Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju preuranjene ustavne žalbe
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu Ivana Lakića izjavljenu protiv presuda u porodičnom sporu. Žalba je odbačena kao preuranjena jer u trenutku podnošenja nisu bila iscrpljena sva pravna sredstva, budući da je postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom bio u toku.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Ivana Lakića iz Ljiga, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 12. maja 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se ustavna žalba Ivana Lakića izjavljena protiv presude Opštinskog suda u Ljigu P2. 41/07 od 25. decembra 2008 godine i presude Okružnog suda u Valjevu Gž 2. 17/09 od 6. marta 2009. godine.
O b r a z l o ž e nj e
1. Ivan Lakić iz Ljiga je 21. aprila 2009. godine Ustavnom sudu podneo ustavnu žalbu protiv presude Opštinskog suda u Ljigu P2. 41/07 od 25. decembra 2008. godine i presude Okružnog suda u Valjevu Gž 2. 17/09 od 6. marta 2009. godine, "zbog povrede prava i dužnosti roditelja da ravnopravno izdržavaju, vaspitavaju i obrazuju svoju decu, iz člana 65. stav 1. Ustava Republike Srbije.“
Podnosilac ustavne žalbe je naveo: "da su osporenim presudama prekršene odredbe Porodičnog zakona prema kojima roditelj koji sprečava održavanje ličnih odnosa deteta i roditelja sa kojim dete ne živi može biti potpuno lišen roditeljskog staranja što u njegovom slučaju uporno čini majka; da Centar za socijalni rad u svom mišljenju nije bio dovoljno jasan oko poveravanja maloletnog deteta; da su povredom odredbi Porodičnog zakona povređene odredbe Ustava i to prava koje on ima kao otac maloletnog deteta i to pre svega na suđenje u razumnom roku i pravično suđenje, pravo na ljudsko dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti kako za njega tako i za dete, pravo na porodičnu privatnost i pravo na održavanje odnosa sa detetom kao i pravo na roditeljstvo jer po članu 65. Ustava ima pravo i dužnost da se ravnopravno sa drugim roditeljem stara o vaspitanju i obrazovanju svog deteta. Podnosilac ustavne žalbe predlaže "da se uvaži njegova ustavna žalba, da mu se poveri vršenje roditeljskog prava nad maloletnim detetom i da mu se plati šteta koju trpi zbog neviđanja deteta".
2. Saglasno članu 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava uređuje zakonom.
Odredba član 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07) je po svojoj sadržini istovetna odredbi člana 170. Ustava.
Iz navedenih odredaba Ustava i Zakona o Ustavnom sudu proizlazi da je jedna od pretpostavki za izjavljivanje ustavne žalbe da su iscrpljena ili da nisu predviđena druga pravna sredstva za zaštitu povređenih ili uskraćenih prava zajemčenih Ustavom.
3. U postupku prethodnog ispitivanja ustavne žalbe, Ustavni sud je utvrdio da je presudom Opštinskog suda u Ljigu P2. 41/07 od 25. decembra 2008. godine u stavu 1. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, ovde podnosioca ustavne žalbe da se njemu poveri da samostalno vrši roditeljsko pravo nad maloletnim sinom, u stavu 2. izreke je obavezan tužilac da na ime doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta plaća određeni mesečni iznos, u stavu 3. izreke je utvrđeno da će tužilac održavati lični odnos sa detetom u određenim vremenskim razmacima, u stavu 4. izreke da se po pravnosnažnosti te presude stavlja van snage privremena mera tog suda P2. 41/07 od 29. aprila 2008. godine i presuda tog suda P. 94/06 od 7. juna 2006. godine, u stavu 5. izreke da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Osporenom presudom Okružnog suda u Valjevu Gž 2. 17/09 od 6. marta 2009. godine žalbe stranaka protiv prvostepene presude su odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda je potvrđena u stavovima 1, 4. i 5. a pod stavom 4. je ukinuta.
Podnosilac ustavne žalbe je naveo da je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Srbije i da je revizijski postupak u vreme podnošenja ustavne žalbe bio u toku.
Ustavni sud je utvrdio da je revizijskim rešenjem Vrhovnog suda Srbije Rev. 1948/09 od 25. juna 2009. godine, taj sud odlučujući o reviziji stranaka protiv drugostepene presude, pobijenu presudu ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Opštinskog suda u Ljigu P2- 41/07 od 25. decembra 2008. godine.
4. Odredbom člana 394. stav 4. tačka 1) Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04) propisano je da je revizija uvek dozvoljena u parnicama o pravu na izdržavanje ili o pravu na ukidanje izdržavanja.
Odredbama člana 55. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 111/09) koji je stupio na snagu 29. decembra 2009. godine propisano je da će se o revizijama izjavljenim pre stupanja na snagu ovog zakona odlučivati po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Iz navedenih odredaba Zakona o parničnom postupku proizlazi da je podnosilac ustavne žalbe imao pravo da izjavi reviziju protiv drugostepene presude.
Ustavni sud konstatuje da se u parničnom postupku u sporovima u kojima je Zakonom o parničnom postupku dozvoljena revizija, pravna sredstva pre podnošenja ustavne žalbe iscrpljuju donošenjem odluke po izjavljenoj reviziji.
Na osnovu navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je podnosilac ustavnu žalbu podneo pre nego što je nadležni sud doneo odluku o izjavljenoj reviziji pa proizlazi da pre izjavljivanja ustavne žalbe nisu iscrpljena pravna sredstva odnosno da je ustavna žalba preuranjena.
Takođe, Ustavni sud je cenio i pominjanje podnosioca ustavne žalbe "da su mu odredbama Porodičnog zakona povređene odredbe Ustava na suđenje u razumnom roku", te je utvrdio da u ustavnoj žalbi podnosilac ne navodi apsolutno nikakve razloge da mu je osporenim presudama povređeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Imajući u vidu navedeno Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu ustavnu žalbu odbacio, zbog nedostatka pretpostavki utvrđenih Ustavom i Zakonom za vođenje postupka i odlučivanje.
5. Polazeći od izloženog, Ustavni sud je na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević