Odluka Ustavnog suda o pravu na pravno sredstvo u izvršnom postupku
Kratak pregled
Usvojena je ustavna žalba i utvrđena povreda prava na pravno sredstvo. Sud je zaključio da izvršni poverilac ima pravo na prigovor protiv odluke o troškovima postupka donete u toku sprovođenja izvršenja, bez obzira na njenu formu (zaključak).
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi G. V . iz Loznice , na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 6. decembra 2018. godine , doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba G. V . i utvrđuje da je rešenjim a Osnovnog suda u Loznici I. 41/10 od 14. novembra 2016. godine i IPV(I). 78/17 od 25. maja 2017. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno odredbom člana 36. stav 2. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Osnovnog suda u Loznici IPV(I). 78/17 od 25. maja 2017. godine i o dređuje da taj sud ponovo odluči o prigovoru podnositeljke ustavne žalbe podnetom protiv rešenja toga suda I. 41/10 od 14. novembra 2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. G. V . iz iz Loznice podnela je Ustavnom sudu, 29. juna 2017. godine, preko punomoćnika S . F, advokata iz Loznice, ustavnu žalbu protiv rešenja Osnovnog suda u Loznici I. 41 /10 od 14. novembra 2016. godine i IPV(I). 78/17 od 25. maja 2017. godine, zbog povrede načela iz čl. 18, 20. i 21. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo , zajemčenih odredbama člana 32. stav 1. i člana 36. Ustava .
Ustavnom žalbom se osporavaju rešenja doneta u izvršnom postupku u kojem je podnositeljka ustavne žalbe imala svojstvo izvršnog poverioca, a kojima je pravnosnažno odbačen njen prigovor podnet protiv zaključka izvršnog suda u delu u kojem je odlučeno o troškovima izvršnog postupka podnositeljke ustavne žalbe.
Podnositeljka ustavne žalbe je tražila da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenih ustavnih prava i načela poništi osporene akte .
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu , pa je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje:
Izvršni poverilac G . V, ovde podnositeljka ustavne žalbe, podnela je predlog za izvršenje Opštinskom sudu u Loznici protiv izvršnog dužnika, radi namirenja novčanog potraživa nja. Opštinski sud u Lozn ici je rešenjem I. 156/103 od 24 . decembra 2003. godine usvojio predlog za izvršenje.
Osnovni sud u Loznici je zaključkom I. 41/10 od 25. avgusta 2015. godine, između ostalog, odlučio o troškovima izvršnog postupka podnositeljke ustavne žalbe. U pouci o pravnom leku u osporenom zaključku je konstatovano da protiv ovog zaključka nije dozvoljen pravni lek.
Podnositeljka ustavne žalbe je, upr kos pouci o pravnom leku, podnela pri govor protiv navedenog zaključka Osnovnog suda u Loznici i to u delu u kojem nije odlučeno o svim naknadno nastalim troškovima izvršnog postupka .
Osnovni sud u Loznici je osporenim rešenjem I. 41/10 od 14. novembra 2016. godine odbacio kao nedozvoljen prigovor podnositeljke ustavne žalbe. U obrazloženju osporenog rešenja je, između ostalog, navedeno da kako je u konkretnom slučaju podnositeljka ustavne žalbe izjavila prigovor protiv zaključka suda, to je takav prigovor, u smislu odredbe člana 39. stav 7. Zakona o izvršenju i obezbeđenju, nedozvoljen.
Osnovni sud u Loznici je osporenim rešenjem IPV(I). 78/17 od 25. maja 2017. godine odbio kao neosnovan prigovor podnositeljke ustavne žalbe i potvrdio rešenje toga suda I. 41/10 od 14. novembra 2016. godine
4. Odredbom člana 36. stav 2. Ustava, na čiju povredu se ukazuje ustavnom žalbom, utvrđeno je da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu.
Odredbama Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 31/11 i 99/11) (u daljem tekstu: ZIO) bilo je propisano: da se protiv rešenja suda može izjaviti prigovor, samo kada je ovim zakonom propisano da je prigovor dozvoljen (član 39. stav 2.); da na rešenje o izvršenju na osnovu izvršne isprave prigovor mogu da podnesu izvršni dužnik i izvršni poverilac i da rešenje iz stava 1. ovog člana izvršni poverilac može pobijati samo u delu koji se odnosi na troškove izvršenja (član 40. st. 1. i 2.); da se po namirenju izvršnog poverioca donosi odluka o zaključenju izvršnog postupka (član 77.).
5. U konkretnom slučaju, podnositeljka ustavne žalbe je , kao izvršni poverilac , podnela prigovor protiv zaključka Osnovnog suda u Loznici I. 41/10 od 25. avgusta 2015. godine , u delu u kojem je odlučeno o troškovima izvršnog postupka nastalim tokom sprovođenja izvršenja , a koje pravno sredstvo je osporenim rešenjima izvršnog suda odbačeno kao nedozvoljen.
Iako je osporena odluka o troškovima postupka nastalim tokom sprovođenja izvršenja, predmetna odluka o troškovima postupka, s jedne strane, shodno pravilima parničnog postupka, donosi se u formi rešenja, a sa druge strane, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: ESLjP), odlučivanje o troškovima postupka smatra se s astavnim delom suđenja, odnosno „delom utvrđenja građanskih prava i obaveza“, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (videti presude ESLjP Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, broj predstavke 22410/93, od 23. septembra 1997. godine, stav 29. i Rotaru protiv Rumunije, broj predstavke 28341/95, od 4. maja 2000. godine, stav 78.).
Ustavni sud zatim ukazuje da je u svojoj Odluci Už-923/2012 od 5. februara 2015. godine zauzeo pravno stanovište da se protiv rešenja o troškovima postupka nastalim tokom sprovođenja izvršenja može podneti prigovor, jer suprotno stanovište za posledicu ima povredu Ustavom zajemčenog prava na pravno sredstvo. Takođe, Rešenjem Ustavnog suda Už-8801/2013 od 10. decembra 2015. godine odbačena je ustavna žalba izjavljena protiv rešenja izvršnog suda o troškovima postupka nastalim tokom sprovođenja izvršenja, jer podnosilac ustavne žalbe nije iskoristio pravno sredstvo za zaštitu svojih prava – prigovor u izvršnom postupku, ali je istovremeno konstatovano da podnosilac nije poučen o mogućnosti izjavljivanja ovog pravnog sredstva, te da zbog toga ne sme da trpi štetne posledice i da može izjaviti prigovor, saglasno članu 39. ZIO, u roku od pet radnih dana od dana prijema rešenja Ustavnog suda.
Imajuću u vidu sve navedeno, Ustavni sud ocenjuje da ne postoji nijedan razlog da u konkretnom slučaju odstupi od svoje ranije utvrđene prakse, te je podnositeljka ustavne žalbe kao izvršni poverilac u konkretnom slučaju imala pravo prigovora protiv odluke o troškovima postupka nastali m tokom sprovođenja izvršenja .
6. Na osnovu izloženog, Ustavni sud je utvrdio da je rešenjim a Osnovnog suda u Loznici I. 41/10 od 14. novembra 2016. godine i IPV(I). 78/17 od 25. maja 2017. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravno sredstvo, zajemčeno članom 36. stav 2. Ustava. Stoga je Ustavni sud ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15) , i odlučio kao u tački 1 . izreke.
Ustavni sud je, u tački 2. izreke, u skladu sa odredbom člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, ocenio da se štetne posledice utvrđene povrede ustavnog prava mogu otkloniti jedino poništajem rešenja Osnovnog suda u Loznici IPV(I). 78/17 od 25. maja 2017. godine i određivanjem da taj sud ponovo odluči o prigovoru podnosi teljke ustavne žalbe podnetom protiv rešenja toga suda I. 41/10 od 14. novembra 2016. godine.
7. S obzirom na to da je Ustavni sud utvrdio povredu prava na pravno sredstvo iz člana 36. stav 2. Ustava i odredio otklanjanje štetnih posledica utvrđene povrede prava , to se ovaj sud nije upuštao u razmatranje navoda o povredi prava na pravično suđ enje iz člana 32. stav 1. Ustava i na jednaku zaštitu pr ava iz člana 36. stav 1. Ustava, kao i načela iz čl. 18, 20. i 21. Ustava.
8. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.