenja je navedeno da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je predlog izvršnog poverioca za naplatu novčanih potraživanja neosnovan, iz razloga što je izvršni poverilac navedeno potraživanje već naplatio. Ovu činjenicu Opštinski sud u Loznici je utvrdio uvidom u spise predmeta tog suda I. 507/2001 i I. 501/2000 u kojima je već odlučivano o istom predlogu za dozvolu izvršenja koji je podnet i u predmetu I. 267/08. Naime, opštinski sud u Loznici je rešenjem I. 507/2001 od 15. januara 2001. godine obustavio postupak izvršenja po podnetom predlogu i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje, jer je utvrdio da je izvršni dužnik Miodrag Đurić u predmetu I. 501/2000 istog suda izmirio dug prema izvršnom poveriocu, ovde podnosiocu ustavne žalbe, a koji je imao po rešenju Opštinskog suda u Loznici P. 1672/98 od 23. oktobra 2000. godine.
4. Po oceni Ustavnog suda, u ustavnoj žalbi nisu navedeni ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povreda odredaba Ustava koje su u žalbi označene osporenim rešenjema donetim u izvršnom postupku.
Iz navoda ustavne žalbe proizlazi da su u ustavnoj žalbi isključivo navedeni razlozi koji bi se mogli odnositi na povredu prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, a kojim se svakom jemči pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Ustavni sud naglašava da odlučujući o ustavnoj žalbi ne može ocenjivati pravilnost zaključaka redovnih sudova, ukoliko iz razloga navedenih u ustavnoj žalbi ne proizlazi da je zaključivanje suda u osporenoj sudskoj odluci bilo očigledno proizvoljno, odnosno da sudski postupak nije bio pravičan na način kako je to utvrđeno u članu 32. stav 1. Ustava. Po oceni Ustavnog suda, ustavna žalba u konkretnom slučaju ne sadrži takve razloge. Naime, osporenim rešenjima odlučivano je o predlogu podnosioca ustavne žalbe radi naplate novčanog potraživanja, za koje je prvostepeni sud utvrdio da je naplaćeno u izvršnom postupku koji se pred istim sudom vodio u predmetu I. 501/2000, zbog čega je i predlog podnosioca za dozvolu izvršenja odbijen kao neosnovan, iako su bili ispunjeni formalni uslovi za donošenje rešenja o izvršenju. Prema oceni Ustavnog suda, podnosilac ustavne žalbe nije naveo razloge, niti pružio dokaze kojima bi doveo u sumnju zaključak redovnih sudova da je u ranije vođenom izvršnom postupku već naplatio svoje potraživanje od izvršnog dužnika. Ustavni sud ističe da svaka povreda zakona u postupku pred sudom ne mora istovremeno predstavljati i povredu nekog Ustavom zajemčenog prava, te da načelo formalnog legaliteta u izvršnom postupku ne može imati prevagu nad ustavnim načelom pravičnosti, odnosno pravom na pravično suđenje.
Imajući u vidu da se od Ustavnog suda u suštini zahteva da preispita zakonitost osporenih rešenja, a ne da oceni njihovu ustavnost sa stanovišta Ustavom zajemčenih ljudskih prava, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu odbacio, jer nisu ispunjene pretpostavke utvrđene Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Na osnovu iznetog i odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešeno je kao u izreci.
|
|
|
PREDSEDNIK dr Bosa Nenadić |