Odluka Ustavnog suda o nadležnosti suda za ubrzavanje izvršnog postupka

Kratak pregled

Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu, poništava osporeno rešenje i vraća predmet na ponovno odlučivanje. Pravno stanovište da sud nije nadležan za ubrzavanje izvršnog postupka nakon što ga preuzme javni izvršitelj je ustavnopravno neprihvatljivo i predstavlja povredu prava na pravično suđenje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-5810/2023
29.05.2025.
Beograd

 

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća, i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov, Tatjana Đurkić i dr Milan Škulić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi D. Ž. Z. iz Leskovca, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 29. maja 2025. godine, doneo je

 

O D L U K U

 

1. Usvaja se ustavna žalba D. Ž. Z. i utvrđuje da je rešenjem Višeg suda u Leskovcu Ržg. 60/23 od 18. aprila 2023. godine povređeno pravo podnositeljke ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

2. Poništava se rešenje Višeg suda u Leskovcu Ržg. 60/23 od 18. aprila 2023. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi podnositeljke ustavne žalbe podnetoj protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4I. 92/23 od 20. februara 2023. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1. D. Ž. Z. iz Leskovca podnela je Ustavnom sudu, 16. maja 2023. godine, preko punomoćnika Z. S, advokata iz Leskovca, ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Ržg. 60/23 od 18. aprila 2023. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.

U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno: da je podnositeljka podnela sudu prigovor radi ubrzavanja izvršnog postupka, ali da je sud pravnosnažno odbio prigovor sa obrazloženjem da je postupak pred sudom okončan i nastavljen pred javnim izvršiteljem, te da predmet sprovođenja izvršenja pred javnim izvršiteljem nije u sudskoj nadležanosti.

Podnositeljka ustavne žalbe je predložila Ustavnom sudu da usvoji ustavnu žalbu i utvrdi povredu označenog ustavnog prava.

2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.

U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnositeljke ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njeno Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.

3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:

Viši sud u Leskovcu je osporenim Ržg. 60/23 od 18. aprila 2023. godine odbio žalbu podnositeljke i potvrdio prvostepeno rešenje, a kojim je odbijen prigovor podnositeljke ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Leskovcu u predmetu I. 1865/14, a sada se vodi pred javnim izvršiteljem Sandrom Trajković iz Leskovca u predmetu Ii. 429/20, sa obrazloženjem da je postupak pred sudom okončan i nastavljen pred javnim izvršiteljem, te da postupanje javnog izvršitelja nije u sudskoj nadležanosti, pa predsednik suda nema ovlašćenja da javnom izvršitelju naloži preduzimanje procesnih radnji radi okončanja izvršnog postupka. Izvršni postupak se vodio protiv izvršnog dužnika D. „L.“.

4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava na čiju se povredu poziva podnositeljka ustavne žalbe utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.

Odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15) propisano je: da pravo na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak, svaki učesnik po zakonu kojim se uređuje vanparnični postupak, a oštećeni u krivičnom postupku, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac samo ako su istakli imovinsko-pravni zahtev (u daljem tekstu: stranka) (član 2. stav 1.); da su pravna sredstva kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku prigovor radi ubrzavanja postupka (u daljem tekstu: prigovor), žalba i zahtev za pravično zadovoljenje (član 3. stav 1.); da se prigovor i žalba mogu podneti dok se postupak ne okonča (član 5. stav 1.); da stranka podnosi prigovor sudu koji vodi postupak ili sudu pred kojim se vodi postupak ako smatra da je javni tužilac povredio njeno pravo (član 7. stav 1.); da predsednik suda rešenjem odbacuje ili odbija prigovor bez ispitnog postupka, ili vodi ispitni postupak (član 8. stav 1.).

5. Razmatrajući navode ustavne žalbe sa stanovišta istaknute povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud podseća da u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih zaključaka redovnih sudova, jer bi u tom slučaju, postupajući kao instancioni sud, izašao iz granica svojih ovlašćenja. Jedini izuzetak od navedenog pravila postoji u situaciji kada su zaključci redovnih sudova očigledno proizvoljni i arbitrerni u toj meri da za posledicu imaju povredu ustavnih prava i sloboda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem greška u primeni prava ili utvrđivanju činjenica učinjena od strane suda, koja je tako primetna da se može okarakterisati kao „očigledna greška“, može narušiti pravičnost postupka (videti presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Bochan protiv Ukrajine, od 5. februara 2015. godine, broj predstavke 22251/08, stav 62.).

U vezi sa pravnim stanovištem koje je zauzeto u osporenom rešenju Višeg suda u Leskovcu Ržg. 60/23 od 18. aprila 2023. godine da je postupak pred sudom okončan i nastavljen pred javnim izvršiteljem, te predsednik suda nema ovlašćenja da javnom izvršitelju naloži preduzimanje procesnih radnji radi ubrzavanja izvršnog postupka, Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 75. Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11, 99/11, 109/13-Odluka US, 55/14, 139/14 i 106/15), koji se primenjivao u konkretnom slučaju, bilo propisano da se izvršni postupak okončava obustavom ili zaključenjem. Ustavni sud još jednom ukazuje da se faza sprovođenja izvršenja pred javnim izvršiteljem smatra sastavnim delom izvršnog postupka i da trajanje postupka pred javnim izvršiteljem može biti obuhvaćeno pravnim sredstvima iz Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (videti o tome Odluku Ustavnog suda Už-7451/2016 od 25. oktobra 2018 godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda: www.ustavni.sud.rs).

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da je pravno stanovište koje je zauzeto u navedenom aktu da je prigovor radi ubrzavanja predmetnog izvršnog postupka neosnovan, jer Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku štiti pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred sudom, ustavnopravno neprihvatljivo.

6. Polazeći od izloženog, saglasno odredbi člana 89. stav. 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, te je utvrdio da je rešenjem Višeg suda u Leskovcu Ržg. 60/23 od 18. aprila 2023. godine podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 1. izreke.

Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice utvrđene povrede navedenog ustavnog prava, u konkretnom slučaju, mogu otkloniti poništajem rešenja Višeg suda u Leskovcu i određenjem da isti sud donese novu odluku o žalbi podnositeljke ustavne žalbe podnetoj protiv rešenja Osnovnog suda u Leskovcu R4I. 92/23 od 20. februara 2023. godine, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u tački 2. izreke.

7. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK VEĆA

Snežana Marković, s.r.

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.