Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava

Kratak pregled

Ustavni sud odbacuje ustavnu žalbu izjavljenu protiv akata poreskih organa i Upravnog suda. Žalba je nedopuštena jer podnosilac nije iskoristio sva raspoloživa pravna sredstva, konkretno, zahtev za preispitivanje sudske odluke Vrhovnom kasacionom sudu.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-571/2011
28.12.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Borivoja Šušnjara iz Beočina, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. decembra 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Borivoja Šušnjara izjavljena protiv rešenja Ministarstva finansija - Poreska uprava - Ekspozitura Beočin broj 307-413-2/196/Lj od 16. marta 2006. godine, rešenja Ministarstva finansija - Poreska uprava - Regionalni centar Novi Sad broj 438-207/07/1 od 9. decembra 2008. godine i presude Upravnog suda U. 6774/10 (2009) od 17. decembra 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Borivoj Šušnjar iz Beočina podneo je 7. februara 2011. godine, preko punomoćnika Štefanije Pacek, advokata iz Beočina, Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv akata navedenih u izreci, zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava Republike Srbije, prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava, kao i odredbe člana 91. stav 2. Ustava.

2. Ustavna žalba je kao posebno i izuzetno pravno sredstvo za zaštitu Ustavom zajemčenih prava i sloboda ustanovljena Ustavom Republike Srbije koji je stupio na snagu 8. novembra 2006. godine, iz čega proizlazi da se ustavnom žalbom mogu osporavati samo pojedinačni akti državnih organa i organizacija koje imaju javna ovlašćenja koji su doneti, odnosno radnje koje su preduzete, nakon stupanja na snagu Ustava.

Iz odredbe člana 170. Ustava Republike Srbije proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su pre njenog podnošenja iskorišćena propisana pravna sredstva za zaštitu prava podnosioca ustavne žalbe.

3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je osporenim rešenjem Ministarstva finansija - Poreska uprava - Regionalni centar Novi Sad broj 438-207/07/1 od 9. decembra 2008. godine odbijen predlog podnosioca ustavne žalbe za oglašavanjem ništavim osporenog rešenja Ministarstva finansija - Poreska uprava - Ekspozitura Beočin broj 307-413-2/196/Lj od 16. marta 2006. godine, kojim je podnosiocu utvrđen porez na kapitalni dobitak ostvaren prodajom akcija AD "Lafarž BFC" Beočin, u iznosu od 53.145,66 dinara.

Osporenom presudom Upravnog suda U. 6774/10 (2009) od 17. decembra 2010. godine odbijena je kao neosnovana tužba tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, podneta protiv rešenja Ministarstva finansija - Poreska uprava - Regionalni centar Novi Sad broj 438-207/07/1 od 9. decembra 2008. godine.

4. Po oceni Ustavnog suda, u postupku po predlogu za oglašavanje rešenja ništavim odlučuje se o postojanju nekog od razloga ništavosti propisanih u članu 257. Zakona o opštem upravnom postupku, što predstavlja poseban postupak po vanrednom pravnom sredstvu u odnosu na postupak utvrđivanja poreza na kapitalni dobitak. U postupku po predlogu za oglašavanje rešenja ništavim obezbeđena je posebna pravna zaštita, koja se ostvaruje korišćenjem Zakonom o opštem upravnom postupku propisanih pravnih sredstava isključivo za taj postupak. Stoga, Ustavni sud ocenjuje da se dopuštenost ustavne žalbe mora utvrditi posebno u odnosu na rešenje Ministarstva finansija - Poreska uprava - Ekspozitura Beočin broj 307-413-2/196/Lj od 16. marta 2006. godine doneto u postupku utvrđivanja poreza na kapitalni dobitak i u odnosu na rešenje Ministarstva finansija - Poreska uprava - Regionalni centar Novi Sad broj 438-207/07/1 od 9. decembra 2008. godine i presudu Upravnog suda U. 6774/10 (2009) od 17. decembra 2010. godine, donete u postupku po predlogu za oglašavanje ništavim rešenja Ministarstva finansija - Poreska uprava - Ekspozitura Beočin broj 307-413-2/196/Lj od 16. marta 2006. godine.

5. Kako je osporeno rešenje Ministarstva finansija - Poreska uprava - Ekspozitura Beočin broj 307-413-2/196/Lj doneto 16. marta 2006. godine, dakle pre stupanja na snagu Ustava, to je Ustavni sud ustavnu žalbu u ovom delu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.

6. Ispitujući dopuštenost ustavne žalbe u odnosu na rešenje Ministarstva finansija - Poreska uprava - Regionalni centar Novi Sad broj 438-207/07/1 od 9. decembra 2008. godine i presudu Upravnog suda U. 6774/10 (2009) od 17. decembra 2010. godine, Ustavni sud je utvrdio sledeće:

Odredbama Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“, broj 111/09) je propisano: da se upravni spor može pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta protiv koga nije dozvoljena žalba u upravnom postupku (član 14. stav 2.); da protiv pravnosnažne odluke Upravnog suda stranka i nadležni javni tužilac mogu da podnesu Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: „zahtev“) (član 49. stav 1.); da zahtev može da se podnese kada je to zakonom predviđeno, u slučajevima kada je sud odlučivao u punoj jurisdikciji i u stvarima u kojima je u upravnom postupku bila isključena žalba (član 49. stav 2.).

Odredbom člana 258. stav 3. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 33/97 i 31/01 i „Službeni glasnik RS“, broj 30/05) je propisano da je protiv rešenja kojim se neko rešenje oglašava ništavim ili se odbija predlog stranke ili javnog tužioca za oglašavanje rešenja ništavim dopuštena žalba, te da ako nema organa koji rešava po žalbi, protiv tog rešenja se može neposredno pokrenuti upravni spor.

Upravni spor o zakonitosti konačnog rešenja kojim je odbijen predlog za oglašavanje akta ništavim predstavlja poseban upravno-sudski postupak, u kome se dozvoljenost zahteva za preispitivanje sudske odluke vezuje za dozvoljenost žalbe u upravnom postupku po ovom vanrednom pravnom sredstvu. Kako protiv rešenja Ministarstva finansija - Poreska uprava - Regionalni centar Novi Sad broj 438-207/07/1 od 9. decembra 2008. godine nije bila dozvoljena žalba, Ustavni sud je ocenio da je podnosilac ustavne žalbe, na osnovu odredbe člana 49. stav 2. tačka 3) Zakona o upravnim sporovima, protiv osporene presude Upravnog suda mogao da izjavi zahtev za preispitivanje sudske odluke.

Imajući u vidu da iz navoda ustavne žalbe i dokumentacije koja je uz nju dostavljena proizlazi da podnosilac ustavne žalbe pre obraćanja Ustavnom sudu nije podneo zahtev za preispitivanje sudske odluke, te tako nije iskoristio Zakonom propisano pravno sredstvo za zaštitu svojih prava u redovnom postupku, to je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), odbacio ustavnu žalbu i u ovom delu, jer nisu ispunjene Ustavom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

7. S obzirom na izneto, Sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.