Ustavni sud: Povreda prava na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku. Krivični postupak protiv podnositeljke trajao je skoro 14 godina. Uprkos složenosti predmeta, Sud je zaključio da ukupno trajanje postupka ne može biti opravdano.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-567/2015
11.01.2018.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Snežana Marković, dr Tijana Šurlan, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović i dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Biljane Ilić iz Jagodine, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 11. januara 2018. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Biljane Ilić i utvrđuje da je u postupku koji je vođen pred Višim sudom u Jagodini u predmetu K. 24/10 (ranije pred Okružnim sud om u Jagodini u predmetu K. 89/00 , odnosno Okružnim sudom u Jagodini u predmetu K. 19/06), povređeno pravo podnos iteljke ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku , zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije .
2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.100 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. Biljana Ilić iz Jagodine podnela je Ustavnom sudu, 23. januara 201 5. godine, preko punomoćnika Sanje Radosavljević, advokata iz Beograda, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u postupku koji je vođen pred Višim sudom u Jagodini u predmetu K. 24/10 (ranije pred Okružnim sudom u Jagodini u predmetu K. 89/00, odnosno Okružnim sudom u Jagodini u predmetu K. 19/06).
U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno: da je osporeni krivični postupak trajao 14 godina, zbog nemarnosti nadležnih sudova; da se „za sve vreme trajanja krivičnog postupka ime podnositeljke ustavne žalbe vezivalo za sinonim nemoralne osobe sklone sumnjivim nezakonitim poslovima“; da je „nepoštovanjem zakona i konstantnim pogrešnim i neažurnim postupanjem i pogrešnom primenom materijalnog prava, kako od strane prvostepenog suda, a zatim od drugostepenog suda, ovaj krivični postupak trajao četrnaest godina, čime je podnositeljki povređeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku, kao i da su procesne radnje odugovlačene, pretres odlagan, a da pritom podnositeljka ni na koji način nije doprinela tome i uredno se odazivala na sve pozive suda i aktivno učestvovala u postupku“.
Predloženo je da Ustavni utvrdi povredu označenog prava, kao i da utvrdi pravo podnositeljki na naknadu nematerijalne štete.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, iz spisa predmeta K. 24/10 Višeg suda u Jagodini, utvrdio da je Okružni sud u Jagodini 3. novembra 2000. godine doneo rešenje o sprovođenju istrage Ki. 82/00 protiv više okrivljenih , zbog postojanja osnovane sumnje da su kao saizvršioci učinili krivično delo zloupotrebe službenog položaja iz člana 242. stav 3. u vezi st. 1. i 4. Krivičnog zakona Republike Srbije.
Okružno javno tužilaštvo u Jagodini je 27. novembra 2000. godine podnelo zahtev za proširenje istrage Kt. 80/00 protiv J.S, M.C. i Biljane Ilić zbog više krivičnih dela.
Rešenjem Okružnog suda u Jagodini Ki. 82/00 od 4. decembra 2000. godine proširena je istraga protiv Biljane Ilić i još dvoje okrivljenih . U toku istrage, saslušano je više svedoka. Naredbom Okružnog suda u Jagodini Ki. 82/00 od 12. decembra 2000. godine određeno je finansijsko veštačenje. Nalaz i mišljenje određenog sudskog veštaka su dostavljeni 15. decembra 2000. godine Okružnom sudu u Jagodini.
Okružno javno tužilaštvo u Jagodini je podnelo 21. decembra 2000. godine optužnicu Kt. 80/00 Okružnom sudu u Jagodini protiv podnositeljke ustavne žalbe i još četvoro okrivljenih . Podnositeljki je stavljeno na teret krivično delo zloupotrebe službenog položaja iz člana 242. stav 4. u vezi st. 1. i 3. Krivičnog zakona Republike Srbije u vezi člana 24. Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije, kao i krivično delo zloupotrebe službenog položaja iz člana 242. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Republike Srbije u vezi člana 24. Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije.
Krivični postupak se vodio u predmetu K. 89/00 Okružnog suda u Jagodini. Do rešenja Republičkog javnog tužilaštva Ktr. 458/01 od 18. juna 2001. godine, glavni pretres je održan šest puta, dok tri puta nije održan. Takođe, glavni pretres je počeo iznova usled proteka vremena.
Rešenjem Republičkog javnog tužilaštva Ktr. 458/01 od 18. juna 2001. godine odbijen je zahtev za izuzeće Okružnog javnog tužioca iz Jagodine i zamenika Okružnog javnog tužioca iz Jagodine od postupanja u predmetu Okružnog suda u Jagodini K. 89/00.
Naredbom Okružnog suda u Jagodini K. 89/00 od 3. jula 2001. godine određeno je veštačenje poslovnih knjiga pravnog lica AD „Jagodinska pivara“ i poslovnih knjiga pravnog lica DOO „Azur“ iz Kragujevca. Nalaz i mišljenje veštaka su dostavljeni postupajućem sudu 21. januara 2002. godine.
Okružno javno tužilaštvo je aktom Kt. 80/00 od 10. jula 2001. godine urgiralo postupajućem sudu da se preduzmu mere radi zakazivanja glavnog pretresa i ubrzanja toka krivičnog postupka.
Do 27. aprila 2002. godine, kada je dostavljena dopuna nalaza i mišljenja veštaka Okružnom sudu u Jagodini, pretres je od ržan 12 puta, pri čemu je četiri puta počinjao izn ova. Takođe, tri puta pretres nije održan.
10. maja 2002. godine glavni pretres nije održan, a 31. maja 2002. godine je održan. Predsednik sudećeg veća je aktom K. 89/00 od 6. juna 2002. godine obavestio predsednika Okružnog suda u Jagodini o dinamici vođenja krivičnog postupka.
Do kraja 2002. godine glavni pretres je održan jednom i počeo je iznova, a tri puta nije održan , pri čemu dva puta nije održan zbog opravdanog odsustva branioca podnositeljke ustavne žalbe. Takođe, postupajući po naredbi suda, Tehnološko-metalurški fakultet u Beogradu je 23. decembra 2002. godine dostavio nalaz i mišljenje, a veštaci ekonomske struke su 23. decembra 2002. godine dostavili dopunu nalaza i mišljenja.
Do naredbe Okružnog suda u Jagodini K. 89/00 od 16. aprila 2003. godine, pretres je održan tri puta, a 24. februara 2003. godine pretres je počeo iznova. Četiri puta pretres nije održan zbog nedolaska branioca Biljane Ilić. Branilac okrivljene je uredno opravdao sve nedolaske. Glavni pretres zakazan za 12. maj 2003. godine nije održan. Postupajući po napred navedenoj naredbi, Tehnološki fakultet u Novom Sadu je 8. jula 2003. godine dostavio Okružnom sudu u Jagodini nalaz i mišljenje.
Okružno javno tužilaštvo u Jagodini je aktom Kt. 80/00 od 21. jula 2003. godine preciziralo i proširilo optužnicu Kt. 80/00 od 21. decembra 2000. godine. U prilogu akta Okružnog javnog tužilaštva Kt. 80/00 od 21. jula 2003. godine dostavljen je zapisnik o veštačenju Bezbednosno informativne agencije Instituta bezbednosti u Beogradu br. 21/49-03 od 25. marta 2003. godine.
Nakon toga, pretres je održan četiri puta, a 18. septembra 2003. godine počeo je iznova zbog proteka roka.
Presudom Okružnog suda u Jagodini K. 89/00 od 24. septembra 2003. godine, između ostalog, okrivljena Biljana Ilić je oslobođena od optužbe za krivična dela koja su joj stavljena na teret.
Rešenjem Okružnog suda u Jagodini K. 89/00 od 20. januara 2004. godine obustavljen je krivični postupak protiv Lj.G. usled smrti okrivljenog.
Rešenjem Vrhovnog suda Srbije Kž. I 535/04 od 29. septembra 2005. godine uvažena je žalba Okružnog javnog tužioca u Jagodini, te je ukinuta presuda Okružnog suda u Jagodini K. 89/00 od 24. septembra 2003. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Krivični postupak je nastavljen pred Okružnim sudom u Jagodini u predmetu K. 19/06. U toku 2006. godine glavni pretres nije održan nijedanput, iako je osam puta zakazivan.
Aktom Okružnog javnog tužilaštva Ktr. 757/06 od 4. januara 2007. godine zatraženi su spisi predmeta od Okružnog suda u Jagodini kako bi Republičko javno tužilaštvo donelo odluku o izuzeću Okružnog javnog tužioca u Jagodini. Spisi predmeta su dostavljeni Okružnom javnom tužilaštvu 4. januara 2007. godine, a vraćeni su postupajućem sudu 18. januara 2007. godine, te iz tih razloga nije održan pretres 10. januara 2007. godine. Do donošenja naredbe postupajućeg suda K. 19/06 od 29. marta 2007. godine (kojom je određeno graf ološko veštačenje) pretres nije održan 23. februara 2007. godine, a 13. marta 2007. godine je održan. Nalaz i mišljenje veštaka su dostavljeni 11. aprila 2007. godine Okružnom sudu u Jagodini. Naredbom K. 19/06 od 16. maja 2007. godine određeno je ekonomsko-finansijsko veštačenje, a nalaz i mišljenje veštaka su dostavljeni sudu 25. decembra 2007. godine.
U toku 2008. godine glavni pretres nije održan šest puta, a tri puta je održan. Okružno javno tužilaštvo u Jagodini je aktom Kt. 80/00 od 9. aprila 2008. godine preciziralo optužnicu Kt. 80/00. Postupajući sud je naredio dopunsko grafološko veštačenje, kao i dva neuropsihijatrijska veštačenja. Veštaci su dostavili svoje nalaze i mišljenje.
Nakon toga, tokom 2009. godine, osam puta glavni pretres nije održan, a tri puta je održan. Takođe, Ekonomski fakultet u Subotici je 4. juna 2010. godine dostavio nalaz i mišljenje komisije veštaka.
Spisi predmeta su od 18. oktobra 2010. do 19. marta 2012. godine bili u Višem javnom tužilaštvu u Jagodini.
Do naredbe Višeg suda u Jagodini K. 24/10 od 29. oktobra 2012. godine, pretres je održan tri puta. Navedenom naredbom određeno je veštačenje duševnog zdravlja okrivljenog J.S. Nalaz i mišljenje veštaka su dostavljeni postupajućem sudu 20. marta 2013. godine. Glavni pretres je održan 23. maja 2013. godine. Aktom Višeg suda u Jagodini K. 24/10 od 13. juna 2013. godine određeno je veštačenje duševnog zdravlja okrivljenog J.S. Nalaz i mišljenje veštaka su dostavljeni 17. septembra 2013. godine postupajućem sudu. Zatim je pretres održan 6. novembra 2013. godine.
Presudom Višeg suda u Jagodini K. 24/10 od 14. novembra 2013. godine, između ostalog, prema okrivljenoj Biljani Ilić je odbijena optužba.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž.1. 738/14 od 29. avgusta 2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba Višeg javnog tužioca u Jagodini, a prvostepena presuda Višeg suda u Jagodini K. 24/10 od 14. novembra 2013. godine je potvrđena.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava zajemčeno je pravo na pravično suđenje, tako što je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
5. Polazeći od prakse Ustavnog suda, kao i prakse i kriterijuma međunarodnih institucija za zaštitu ljudskih prava, Ustavni sud je ustavnopravnom ocenom sprovedenog postupka u ovoj krivičnopravnoj stvari utvrdio da je u konkretnom slučaju podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Period ocene razumne dužine trajanja sudskog postupka koji spada u nadležnost Ustavnog suda, ratione temporis, počeo je 8. novembra 2006. godine, kada je stupio na snagu Ustav Republike Srbije koji ustanovljava ustavnu žalbu kao pravno sredstvo za zaštitu ljudskih prava i sloboda i svakome jemči pravo na javnu i nepristrasnu raspravu i odlučivanje u razumnom roku. Međutim, polazeći od toga da sudski postupak po svojoj prirodi predstavlja jedinstvenu celinu, Ustavni sud je na stanovištu da prilikom ocene da li je konkretni sudski postupak okončan u okviru razumnog roka, treba uzeti u obzir celokupni period trajanja krivičnog postupka, računajući od 4. decembra 2000. godine kada je postupak prema podnositeljki pokrenut donošenjem rešenja o proširenju istrage Ki. 82/00, pa do 29. avgusta 2014. godine, kada je Apelacioni sud u Kragujevcu doneo presudu Kž.1. 738/14, kojom je postupak pravnosnažno okončan. Dakle, krivični postupak je trajao 13 godina i osam meseci.
Navedeno trajanje krivičnog postupka, samo po sebi , može ukazivati na to da predmetni postupak nije okončan u okviru razumnog roka. Pri tom, pojam razumne dužine trajanja jednog sudskog postupka je relativna kategorija koja zavisi od niza činilaca - složenosti činjeničnih i pravnih pitanja u konkretnom predmetu, ponašanja podnosioca ustavne žalbe kao stranke u postupku, po stupanja nadležnih sudova koji vode postupak i značaja prava o kome se u postupku raspravlja za podnosioce. Međutim, Ustavni sud smatra da i pored toga što je pojam razumne dužine trajanja sudskog postupka relativna kategorija koja zavisi od navedenih činalaca, trajanje predmetnog krivičnog postupka 13 godina i osam meseci ne može se opravdati bilo kojim od prethodno navedenih činilaca. Ustavni sud ističe da je Vrhovni sud Srbije rešenjem Kž. I 535/04 od 29. septembra 2005. godine usvojio žalbu Okružnog javnog tužioca, te je ukinuo prvu po redu prvostepenu presudu, pri čemu je odredio da se novi glavni pretres održi pred novim većem, dok je prvostepenom sudu bilo potrebno čak osam godina, nakon donošenja navedenog akta najvišeg suda, da donese drugu po redu prvostepenu presudu K. 24/10 od 14. novembra 2013. godine, koja je potvrđena pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž.1. 738/14 od 29. avgusta 2014. godine. Pri tome, Ustavni sud je imao u vidu činjeničnu i pravnu složenost krivičnog postupka – optužnica je obuhvatala veći broj okrivljenih lica i radnje izvršenja krivičnog dela, izvodeno je više vrsta veštačenja, saslušano je veliki broj svedoka i izvršen je uvid u obimnu dokumentaciju, ali nalazi da je to, u konkretnom slučaju, od značaja samo za utvrđenje visine naknade nematerijalne štete.
Polazeći od iznetog, Ustavni sud je utvrdio da je podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, te je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), odlučujući kao u tački 1. izreke.
6. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnositeljki ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.100 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstvo pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
Prilikom odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je cenio sve okolnosti od značaja za njeno određivanje, a posebno dužinu trajanja postupka, kao i konstatovanu složenost postupka, a naročito doprinos podnositeljke, te smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu pravičnu naknadu za utvrđenu povredu Ustavom zajemčenog prava. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je, prvenstveno imao u vidu, sopstvenu praksu, kriterijume Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom licu pruža odgovarajuće zadovoljenje.
7. Sledom svega izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić