Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u imovinskom sporu
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu Mirjane Stojanović izjavljenu protiv presude Okružnog suda u Beogradu. Žalba ne sadrži ustavnopravne razloge, već osporava primenu materijalnog prava, što nije u nadležnosti Ustavnog suda.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Mirjane Stojanović iz Beograda, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 10. marta 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Mirjane Stojanović izjavljena protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 12296/08 od 3. februara 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Mirjana Stojanović iz Beograda, preko punomoćnika Jovice Kosića, advokata iz Beograda, je 24. aprila 2009. godine podnela Ustavnom sudu ustavnu žalbu protiv presude Okružnog suda u Beogradu Gž. 12296/08 od 3. februara 2009. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, iz člana 32. stav 1. i člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije.
U ustavnoj žalbi se navodi da je osporenom presudom Okružnog suda u Beogradu Gž. 12296/08 od 3. februara 2009. godine, odbijena žalba tužilje - ovde podnositeljke ustavne žalbe i potvrđena ožalbena presuda Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 5966/06 od 7. marta 2008. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev podnositeljke radi utvrđenja prava svojine na delu od 1/2 stana broj 27 u ul. Mike Alasa broj 38 u Beogradu stečene po osnovu bračne tekovine sa ostaviocem. U ustavnoj žalbi se navodi da donošenjem ovakve presude Okružni sud nije obezbedio pravilnu primenu materijalnog prava u konkretnom slučaju, čime je izvršio povredu prava na pravično suđenje iz člana 32. stav 1. Ustava, kao i povredu prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava, jer je podnositeljka uskraćena u svom pravu svojine stečenom na legalan i legitiman način otkupom u toku trajnja bračne zajednice, shodno članu 16. Zakona o stanovanju. Predlaže se da Ustavni sud utvrdi povredu ustavnih prava podnositeljke i poništi osporenu presudu.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna navedenoj odredbi člana 170. Ustava.
Prema članu 85. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavna žalba, pored ostalog, mora da sadrži i razloge žalbe i navode u čemu se sastoji povreda ili uskraćivanje zajemčenog prava za koje se tvrdi da je povređeno.
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je iz sadržine ustavne žalbe, priloga koji su uz nju dostavljeni i spisa predmeta Prvog opštinskog suda u Beogradu P. 5966/06, utvrdio da se u ustavnoj žalbi ne navode ustavnopravni razlozi koji bi ukazivali na postojanje povrede Ustavom zajemčenih prava na koje se ustavnom žalbom poziva. Istovremeno, Ustavni sud nalazi da podnositeljka ustavne žalbe u osnovi ponavlja razloge iznete u žalbi protiv prvostepene presude, koje je Okružni sud u Beogradu cenio pri donošenju osporene presude Gž. 12296/08 od 3. februara 2009. godine, odnosno osporava primenu materijalnog prava na činjenično stanje utvrđeno u parničnom postuku. Na taj način se ustavnom žalbom od Ustavnog suda, u stvari, zahteva da kao instancioni sud ispita zakonitost osporene odluke redovnog suda i da utvrdi da je u parničnom postupku materijalno pravo pogrešno primenjeno.
Ustavni sud konstatuje da se ustavna žalba ne može smatrati pravnim sredstvom kojim se ispituje zakonitost odluka redovnih sudova. U postupku ustavnosudske zaštite po ustavnoj žalbi, Ustavni sud jedino utvrđuje da li je pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organizacije kojoj je povereno javno ovlašćenje došlo do povrede ili uskraćivanja ljudskih ili manjinskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, pa se stoga i razlozi ustavne žalbe moraju zasnivati isključivo na konkretnim navodima kojima se ukazuje na povredu odredaba Ustavom zajemčenih prava, a sa stanovišta njihove Ustavom utvrđene sadržine. Formalno pozivanje na pojedine odredbe Ustava ne čini samo po sebi ustavnu žalbu dopuštenom.
Imajući u vidu da se od Ustavnog suda traži da, ocenjujući zakonitost osporene presude donete u parničnom postupku, postupa kao instancioni sud u odnosu na redovne sudove, Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer nisu ispunjene Ustavom i Zakonom predviđene pretpostavke za vođenje postupka i odlučivanje.
4. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević