Ustavni sud: Povreda prava na suđenje u razumnom roku u desetogodišnjem sporu
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je trajao deset godina. Podnosiocu je, zbog neefikasnosti prvenstveno prvostepenog suda, dosuđena naknada nematerijalne štete od 800 evra.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-5686/2015
22.02.2018.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, dr Jovan Ćirić, Sabahudin Tahirović i dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi M. M . iz L eskovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 22. februara 2018. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba M. M . i utvrđuje da je u parničnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu P. 522/10 (inicijalno predmet P. 4381/05 Opštinskog suda u Leskovcu) povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu ne materijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. M. M . iz Leskovca je podneo Ustavnom sudu, 8. septembra 201 5. godine, preko punomoćnika Z. S, advokata iz Leskovca, ustavnu žalbu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije u parničnom postupku koji je vođen, najpre, pred Opštinskim sudom u Leskovcu u predmetu P. 4381/05, a kasnije pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu P. 522/10.
Podnosilac ustavne žalbe ukazuje da je spor , koji je vodio u svojstvu tužioca, radi zloupotrebe susedskog prava i naknade štete, započeo tužbom podnetom Opštinskom sudu u Leskovcu još 18. avgusta 2005. godine, a da je isti okončan 20. avgusta 201 5. godine, prijemom drugostepene presude , posle deset godina od podnošenja tužbe . Podnosilac smatra da sama dužina trajanja ovog spora nedvosmi sleno ukazuje na to da je parnični postup ak okončan van granica razumnog roka, te na povredu označenog ustavnog prava. Ovo, najpre, zbog postupanja nadležnih sudova, a prevashodno prvostepenog suda koji je prvost epenu presudu doneo posle više od devet godina od podnošenja tužbe. Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, te pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.300 evra.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku , izvršio uvid u spise predmeta P. 522/10 Osnovnog suda u Beogradu, pa je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Tužilac, ovde podnosilac ustavne žalbe, podneo je 18. avgusta 2005. godine Opštinskom sudu u Leskovcu (u daljem tekstu: Opštinski sud) tužbu protiv tuženog S.S. iz Leskovca, radi zloupotrebe susedskog prava i naknade štete . Vrednost spora je određena u iznosu od 14.679,00 dinara. Predmet je pred Opšti nskim sudom zaveden pod brojem P. 4381/05, a nakon 2010. godine i uspostavljanja nove mreže sudova, postupak je nastavljen pod brojem P. 522/10 pred Osnovnim sudom u Leskovcu.
Osnovni sud u Leskovcu je presudom P. 522/10 od 3. februara 2015. godine usvojio tužbeni zahtev tužioca, nakon 20 održanih ročišta za glavnu raspravu , od 40 zakazanih ročišta.
Do donošenja prvostepene presude, pred nadležnim prvostepenim sudovima saslušani su tužilac i tuženi u svojstvu parnične stranke dva puta, kao i devet svedoka, sprovedena su dva uviđaja na licu mesta, veštačeno je preko tri sudska veštaka građevinske struke, usaglašavani su njihovi međusobni nalazi, veštaci su saslušani i više puta su dostavljali dopune nalaza i izjašnjenja po primedbama stranaka. Preostalih 20 ročišta nije održano uglavnom zbog kašnjenja veštaka sa dostavljanjem nalaza ili izjašnjenja, te izostanaka uredno pozvanih veštaka, zato što je tuženi tri puta tražio odlaganje ročišta, zatim zbog sprečenosti punmoćnika tuženog da prisustvuje na tri ročišta, kao i zato što je dva puta izostao i sam tuženi iako je bilo određeno njegovo saslušanje u svojstvu stranke, kao i zbog štrajka advokata i sprečenosti postupajućeg sudije.
Odlučujući o žalbi tuženog, izjavljenoj 30. marta 2015. godine protiv prvostepene presude, Apelacioni sud u Nišu je presudom Gž. 859/15 od 14. jula 2015. godine preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužioca, te ga obavezao da tuženom na ime parničnih troškova isplati iznos od 247.000,00 dinara. Punomoćniku tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, je uručena 20. avgusta 2015. godine drugostepena presud a.
4. Polazeći od prethodno navedenog, Ustavni sud je utvrdio da su ispunjeni uslovi da se ceni osnovanost ustavne žalbe podnosioca u odnosu na istaknutu povredu prava na suđenje u razumnom roku u naved enom parničnom postupku, koji je trajao deset godina , računajući od dana podnošenja tužbe, pa do dana uručenja presude Apelacionog suda u Nišu Gž. 859/15 od 14. jula 2015. godine.
Imajući u vidu da su nadležni sudovi više od devet godina rešavali u parničnom postupku koji je vodio podnosilac, Ustavni sud nalazi da se trajanje ovog postupka ne može smatrati razumnim, bez obzira na relativnu složen ost spor a, koji je zahtevao obimniji dokazni postupak zbog veštačenja i usaglašavanja nalaza veštaka, te saslušanja većeg broja svedoka. Na strani podnosioca ustavne žalbe, za koga je razrešenje spornih pitanja, bilo od važnosti, te koji se, kao tužilac u ovom sporu, ponašao u skladu sa svojom procesnom ulogom i značajem koji je ovaj spor imao za njega, nije bilo doprinosa da parnični postupak traje van granica razumnog roka za rešavanje u dve sudske instance. Takođe, ni na strani drugostepenog suda, koji je o izjavljenoj žalbi tužene efikasno rešio za nekoliko meseci, nije bilo doprinosa dužem trajanju postupka. Ustavni sud je stoga utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu P. 522/10, povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava. Na osnovu izloženog, Sud je, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), usvojio ustavnu žalbu i odlučio kao u tački 1. izreke.
5. Na osnovu člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, ostvari dosuđivanjem naknade nematerijalne štete u iznosu od 800 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete koju je pretrpeo podnosilac ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je , uz ocenu sv ih okolnosti od značaja u konkretnom slučaju , posebno ukupne dužine trajanja i izvesne složenosti postupka, pritom imajući u vidu sopstvenu praksu i praksu Evropskog suda za ljudska prava, uz ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, ocenio da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu i pravičnu kompenzaciju za povredu prava koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpeo prevashodno zbog neažurnog i neadekvatnog postupanja sudova.
6. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić, s.r.
Slični dokumenti
- Už 7928/2020: Usvajanje ustavne žalbe zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 13030/2019: Usvojena ustavna žalba zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
- Už 3904/2017: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 7819/2017: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku
- Už 7243/2020: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u imovinskom sporu
- Už 6781/2014: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
- Už 2720/2013: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u sporu koji je trajao 21 godinu