Povređeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešnog odbijanja prigovora
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio žalbu, utvrdivši povredu prava na pravično suđenje. Niži sudovi su pogrešno odbili prigovor radi ubrzavanja postupka, smatrajući postupak okončanim iako je prvostepena presuda bila samo delimično pravnosnažna. Odluka je poništena.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Tijana Šurlan, Tatjana Đurkić, dr Milan Škulić, dr Nataša Plavšić, Gordana Ajnšpiler Popović i dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tamás), članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi A. S . iz Niša, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbi je, na sednici Veća održanoj 30. novembra 2023. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba A . S . i ut vrđuje da je rešenjem Višeg suda u Nišu Rž.g 102/18 od 24. aprila 2019. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Višeg suda u Nišu Rž.g 102/18 od 24. aprila 2019. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi podnosioca ustavne žalbe izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu R4.r 7/18 od 17. jula 2018. godine .
3. Odbacuje se ustavna žalba A. S . izjavljena zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku , iz člana 32. stav 1. Ustava, u predmetu Osnovnog suda u Nišu P1. 4006/13.
4. Odbacuje se zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu nematerijalne štete.
5. Odbacuje se zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. A. S . iz Niša podneo je Ustavnom sudu, 7. juna 2019. godine, preko punomoćnika I. P , advokata iz Niša, ustavnu žalbu protiv rešenja navedenog u tački 1. izreke , zbog povrede prava na pravično suđenje, zajemčenog odredbom č lana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije, kao i zbog povrede p rava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Nišu P1. 4006/13 .
Podnosilac u ustavnoj žalbi osporava rešenje Višeg suda u Nišu Rž.g 102/18 od 24. aprila 2019. godine navodeći da je u trenutku podnošenja prigovora radi ubrzavanja postupka predmetni parnični postupak bio u toku, budući da je prvostepena presuda bila delimično ukinuta. Podnosilac je predložio da se poništi osporeno rešenje i da mu se zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku odredi naknada štete u iznosu od 3.000 evra, kao i troškovi za sastav ustavne žalbe.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama zahteva istaknutog u njoj, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, te je utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnopravnoj stvari:
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1. 1733/18 od 23. novembra 2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Nišu P1. 4006/13 od 19. marta 2018. godine u stavu prvom i trećem izreke ; stavom drugim izreke ukinuta je prvostepena presuda u stavovima drugom i četvrtom i odluka o troškovima postupka u stavu petom izreke, i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Uvidom u Portal sudova Republike Srbije utvrđeno je da predmet ni parnični postupak, u delu kojim je ukinuta presuda Osnovnog suda u Nišu P1. 4006/13 od 19. marta 2018. godine, prav nosnažno okončan 24. novembra 2020. godine.
Rešenjem Osnovnog suda u Nišu R4.r 7/18 od 17. jula 2018. godine odbijen je kao neosnovan prigovor radi ubrzavanja postupka, ovde podnosioca ustavne žalbe, od 21. maja 2018. godine, kojim je tražio da se utvrdi da je u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Nišu u predmetu P1. 4006/13 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku. U obrazloženju tog rešenja je navedeno da se, u smislu odredbe člana 5. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, prigovor može podneti dok se postupak ne okonča, a da je u konkretnom slučaju presuda doneta 19. marta 2018. godine, zbog čega je prigovor radi ubrzavanja postupka očigledno neosnovan.
Osporenim rešenjem Višeg suda u Nišu Rž.g 102/18 od 24. aprila 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba podnosioca prigovora radi ubr zavanja postupka i potvrđeno je rešenje Osnovnog suda u Niš u R4.r 7/18 od 17. jula 2018. godine . U obrazloženju tog rešenja je, pored ostalog, navedeno da je prigovor predlagača neosnovan , budući da je presuda u označenom predmetu doneta 19. marta 2018. godine.
4. Za ocenu navoda ustavne žalbe sa stanovišta Ustavom zajemčenog prava na čiju povredu se podnositeljka ustavne žalbe poziva, od značaja su sledeće odredbe Ustava i zakona:
Odredbom člana 32. stav 1. Ustava je utvrđeno da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbom člana 5. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni gla snik RS“, broj 40/15) propisano je da se prigovor i žalba mogu podneti dok se postupak ne okonča. Odredbom člana 7. Zakona je propisano da stranka podnosi prigovor sudu koji vodi postupak ili sudu pred kojim se vodi postupak ako smatra da je javni tužilac povredio njeno pravo, da postupak po prigovoru vodi predsednik suda, ko ji i odlučuje o prigovoru, da godišnjim rasporedom poslova on može odrediti jednog sudiju ili više sudija da pored njega vode postupa k i odlučuju o prigovorima, da se usmena rasprava ne održava, a na ostala pitanja shodno se primenjuje zakon kojim se uređuje vanparnični postupak, da je predsednik suda dužan da odluči o prigovoru u roku od dva meseca od dana prijema prigovora.
5. Imajući u vidu navedene ustavnopravne razloge na kojima podnositeljka temelji tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje da pravo na pristup sudu, kao segment prava na pravično suđenje zajemčenog odredbom člana 32. stav 1. Ustava, podrazumeva da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama. Povreda ovog prava sastojala bi se u uskraćivanju stranci prava da se obrati sudu radi ostvarivanja ili zaštite njenih prava, odnosno radi preispitivanja za nju spornih obaveza. Uskraćivanje ovog prava postoji, kako u slučaju potpunog onemogućavanja obraćanja sudu, tako i u slučaju stvaranja uslova za obraćanje sudu koji bi pristup sudu učinili znatno otežanim, u meri da pristup sudu čine nemogućim u značajnom broju slučajeva.
Odredbom člana 5. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kao procesna pretpostavka za izjavljivanje prigovora radi ubrzavanja postupka, je predviđeno da se prigovor podnosi dok postupak u odnosu na koji se traži zaštita prava na suđenje u razumnom roku nije okončan, p ri čemu Zakon u članu 7. propisuje i da je o tom prigovoru predsednik nadležnog suda dužan da odluči u roku od dva m eseca od dana prijema prigovora.
S tim u vezi, Ustavni sud napominje da iz činj enica utvrđenih pred Osnovnim sudom u Nišu proizlazi; prvo, da je konkretnom slučaju prigovor radi ubrzavanja postupka podn et 21. maja 2018. godine; drugo, da je presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1. 1733/18 od 23. novembra 2018. godine, stavom drugim izreke, ukinuta presuda Osnovnog suda u Nišu P1. 4006/13 od 19. marta 2018. godine u stavovima drugom , četvrtom i odluka o troškovima postupka u stavu petom izreke, i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje ; treće, da je o pr igovoru za ubrzavanje postupka od lučeno rešenjem Osnovnog suda u Nišu R4.r 7/18 od 17. jula 2018. godine, koje je potvrđeno osporenim rešenjem Višeg suda u Nišu Rž.g 102/18 od 24. aprila 2019. godine ; četvrto, da je predmetni parnični postupak u delu kojim je ukinuta presuda Osnovnog suda u Nišu P1. 4006/13 od 19. marta 2018. godine pravnosnažno okončan 24. novembra 2020. godine.
Dakle, predmetni parnični postupak u odnosu na koji se tražila zaštita prava na suđenje u razumnom roku nije bio prav nosnažno okončan u vreme podno šenja prigovora radi ubrzavanja postupka i donošenja rešenja Osnovnog suda u Nišu R4.r 7/18 od 17. jula 2018. godine, već je bila doneta samo presuda Osnovnog suda u Nišu P1. 4006/13 od 19. marta 2018. godine.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da a ko u momentu podnošenja prigovora radi ubrzavanja parničnog postupka taj postupak nije pravnosnažno okončan (bez obzira da li je u među vremenu do odluke suda o prigovoru postupak pravnosnažno okonč an), sud je duž an da odluči meritorno o prigovoru i da utvr di da li je do podnošenja prigovora učinjena povreda . Samim tim, po oceni Ustavnog suda, odbijanjem prigo vora podnosioca radi ubrzavanja postupka osporenim rešenjem Višeg suda u Nišu Rž.g 102/18 od 24. aprila 2019. godine zbog toga što je bila doneta presuda Osnovnog suda u Nišu P1. 4006/13 od 19. marta 2018. godine , njemu je povređeno pravo na pristup sudu, kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je utvrdio da je rešenjem Višeg suda u Nišu Rž.g 102/18 od 24. aprila 2019. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, te je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 – Odluka US, 40/15 – dr. zakon, 103/15 , 10/23 i 92/23 ), odlučujući kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice učinjene povrede ustavnog prava mogu otkloniti samo poništajem osporenog rešenja i određivanjem da isti sud odluči o žalbi podnosioca izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Nišu R4.r 7/18 od 17. jula 2018. godine , pa je, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio kao u tački 2. izreke.
7. Takođe, u pogledu zahteva da Ustavni sud utvrdi da je u parničnom postupku koji je vođen pred Osnovnom sudom u Nišu u predmetu predmetu P1. 4006/13 podnosiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud napominje da se zaštita prava na suđenje u razumnom roku, kao dela prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava, ostvaruje i pred Ustavnim sudom kada je postupak pred redovnim sudovima okončan i kada su iscrpljena ostala pravna sredstva. Zakonodavac je regulisao zaštitu navedenog prava propisivanjem pravila da se pred redovnim sudovima zaštita prava na suđenje u razumnom roku ostvaruje kada je postupak u toku. U konkretnom slučaju, podnosilac ustavne žalbe je pred redovnim sudom tražio zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji u trenutku podnošenja prigovora još nije bio pravnosnažno okončan. Time je podnosilac izabrao sud koji je nadležan da odluči o njegovom zahtevu, zbog čega je Viši sud na pravno neutemeljen način odbio kao „očigledno neosnovan“ prigovor radi ubrzavanja postupka. Budući da će se o prigovoru podnosioca radi ubrzavanja postupka ponovo odlučivati, Ustavni sud je u tom delu odbacio zahtev, rešavajući kao u tački 3. izreke, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu.
8. U vezi sa zahtevom podnosioca ustavne žalbe da mu Ustavni sud dosudi naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je vođen pred Osnovnom sudom u Nišu u predmetu predmetu P1. 4006/13, Ustavni sud ukazuje na to da će se o njegovom prigovoru radi ubrzavanja postupka ponovo odlučivati, a saglasno odredbi člana 26. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, stranka može da podnese tužbu protiv Republike Srbije radi novčanog obeštećenja za neimovinsku štetu izazvanu povredom prava na suđenje u razumnom roku u roku od jedne godine od dana kada stekne pravo na pravično zadovoljenje, te da pravo na pravično zadovoljenje, saglasno ovom zakonu, ima stranka čiji je prigovor usvojen, a koja nije podnela žalbu, zatim stranka čija je žalba odbijena uz potvrđivanje prvostepenog rešenja o usvajanju prigovora i stranka čija je žalba usvojena (član 22. stav 1.) Imajući u vidu navedeno, Ustavni s ud je odbacio zahtev podnosioca za naknadu nematerijalne štete, rešavajući kao u tački 4. izreke, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu.
9. U pogledu zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, a da u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti presudu u predmetu Evropskog suda za ljudska prava Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15, od 12. maja 2022. godine, stav 83 .). Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev, rešavajući kao u tački 5. izreke
10. Na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9), člana 46. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.