Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, utvrdio povredu prava na pravično suđenje i poništio nižestepene odluke. Sudovi su pogrešno tretirali izvršni postupak kao dva odvojena postupka (sudski i kod javnog izvršitelja) prilikom odlučivanja o prigovoru radi ubrzanja.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov, Tatjana Đurkić i dr Milan Škulić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi D. S . iz Leskovca , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 29. juna 202 3. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba D. S . i utvrđuje da je stavom prvim izreke rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4I. 24/19 od 18. marta 2019. godine , u delu kojim je odlučeno o prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Leskovcu Ii. 1677/16, stavom drugim izreke tog prvostepenog rešenja i rešenjem Višeg suda u Leskovcu Ržg. 49/19 od 18. aprila 2019. godine, u delu kojim je navedeno prvostepeno rešenje potvrđeno u označenim delovima, povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se stav prvi izreke rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4I. 24/19 od 18. marta 2019. godine, u delu kojim je odlučeno o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Leskovcu Ii. 1677/16, stav drugi izreke tog prvostepenog rešenja i rešenje Višeg suda u Leskovcu Ržg. 49/19 od 18. aprila 2019. godine, u delu kojim je navedeno prvostepeno rešenje potvrđeno u označenim delovima , i određuje da Osnovni sud u Leskovcu donese no vu odluku o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodi o pred tim sudom u predmetu Ii. 1677/16, a sada se vodi pred javnim izvršiteljem za područje Višeg suda u Leskovcu i Privrednog suda u Leskovcu A. A . u predmetu Ii. 711/16 .
3. Odbacuje se zahtev podnositeljke ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. D. S . iz Leskovca je, 22. maja 2019. godine, preko punomoćnika A. C , advokata iz Leskovca, Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4I. 24/19 od 18. marta 2019. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava .
Osporenim rešenjem Osnovnog suda u Leskovcu, u stavu prvom izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetima tog suda I. 3056/14 i Ii. 1677/16, dok je u stavu drugom izreke odbačen kao nedozvoljen njen prigovor radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodi pred javnim izvršiteljem A. A . u predmetu Ii. 711/16. Podnositeljka u ustavnoj žalbi , pored ostalog, ističe da je protiv osporenog prvostepenog rešenja izjavila žalbu koju je Viši sud u Leskovcu rešenjem Ržg. 49/19 od 18. aprila 2019. godine odbio kao neosnovanu.
Predloženo je da Ustavn i sud usvoji ustavnu žalbu, poništi osporeno rešenje Osnovnog suda u Leskovcu i naloži da isti sud donese novu odluku o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe. Istaknut je i zahtev za naknadu troškova na ime sastava ustavne žalbe.
Ustavni sud konstatuje da iz sadržine navoda kojima se obrazlaže povreda prava na pravično suđenje i zahteva o kome Sud treba da odluči proizlazi da se ustavnom žalbom ne osporava rešenje drugostepenog suda, kao ni pravnosnažna odluka o odbijanju prigovora radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu I. 3056/14.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnositeljka ustavne žalbe je, u svojstvu predlagača, podnela Osnovnom sudu u Leskovcu prigovor radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodi pred tim sudom u predmetu I. 3056/14, kao i izvršnog postupka koji se vodio u predmetu I. 1677/16, a sada se vodi pred javnim izvršiteljem za područje Višeg suda u Leskovcu i Privrednog suda u Leskovcu A. A . u predmetu Ii. 711/16.
Osnovni sud u Leskovcu je osporenim rešenjem R4I. 24/19 od 18. marta 2019. godine, u stavu prvom izreke, odbio kao neosnovan prigovor radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmet ima I. 3056/14 i Ii. 1677/16 , dok je u stavu drugom izreke odbacio kao nedozvoljen prigovor radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodi pred navedenim javnim izvršiteljem u predmetu Ii. 711/16. U pouci o pravnom leku je navedeno da „protiv ovog rešenja podnosilac prigovora može izjaviti žalbu u roku od osam dana, predsedniku ovog suda za predsednika Višeg suda u Leskovcu“.
Postupajući po žalbi predlagača, Viši sud u Leskovcu je doneo rešenje Ržg. 49/19 od 18. aprila 2019. godine, kojim je žalbu odbio i prvostepeno rešenje u celini potvrdio.
U obrazloženju drugostepenog rešenja je, pored ostalog, navedeno: da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je doneo pobijano rešenje u stavu prvom izreke, imajući u vidu da je izvršni sud u predmetu I. 3056/14 postupao u skladu sa svojim ovlašćenjima i u skladu sa predlozima izvršnog poverioca, da na računima izvršnog dužnika u dužem vremenskom periodu nema priliva novčanih sredstava, kao i da se izvršenje ne može sprovesti, a o čemu je izvršni poveri lac obaveštavana, ali se ipak izjasnila da ostaje pri predloženom predmetu i sredstvu izvršenja, zbog čega sud ne može biti odgovoran za nemogućnost sprovođenja izvršenja, dok je u predmetu Ii. 1677/16 postupak pred sudom okončan ustupanjem predmeta javnom izvršitelju A . A; da je prvostepeni sud pravilno doneo odluku i u stavu drugom izreke pobijanog rešenja; da iz člana 5. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku proizlazi da stranka u sudskom postupku koja smatra da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku može podneti prigovor radi ubrzavanja postupka samo u predmetima koji nisu okončani; da imajući u vidu da je 21. aprila 2016. godine predmet Osnovnog suda u Leskovcu Ii. 1677/16 ustupljen javnom izvršitelju, kod koga se vodi pod brojem Ii. 711/16, a kako je predlagač prigovor radi ubrzavanja postupka podnela 13. februara 2019. godine, dakle, nakon okončanja postupka pred Osnovnim sudom u Leskovcu, Viši sud u Leskovcu je našao da žalba nije osnovana.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava, na čiju povredu se ukazuje u ustavnoj žalbi, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15) propisano je: da pravo na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak, svaki učesnik po zakonu kojim se uređuje vanparnični postupak, a oštećeni u krivičnom postupku, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac samo ako su istakli imovinsko-pravni zahtev (u daljem tekstu: stranka) (član 2. stav 1.); da su pravna sredstva kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku prigovor radi ubrzavanja postupka (u daljem tekstu: prigovor), žalba i zahtev za pravično zadovoljenje (član 3. stav 1.); da se prigovor i žalba mogu podneti dok se postupak ne okonča (član 5. stav 1.); da stranka podnosi prigovor sudu koji vodi postupak ili sudu pred kojim se vodi postupak ako smatra da je javni tužilac povredio njeno pravo (član 7. stav 1.); da predsednik suda rešenjem odbacuje ili odbija prigovor bez ispitnog postupka, ili vodi ispitni postupak i da se prigovor odbacuje ako odsustvo nekog obaveznog elementa prigovora onemogućava da se po njemu postupa, zatim ako je prigovor podnelo neovlašćeno lice ili ako je preuranjen, te da protiv rešenja o odbacivanju prigovora nije dozvoljena žalba (član 8. st. 1. i 2.).
5. Razmatrajući navode ustavne žalbe sa stanovišta istaknute povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, najpre, podseća da u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih zaključaka redovnih sudova, jer bi u tom slučaju, postupajući kao instancioni sud, izašao iz granica svojih ovlašćenja. Jedini izuzetak od navedenog pravila postoji u situaciji kada su zaključci redovnih sudova očigledno proizvoljni i arbitrerni u toj meri da za posledicu imaju povredu ustavnih prava i sloboda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem greška u primeni prava ili utvrđivanju činjenica učinjena od strane suda, koja je tako primetna da se može okarakterisati kao „očigledna greška“, može narušiti pravičnost postupka (videti presudu Velikog veća Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Bochan protiv Ukrajine, od 5. februara 2015. godine, broj predstavke 22251/08, stav 62.).
Ustavni sud iznova konstatuje da je ustavnom žalbom osporeno rešenje Osnovnog suda Leskovcu R4I. 24/19 od 18. marta 2019. godine u delu stava prvog izreke kojim je odbijen kao neosnovan prigovor podnositeljke radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodio pred tim sudom u predmetu Ii. 1677/16, sa obrazloženjem da je taj postupak okončan pred sudom ustupanjem predmeta javnom izvršitelju, kao i stavu drugom izreke, kojim je odbačen kao nedozvoljen prigovor podnositeljke radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodi pred javnim izvršiteljem za područje Višeg suda u Leskovcu i Privrednog suda u Leskovcu A. A . u predmetu Ii. 711/16 , sa obrazloženjem da o predmetnom prigovoru , saglasno odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, ne može da se postupa, jer nakon ustupanja predmeta javnom izvršitelju to više nije sudski postupak.
Iz napred iznetog proizlazi da je Osnovni sud u Leskovcu tretirao prigovor podnositeljke radi ubrzavanja postupka u predmetu tog suda Ii. 1677/16, a potom u predmetu javnog izvršitelja A. A . Ii. 711/16, kao dva različita prigovora, iako je u pitanju jedinstven postupak, koji je započet i vođen pred sudom, a potom nastavljen pred javnim izvršiteljem. Iz tog razloga, osporenim rešenjem je prigovor radi ubrzavanja postupka pred sudom odbijen kao neosnovan, a odbačen za postupak pred javnim izvršiteljem.
Odredbom člana 75. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11, 99/11, 109/13 – Odluka US, 55/14 i 139/14), koji je merodavan u konkretnom slučaju, bilo propisano da se izvršni postupak okončava obustavom ili zaključenjem. Predmetni izvršni postupak je pokrenut pred Osnovnim sudom u Leskovcu, a 21. aprila 2016. godine nastavljen je pred javnim izvršiteljem. Ustavni sud još jednom ukazuje da se faza sprovođenja izvršenja pred javnim izvršiteljem smatra sastavnim delom izvršnog postupka i da trajanje postupka pred javnim izvršiteljem može biti obuhvaćeno pravnim sredstvima iz Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (videti, pored ostalih, Odluku Ustavnog suda Už-7451/2016 od 25. oktobra 2018 godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda: www.ustavni.sud.rs).
Sledom navedeno, Ustavni sud je ocenio da je ustavnopravno neprihvatljivo pravno stanovište koje je zauzeto u osporenom rešenju Osnovnog suda u Leskovcu, a po kome je prigovor radi ubrzavanja predmetnog izvršnog postupka nedozvoljen, jer se vodi pred javnim izvršiteljem, odnosno, da je postupak pred sudom okončan, što prigovor čini neosnovanim.
Ustavni sud ima u vidu da podnositeljka ustavnom žalbom nije osporila rešenje Višeg suda u Leskovcu kojim je odbijena njena žalba izjavljena protiv osporenog prvostepenog rešenja. Iako protiv rešenja o odbacivanju prigovora radi ubrzavanja postupka nije dozvoljena žalba (član 8. stav 2. Zakona), podnositeljka je, u skladu sa poukom prvostepenog suda o pravnom leku, žalbu ipak izjavila. Korišćenjem nedozvoljenog pravnog sredstva, po pravilu, ne stiče se pravo na podnošenje ustavne žalbe, iz kog razloga rok za njeno podnošenje počinje da teče od dana kada je podnosiocu ustavne žalbe dostavljena odluka koja je doneta po poslednjem dozvoljenom pravnom sredstvu. Međutim, u konkretnom slučaju, Viši sud u Leskovcu je o žalbi podnositeljke meritorno odlučio, iz kog razloga postupak pred tim sudom treba posmatrati kao jedinstvenu celinu sa postupkom po prigovoru koji mu je prethodio. Polazeći od toga da je podnositeljka ustavnu žalbu podnela nakon prijema drugostepenog rešenja, a kako je reč o odluci koja je doneta po pravnom leku koji nije bio dozvoljen, pri čemu su razlozi prvostepenog suda njome u celini prihvaćeni, Ustavni sud smatra da i pored toga što drugostepeno rešenje nije izričito osporeno ustavnom žalbom, ono ipak predstavlja predmet odlučivanja u ovom ustavnosudskom postupku. Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 89. stav. 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15 i 10/23 ), ustavnu žalbu usvojio, te je utvrdio da je stavom prvim izreke rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4I. 24/19 od 18. marta 2019. godine, u delu kojim je odlučeno o prigovoru radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Leskovcu Ii. 1677/16, stavom drugim izreke tog prvostepenog rešenja i rešenjem Višeg suda u Leskovcu Ržg. 49/19 od 18. aprila 2019. godine, u delu kojim je navedeno prvostepeno rešenje potvrđeno u označenim delovima, podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 1. izreke.
6. Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice utvrđene povrede navedenog ustavnog prava, u konkretnom slučaju, jedino mogu otkloniti poništajem osporenog prvostepenog, ali i drugostepenog rešenja, a kako žalba nije bila dozvoljena, Ustavni sud je odredio da Osnovni sud u Leskovcu ponovi postupak odlučivanja o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodio pred tim sudom u predmetu Ii. 1677/16, a sada se vodi pred javnim izvršiteljem za područje Višeg suda u Leskovcu i Privrednog suda u Leskovcu A. A . u predmetu Ii. 711/16, pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 2. izreke.
7. U pogledu zahteva podnositeljke ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, a da u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti presudu u predmetu Evropskog suda za ljudska prava Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15 od 12. maja 2022. godine, stav 83.). Stoga je Sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev, rešavajući kao u tački 3. izreke.
8. Na osnovu svega iznetog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.