Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku
Kratak pregled
Ustavni sud utvrđuje povredu prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji traje 16 godina i još uvek nije pravnosnažno okončan. Podnosiocu se dodeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1300 evra i nalaže se ubrzanje postupka.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-5979/2011
22.01.2014.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi S. M. iz B, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 22. januara 2014. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba S. M. i utvrđuje da je u parničnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Kruševcu – Sudska jedinica u Varvarinu u predmetu P. 5657/10 povređeno pravo podnosioca na suđenje u razumnom roku, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnosioca ustavne žalbe na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1300 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde i državne uprave.
3. Nalaže se nadležnom sudu da preduzme sve mere kako bi se parnični postupak iz tačke 1. okončao u najkraćem roku
O b r a z l o ž e nj e
1. S. M. iz B. podneo je 24. novembra 2011. godine Ustavnom sudu ustavnu žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajemčenog članom 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kruševcu – Sudska jedinica u Varvarinu u predmetu P. 5657/10.
Podnosilac je u ustavnoj žalbi, pored ostalog, naveo: da je podneo tužbu protiv D. M. iz Pojata 1997. godine ; da parnica traje 15 godina, iako predmet nije složen da postupajući sudija prvostepenog suda neće da mu dostavi odluku Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 2516/10 niti da zakaže ročište za glavnu raspravu duže od godinu dana; da mu je takvim postupanjem Osnovnog suda u Kruševcu – Sudska jedinica u Varvarinu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. Predložio je da Ustavni sud usvoji žalbu i istakao zahtev za naknadu nematerijalne štete.
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
Odredbama člana 32. stav 1. Ustava na čiju se povredu poziva podnositeljka ustavne žalbe, utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07, 99/11 i 18/13 – Odluka US) propisano je da se ustavna žalba može izjaviti i ako nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
3. Ustavni sud je u sprovedenom postupku, na osnovu navoda ustavne žalbe i uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Kruševcu – Sudska jedinica u Varvarinu P. 5657/10, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za rešavanje ove ustavnosudske stvari:
D. M. iz P. podneo je 20. novembra 1997. godine Opštinskom sudu u Varvarinu (u daljem tekstu: Opštinski sud) tužbu protiv tuženih S. M, ovde podnosioca ustavne žalbe, i R. M. iz P, radi utvrđ enja prava svojine na stambenim zgradama na katastarskim parcelama br. 3455 i 3456 u KO Pojate. Po tužbi je formiran predmet P. 723/97. Prvotuženi je podneo protivtužbu protiv D. M. iz P, radi utvrđenja prava svojine na istim nepokretnostima, a po njoj je formiran predmet P. 773/97. Postupak po protivtužbi u predmetu P. 773/97 spojen je sa postupkom po tužbi u predmetu P. 723/97, radi jednovremenog raspravljanja i odlučivanja.
Drugotužena R. M. je na ročištu održanom 10. marta 1998. godine priznala tužbeni zahtev tužioca D. M.
Rešenjem Opštinskog suda P. 723/97 od 12. juna 2001. godine odbačena je tužba tužioca D. M. kao nedozvoljena.
Podneskom od 29. jula 2002. godine tužilac je izvršio subjektivno preinačenje tužbe i kao tužene pored D. M. označio i R. M, D. M. i Ra. M, svi iz P.
Rešenjem Opštinskog suda P. 723/97 od 20. septembra 2005. godine postupak je prekinut zbog smrti tužene R. M, a nastavljen je 6. februara 2007. godine. Predmet je dobio broj P. 55/07.
U postupku je zakazano ukupno 29 ročišta za glavnu raspravu, od kojih pet nisu održana (tri zbog neuredne dostave poziva parničnim strankama, jedno zbog izostanka parničnih stranaka i jedno na predlog parničnih stranaka radi pokušaja mirnog rešenja spora) i izvedeni su dokazi veštačenjem preko veštaka građevinske struke, saslušanjem više svedoka, kao i saslušanjem parničnih stranaka.
Presudom Opštinskog suda P. 55/07 od 23. aprila 2009. godine delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, dok je u preostalom delu tužbeni zahtev odbijen. Protiv navedene presude parnične stranke su izjavile žalbu.
Apelacioni sud u Kragujevcu je presudom Gž. 2516/10 od 10. decembra 2010. godine ožalbenu presudu delimično potvrdio, a delimično ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Spisi predmeta su 20. decembra iste godine vraćeni prvostepenom sudu. Presuda je dostavljena punomoćnicima parničnih stranaka 29. novembra 2011. godine, odnosno 1. decembra 2012. godine.
U ponovnom prvostepenom postupku pred Osnovnom sudu u Kruševcu – Sudska jedinica u Varvarinu predmet je dobio broj P. 5657/10, a do trenutka odlučivanja Ustavnog suda po ustavnoj žalbi nije održano nijedno ročište u postupku.
4. Razmatrajući osnovanost ustavne žalbe, Ustavni sud i u ovom slučaju konstatuje da su ispunjeni uslovi da se prilikom ocene da li se postupak vodi u okviru razumnog roka ili ne, uzme u obzir stanje predmeta na dan 8. novembra 2006. godine, kada je stupio na snagu Ustav Republike Srbije kojim se jemči pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje i obezbeđuje ustavnosudska zaštita Ustavom zajemčenih prava i sloboda u postupku po ustavnoj žalbi, a iz razloga što sudski postupak po svojoj prirodi predstavlja jedinstvenu celinu. U tom smislu, Ustavni sud je utvrdio da je parnični postupak čije se trajanje osporava, započeo podnošenjem tužbe Opštinskom sudu 20. novembra 1997. godine i još uvek nije pravnosnažno okončan. Navedeno trajanje postupka od 16 godina nesumnjivo ukazuje da postupak nije okončan u okviru razumnog roka. Iako je razumna dužina trajanja jednog sudskog postupka relativna kategorija, koja zavisi od niza činilaca kao što su složenost činjeničnih i pravnih pitanja koja treba utvrditi i raspraviti, ponašanje podnosioca ustavne žalbe kao stranke, u postupku, postupanje sudova koji vode postupke i priroda, odnosno značaj zahteva o kome se u postupku odlučuje za podnosioca ustavne žalbe, trajanje sudskog postupka od 16 godina, ne može biti opravdano nijednim od prethodno navedenih činilaca koji mogu opredeljujuće da utiču na njegovu dužinu. Ovo posebno ako se ima u vidu da je u dosadašnjem toku postupka doneta samo jedna prvostepena presuda, da je odluka Apelacionog suda u Kragujevcu Gž. 2516/10 od 10. decembra 2010. godine dostavljena parničnim strankama nakon skoro godinu dana, te da u ponovnom postupku pred prvostepenim sudom ni nakon dve godine nije održano nijedno ročište, kao i to da podnosilac ustavne žalbe nije u većoj meri doprineo dužem trajanju postupka (jedno ročište nije održano zbog izostanka parničnih stranaka, a jedno na predlog parničnih stranaka radi pokušaja mirnog rešenja spora). Na ovakvu ocenu Ustavnog suda nije od uticaja ni činjenica da je postupak bio u prekidu od 20. septembra 2005. godine do 6. februara 2007. godine.
Polazeći navedenog, Ustavni sud nalazi da je podnosiocu ustavne žalbe u parničnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Kruševcu – Sudska jedinica u Varvarinu u predmetu P. 5657/10 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajemčeno članom 32. stav 1. Ustava.
Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud je, saglasno odredbama člana 89. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 1. izreke usvojio ustavnu žalbu, a u tački 3. izreke odredio da se štetne posledice utvrđene povrede Ustavom zajemčenog prava otklone nalaganjem sudu nadležnom počev od uspostavljanja nove mreže sudova 1. januara 2014. godine, da preduzme sve neophodne mere kako bi se parnični postupak okončao u najkraćem roku.
5. Na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je u tački 2. izreke odlučio da se pravično zadovoljenje podnosioca ustavne žalbe zbog konstatovane povrede prava ostvari utvrđenjem prava na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.300 evra, u dinarskoj protivvrednosti obračunatoj po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate.
Prilikom odlučivanja o visini nematerijalne štete koju je pretrpeo podnosilac ustavne žalbe zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud je cenio sve okolnosti od značaja, a posebno dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka, izvestan doprinos podnosioca, te činjenicu da je postupak bio u prekidu. Ustavni sud smatra da navedeni novčani iznos predstavlja adekvatnu pravičnu naknadu za povredu prava koju je podnosilac ustavne žalbe pretrpeo zbog neažurnog postupanja sudova. Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu postojeću praksu ovoga suda, Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, ekonomske i socijalne prilike u Republici Srbiji, kao i samu suštinu naknade nematerijalne štete kojom se oštećenom pruža odgovarajuće zadovoljenje.
6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.