Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe zbog neiscrpljenosti pravnih sredstava

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv presude Upravnog suda. Utvrđeno je da podnosilac nije iscrpeo sva raspoloživa pravna sredstva, jer nije podneo zahtev za preispitivanje sudske odluke Vrhovnom kasacionom sudu, što je bio uslov za podnošenje žalbe.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-581/2011
15.12.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Zorana Spasojevića iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. decembra 2011. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se ustavna žalba Zorana Spasojevića izjavljena protiv presude Upravnog suda U. 8517/10 (2009) od 9. decembra 2010. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. Zoran Spasojević iz Beograda je 9. februara 2011. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Upravnog suda U. 8517/10 (2009) od 9. decembra 2010. godine, zbog povrede prava na život, prava na jednaku zaštitu prava, prava na pravnu ličnost, slobode kretanja i prava na imovinu, zajemčenih odredbama člana 24. stav 1, člana 36. stav 1, člana 37. stav 1, člana 39. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje se zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična navedenoj odredbi člana 170. Ustava.

Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su iscrpljena ili da nisu predviđena druga pravna sredstva za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom.

3. Ustavni sud je u sprovedenom prethodnom postupku utvrdio da je osporenom presudom Upravnog suda U. 8517/10 (2009) od 9. decembra 2010. godine odbijena kao neosnovana tužba tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe, podneta protiv rešenja Ministarstva unutrašnjih poslova - Sektor za zaštitu i spasavanje 06/1 broj 217-415-1/08 od 19. marta 2009. godine, kojim je odbijen zahtev tužioca za poništavanje i ukidanje po osnovu službenog nadzora rešenja Ministarstva unutrašnjih poslova - Sektor za zaštitu i spasavanje - Uprava za zaštitu i spasavanje u Beogradu broj 217.3-185-1/2007-06/4 od 19. aprila 2007. godine, kojim je zainteresovanom licu data saglasnost na priloženu dokumentaciju za rekonstrukciju i proširenje stana 152. u stambenom objektu spratnosti Po+Su+Pr+18+2Pk, u ulici Grčića Milenka broj 1 u Beogradu.

4. Odredbama Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik RS“, broj 111/09) je propisano: da se upravni spor može pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta protiv koga nije dozvoljena žalba u upravnom postupku (član 14. stav 2.); da protiv pravnosnažne odluke Upravnog suda stranka i nadležni javni tužilac mogu da podnesu Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje sudske odluke (u daljem tekstu: „zahtev“) (član 49. stav 1.); da zahtev može da se podnese kada je to zakonom predviđeno, u slučajevima kada je sud odlučivao u punoj jurisdikciji i u stvarima u kojima je u upravnom postupku bila isključena žalba (član 49. stav 2.).

Odredbama člana 254. st. 1. i 5. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 33/97 i 31/01 i „Službeni glasnik RS“, broj 30/05) je propisano: da rešenje može poništiti ili ukinuti po osnovu službenog nadzora drugostepeni organ, te ako nema drugostepenog organa, rešenje može poništiti ili ukinuti organ koji je ovlašćen da vrši nadzor nad radom organa koji je doneo rešenje; da protiv rešenja donesenog na osnovu člana 253. ovog zakona nije dopuštena žalba, već se protiv njega može neposredno pokrenuti upravni spor.

Ustavni sud konstatuje da je predmet postupka poništavanja i ukidanja po osnovu službenog nadzora bilo rešavanje o postojanju razloga za poništavanje konačnog rešenja, koji su propisan odredbama člana 253. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku, odnosno o postojanju razloga za ukidanje konačnog rešenja, koji je propisan odredbom člana 253. stav 2. navedenog zakona, što predstavlja posebnu stvar u odnosu na stvar o kojoj je rešeno u postupku davanja saglasnosti na tehničku dokumentaciju za rekonstrukciju i proširenje stana. U postupku po ovom vanrednom pravnom sredstvu obezbeđena je posebna pravna zaštita, koja se ostvaruje korišćenjem pravnih sredstava propisanih isključivo za taj postupak. U tom smislu, odredbom člana 254. stav 5. Zakona o opštem upravnom postupku propisano je da protiv rešenja donetog po zahtevu za poništavanje i ukidanje po osnovu službenog nadzora nije dopuštena žalba, već se protiv tog rešenja može neposredno pokrenuti upravni spor.

Polazeći od izloženog, Ustavni sud je utvrdio da podnosilac ustavne žalbe pre njenog izjavljivanja, nije iskoristio pravo iz Zakona o upravnim sporovima da protiv osporenog pravnosnažne presude Upravnog suda podnese zahtev za preispitivanje sudske odluke Vrhovnom kasacionom sudu. Ustavni sud ukazuje na to da se pod iscrpljivanjem pravnih sredstava u upravnom postupku smatra donošenje odluke po tužbi u upravnom sporu, odnosno donošenje odluke po zahtevu za preispitivanje sudske odluke, ukoliko je ovo vanredno pravno sredstvo dozvoljeno. Kako je protiv rešenja Ministarstva unutrašnjih poslova - Sektor za zaštitu i spasavanje 06/1 broj 217-415-1/08 od 19. marta 2009. godine bila isključena žalba, Ustavni sud je ocenio da je podnosilac ustavne žalbe na osnovu odredbe člana 49. stav 2. tačka 3) Zakona o upravnim sporovima protiv osporene presude Upravnog suda mogao da izjavi zahtev za preispitivanje sudske odluke.

S obzirom na to da podnosilac ustavne žalbe pre obraćanja Ustavnom sudu nije iscrpeo propisana pravna sredstva za zaštitu svojih prava, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje po podnetoj ustavnoj žalbi.

Ustavni sud je, pri tome, imao u vidu da je Ministarstvo unutrašnjih poslova - Sektor za zaštitu i spasavanje u obrazloženju rešenja 06/1 broj 217-415-1/08 od 19. marta 2009. godine navelo da je po zahtevu podnosioca ustavne žalbe za poništavanje i ukidanje po osnovu službenog nadzora rešilo na osnovu odredbe člana 230. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku, kojom je propisano postupanje drugostepenog organa po žalbi. Međutim, Ustavni sud konstatuje da navedeno rešenje sadrži uputstvo o pravnom sredstvu u smislu odredbe člana 254. stav 5. Zakona o opštem upravnom postupku, te je podnosilac ustavne žalbe poučen da je to rešenje konačno i da protiv njega nije dozvoljena žalba, ali da se protiv njega može podneti tužba u upravnom sporu neposredno Vrhovnom sudu Srbije u roku od 30 dana od dana prijema navedenog rešenja, što je podnosilac i učinio.

5. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.