Odbijena ustavna žalba zbog navodne povrede prava na pravično i suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Vrhovnog suda Srbije. Ocenjeno je da postupak odlučivanja o reviziji u trajanju od 13 meseci ne predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku i da je sud dao ustavnopravno prihvatljive razloge.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-551/2009
13.10.2011.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Abdiji Jonuze iz Pančeva, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 13. oktobra 2011. godine, doneo je
O D L U K U
1. Odbija se kao neosnovana ustavna žalba Abdiji Jonuze izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom Srbije u predmetu Rev. 3471/07.
2. Odbija se kao neustavna ustavna žalba Abdiji Jonuze izjavljena protiv drugog stava presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 3471/07 od 25. decembra 2008. godine.
3. Odbacuje se predlog za odlaganje izvršenja u predmetu I. 1863/07 Opštinskog suda u Pančevu.
O b r a z l o ž e nj e
1. Abdiji Jonuza iz Pančeva, preko punomoćnika Predraga Basarića, advokata iz Pančeva, izjavio je 14. aprila 2009. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom Srbije u predmetu Rev. 3471/07.
U ustavnoj žalbi je navedeno da je „revizija zajedno sa spisima predmeta dostavljena na rešavanje“ Vrhovnom sudu Srbije decembra 2007. godine, te da do momenta izjavljivanja ustavne žalbe još nije bilo odlučeno o tom pravnom sredstvu. Ustavnom žalbom je predloženo da Ustavni sud odloži izvršenje u predmetu Opštinskog suda u Pančevu I.1863/07, koje se sprovodilo na osnovu pravnosnažne presude Opštinskog suda u Pančevu P.1014/06 od 3. jula 2006. godine.
Podneskom od 1. jula 2009. godine podnosilac je osporio stav 2. presude Vrhovnog suda Srbije Rev. 3471/07 od 25. decembra 2008. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava i člana 6. Evropske konvencije. U podnesku je navedeno da je drugostepeni sud nije prihvatio dopunu žalbe, navodeći u obrazloženju svoje odluke da je podneta posle isteka roka za žalbu, iako je u samoj žalbi „iznet razlog nemogućnosti pružanja detaljnog obrazloženja“, a revizijski sud je prihvatio takav stav drugostepenog suda.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može podneti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) ima istu sadržinu kao član 170. Ustava, dok je odredbom stava 2. ovog člana propisano da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz ustavnu žalbu, i utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Protiv podnosioca ustavne žalbe, tužilac, advokat Dušan Ćurčin, podneo je tužbu Opštinskom sudu u Pančevu, sa predlogom za izdavanje platnog naloga, kojom je tražio da sud obaveže tuženog da tužiocu isplati određene novčane iznose na ime naknade za zastupanje u predmetima Opštinskog suda u Pančevu P. 2066/03, I. 1299/99, P. 2122/01, P. 386/04, u predmetu Okružnog suda u Pančevu U. 82/03, u postupku pred Sekretarijatom unutrašnjih poslova Pančevo pod brojem 231/46, kao i za zastupanje prilikom zaključivanja sporazuma sa DP GIP „Konstruktor“. Opštinski sud u Pančevu izdao je 13. marta 2006. godine platni nalog P. 376/06, kojim je obavezao tuženog da ispuni zahtev tužbe i tužiocu isplati navedene novčane iznose. Tuženi, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je prigovor protiv ovog platnog naloga, ne osporavajući osnov, već samo visinu potraživanja, koji je rešenjem Opštinskog suda u Pančevu P. 376/06 od 10. maja 2006. godine usvojen, te je platni nalog stavljen van snage.
Rešenjem Opštinskog suda u Pančevu P. 1014/06 od 3. jula 2006. godine delimično je usvojen predlog tužioca za određivanje privremene mere, te je zabranjeno tuženom Abdiji Jonuzi da otuđi ili na bilo koji drugi način optereti opisani stan, s tim da privremena mera traje do celokupne naplate potraživanja. Protiv ovog rešenja tuženi je 8. avgusta 2006. godine, preko punomoćnika koji su ga zastupali u prvostepenom postupku – advokata
Oktavijana Žuržovana i Saše Levnajića, izjavio žalbu.
Opštinski sud u Pančevu je 3. jula 2006. godine doneo i presudu P. 1014/06, kojom je, između ostalog, delimično usvojio tužbeni zahtev tužioca i obavezao tuženog da tužiocu isplati određene novčane iznose na ime naknade za zastupanje u predmetima Opštinskog suda u Pančevu P. 2066/03, I. 1299/99, P. 2122/01, P. 386/04 i predmetu Okružnog suda u Pančevu U. 82/03. Ova presuda dostavljena je punomoćniku tuženog 3. oktobra 2006. godine. Opštinski sud u Pančevu je 3. oktobra 2006. godine dostavio spise predmeta P. 1014/06 Okružnom sudu u Pančevu radi odlučivanja o žalbi na rešenje o određivanju privremene mere, uz napomenu da je u toku postupak po žalbi protiv prvostepene presude, te da „to ima u vidu prilikom brzine rešavanja ovog predmeta“.
Okružni sud u Pančevu, odlučujući o žalbi protiv rešenja o određivanju privremene mere, doneo je 18. oktobra 2006. godine rešenje Gž. 1718/06, kojim je odbio žalbu tuženog kao neosnovanu i potvrdio rešenje Opštinskog suda u Pančevu P. 1014/06 od 3. jula 2006. godine i istog dana vratio spise predmeta Opštinskom sudu u Pančevu.
Protiv ove presude žalbe su 18. oktobra 2006. godine izjavile obe parnične stranke. U žalbi tuženog, koja je izjavljena preko punomoćnika, advokata Predraga Basarića, navedeno je da je tuženi u toku roka za žalbu angažovao novog punomoćnika, kome je, iz razloga što se spisi predmeta nalaze u Okružnom sudu u Pančevu radi odlučivanja o žalbi na rešenje o određivanju privremene mere, „onemogućeno da jasno prikaže konkretne razloge žalbe“, te će detaljno obrazloženje biti dostavljeno kada sud tuženom omogući uvid u spise predmeta u sudskoj pisarnici, kada spisi budu vraćeni iz drugostepenog suda. Podneskom od 19. oktobra 2006. godine raniji punomoćnici tuženog, advokati Oktavijan Žuržovan i Saša Levanjić, obavestili su Opštinski sud u Pančevu da su otkazali punomoćje za dalje zastupanje tuženog. Tuženi je, preko punomoćnika Predraga Basarića, 30. oktobra 2006. godine dostavio Opštinskom sudu Pančevu dopunu žalbe protiv presude tog suda P. 1014/06 od 3. jula 2006. godine. U ovom podnesku navedeno je da je osporena presuda zahvaćena bitnom povredom postupka iz člana 361. stav 1. tačka 12) Zakona o parničnom postupku, jer je, između ostalog, protivrečna sama sebi i razlozima presude, kao i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da je pogrešno primenjeno materijalno pravo. Ovaj podnesak je dostavljen tužiocu na odgovor, koji je dostavljen prvostepenom sudu 10. novembra 2006. godine.
Okružni sud u Pančevu, odlučujući o žalbama parničnih stranaka, doneo je presudu Gž. 2148/06 od 18. oktobra 2007. godine, kojom je prvim stavom izreke odbio kao neosnovane žalbe tužioca i tuženog i potvrdio presudu Opštinskog suda u Pančevu P. 1014/06 od 3. jula 2006. godine. U obrazloženju ove presude navedeno je, između ostalog, da je tuženi, preko punomoćnika, podneskom od 30. oktobra 2006. godine izvršio dopunu žalbe koju taj sud nije uzeo u obzir, s obzirom na to da se iz spisa predmeta vidi da je prvostepena presuda bila uručena punomoćniku tuženog 3. oktobra 2006. godine, da je poslednji dan roka za izjavljivanje žalbe bio 18. oktobar 2006. godine, a da je dopuna žalbe dostavljena znatno po isteku roka za izjavljivanje žalbe.
Protiv navedene drugostepene presude tuženi je 12. novembra 2007. godine izjavio reviziju. U reviziji, u kojoj su uglavnom ponovljeni navodi iz dopune žalbe od 18. oktobra 2006. godine protiv prvostepene presude, navedeno je i da drugostepeni sud nije prihvatio dopunu žalbe iako je tokom trajanja roka za žalbu spis predmeta bio sve vreme kod drugostepenog suda, te da je tako prouzrokovana povreda prava da pregleda, fotokopira i prepisuje spise i prava da raspravlja pred sudom, prava na pravično suđenje. Spisi predmeta dostavljeni su Vrhovnom sudu Srbije 30. novembra 2007. godine.
Vrhovni sud Srbije, odlučujući o reviziji tuženog, doneo je osporenu presudu Rev. 3471/07 od 25. decembra 2008. godine, kojom je ukinuo presudu Opštinskog suda u Pančevu P. 1014/06. od 3. jula 2006. godine u delu u kojem je usvojen tužbeni zahtev pod tač. 1. i 2. i delom pod tačkom 3. izreke, kao i u pogledu odluke o troškovima postupka, i presudu Okružnog suda u Pančevu Gž. 2148/06 od 18. oktobra 2007. godine u delu u kojem je potvrđena navedena prvostepena presuda. U ostalom delu revizija tuženog je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju revizijske presude navedeno je: da je neosnovan navod revizije da tuženom, preko njegovog punomoćnika, nije omogućeno pravo na pregled i prepisivanje spisa, čime mu je uskraćeno pravo na raspravljanje pred sudom u žalbenom postupku; da su, prema stanju u spisima predmeta, punomoćnici tuženog koji su ga zastupali u prethodnom toku parnice, primili prvostepenu presudu 3. oktobra 2006. godine; da je tuženi preko novog punomoćnika izjavio žalbu poslednjeg dana roka za izjavljivanje - 18. oktobra 2006. godine sa zahtevom za pregledanje spisa radi sačinjavanja obrazloženja žalbe; da je pismeno obaveštenje o otkazivanju punomoćja za zastupanje tuženog od strane njegovih dotadašnjih punomoćnika dostavljeno prvostepenom sudu 19. oktobra 2006. godine, pre čega prvostepeni sud nije imao obaveštenje o opozivu ili o otkazu punomoćja; da dejstvo opoziva ili otkaza punomoćja nastupa danom obaveštavanja suda, odnosno za protivnu stranku od časa kada joj je saopšteno (član 93. st. 2 i 3. Zakona o parničnom postupku); da je postojala obaveza ranijih punomoćnika, u skladu sa odredbom člana 93. stav 4. Zakona o parničnom postupku, „na preduzimanje parnične radnje podnošenja žalbe vezane za rok radi otklanjanja eventualne štete za tuženog“; da u radnjama sudova nema propusta koji bi mogli da ukažu na uskraćivanje tuženom prava na izjavljivanje žalbe, a time i na raspravljanje u postupku; da je ovu procesnu radnju tuženi preduzeo u roku preko novoangažovanog punomoćnika, a drugostepeni sud je žalbu razmatrao u granicama razloga navedenih u njoj, pazeći, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primenu materijalnog prava, u smislu čl.372. stav 2. Zakona o parničnom postupku; da je sam izbor punomoćnika i odnos zastupanja sa njim stvar tuženog i realizacije njihovih međusobnih ugovornih odnosa, te i pitanje sadržine žalbe u vezi sa obrazloženjem razloga njenog izjavljivanja nije uzročnoposledično vezano sa postupanjem sudova prvog ili drugog stepena, već je pitanje angažovanja ranijih ili tekućih punomoćnika tuženog; da se tuženi neosnovano u reviziji poziva na povredu prava na pravično suđenje jer mu je uskraćeno pravo na pristup sudu i izjavljivanje žalbe, kao i da je drugostepeni sud o tome dao pravilnu ocenu.
U ponovnom postupku, Osnovni sud u Pančevu je doneo presudu P. 158/10 od 18. marta 2010. godine, kojom je delimično usvojio preinačeni tužbeni zahtev tužioca u nerešenom delu i obavezao tuženog da tužiocu isplati navedene novčane iznose. Ova presuda potvrđena je presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž. 9063/10 od 2. marta 2011. godine, u postupku odlučivanja o žalbi tuženog.
4. Članom 32. stav 1. Ustava na čiju povredu se poziva podnosilac ustavne žalbe, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Članom 6. stav 1. Evropske konvencije propisano je, između ostalog, da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona.
S obzirom na to da je ustavna žalba podneta zbog povrede prava na pravično suđenje, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji se sadržinski ne razlikuju, to je Ustavni sud ocenu postojanja istaknute povrede vršio u odnosu na navedenu odredbu Ustava.
Odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 125/04) propisano je: da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku (član 10. stav 1.); da stranka može u svako vreme opozvati punomoćje, a punomoćnik ga može u svako vreme otkazati, da opozivanje, odnosno otkaz punomoćja mora da se saopštiti sudu pred kojim se vodi postupak, pismeno ili usmeno na zapisnik, da opozivanje, odnosno otkaz punomoćja proizvodi dejstvo za protivnu stranku od časa kada joj je saopšteno, kao i da je posle otkaza punomoćja punomoćnik dužan da još mesec dana preduzima parnične radnje za lice koje mu je izdalo punomoćje ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vreme mogla nastati (član 93.); da stranke mogu izjaviti žalbu protiv presude donete u prvom stepenu u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok (član 355. stav 1. prva rečenica); da žalba mora da sadrži označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba, izjavu da se presuda pobija u celini ili u određenom delu, razlog žalbe i potpis podnosioca žalbe (član 357.); da će prvostepeni sud neblagovremenu, nepotpunu (član 358. stav 1.) ili nedozvoljenu žalbu odbaciti rešenjem, kao i da je žalba neblagovremena ako je izjavljena posle isteka zakonskog roka za njeno podnošenje (član 365. st. 1. i 2.); da će primerak blagovremene, potpune i dozvoljene žalbe prvostepeni sud dostaviti stranci koja može u roku od osam dana od prijema podneti tom sudu odgovor na žalbu, kao i da drugostepeni sud neće razmatrati neblagovremeno podnesen odgovor na žalbu (član 366. st. 1. i 3.); da protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude (član 394. stav 1.).
5. U pogledu navoda podnosioca ustavne žalbe da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom Srbije, u predmetu Rev. 3471/07, Ustavni sud je ocenio da su ovi navodi podnosioca neosnovani. Naime, Vrhovni sud Srbije je o izjavljenoj reviziji odlučio u roku od nepunih trinaest meseci, što se, prema stanovištu ovog suda, ali i praksi Evropskog suda za ljudska prava, ne može smatrati nerazumnim rokom za odlučivanje.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavnu žalbu u ovom delu odbio kao neosnovanu, kao u tački 1. izreke.
6. Ocenjujući razloge i navode iznete u ustavnoj žalbi sa stanovišta sadržine Ustavom zajemčenog prava na pravično suđenje, Ustavni sud je utvrdio da podnosiocu ustavne žalbe osporenom presudom, odnosno delom presude Vrhovnog suda Srbije nije povređeno navedeno ustavno pravo. Naime, Ustavni sud je, pre svega, utvrdio da je o izjavljenoj reviziji odlučivao Ustavom i zakonom ustanovljen organ sudske vlasti, koji je nakon postupka sprovedenog u skladu sa pravilima merodavnog Zakona o parničnom postupku doneo odluku, dajući za nju detaljne i jasne razloge. Prema oceni Ustavnog suda, Vrhovni sud Srbije je dao ustavnopravno prihvatljive razloge kada nije prihvatio navode revizije da je tužiocu, ovde podnosiocu ustavne žalbe, uskraćeno pravo na raspravljanje pred sudom u žalbenom postupku. Ovo stoga jer je podnosilac ustavne žalbe sve vreme trajanja roka za izjavljivanje žalbe protiv presude imao advokata koji ga je kao punomoćnik zastupao tokom trajanja prvostepenog postupka, a koji nije izjavio žalbu. Činjenica da je podnosilac poslednjeg dana roka za izjavljivanje žalbe na presudu angažovao novog punomoćnika, koji stoga nije imao vremena da pripremi obrazloženje i u žalbi navede i razloge žalbe, ne može biti od značaja na rok za izjavljivanje žalbe, koji je, saglasno odredbama člana 355. stav 1. i člana 365. stav 1. Zakona o parničnom postupku, prekluzivan.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ustavnu žalbu i u ovom delu odbio kao neosnovanu, odlučujući kao u tački 2. izreke.
7. Ustavni sud je, saglasno odredbama člana 56. stav 3. i člana 86. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 3. izreke odbacio zahtev za odlaganje izvršenja u predmetu Opštinskog suda u Pančevu I. 1863/07, s obzirom na to da je doneo konačnu odluku o ustavnoj žalbi. Pored navedenog, Ustavni sud konstatuje i da podnosilac ustavnom žalbom nije osporio postupak, odnosno akt čije se odlaganje izvršenja zahteva.
8. Na osnovu izloženog i odredaba člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 82. stav 2. i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08 i 27/08), Ustavni sud je odlučio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević