Odbacivanje ustavne žalbe koja osporava činjenično stanje utvrđeno u prekršajnom postupku

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv prekršajnih rešenja. Navodi podnosioca su se svodili na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, što ne spada u nadležnost Ustavnog suda, koji ne deluje kao instancioni sud u prekršajnim stvarima.

Tekst originalne odluke

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Radiše Milosavljevića iz sela Gložane, opština Svilajnac, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 13. maja 2010. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Radiše Milosavljevića izjavljena protiv rešenja Opštinskog organa za prekršaje u Svilajncu Up. 867/07-0214 od 10. septembra 2007. godine i rešenja Veća za prekršaje u Kragujevcu 07 VP. 6260/07 od 27. decembra 2007. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

1. Opštinski organ za prekršaje u Svilajncu je 10. juna 2008. godine Ustavnom sudu prosledio ustavnu žalbu koju je 14. aprila 2008. godine, preko tog organa, izjavio Radiša Milosavljević iz sela Gložane, opština Svilajnac, protiv rešenja Opštinskog organa za prekršaje u Svilajncu Up. 867/07-0214 od 10. septembra 2007. godine i rešenja Veća za prekršaje u Kragujevcu 07 VP. 6260/07 od 27. decembra 2007. godine, zbog povrede načela zabrane diskriminacije utvrđenog odredbama člana 21. Ustava Republike Srbije.

Postupajući po nalogu Ustavnog suda da ustavnu žalbu uredi i dopuni, Radiša Milosavljević je podneskom od 23. septembra 2008. godine dostavio Sudu podatke propisane odredbom člana 85. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS", broj 109/07).

2. U sprovedenom prethodnom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rešenjem Opštinskog organa za prekršaje u Svilajncu Up. 867/07-0214 od 10. septembra 2007. godine podnosilac ustavne žalbe oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 201. Zakona o osnovama bezbednosti saobraćaja na putevima i kažnjen novčanom kaznom. Navedeno prvostepeno rešenje je potvrđeno osporenim rešenjem Veća za prekršaje u Kragujevcu 07 VP. 6260/07 od 27. decembra 2007. godine.

3. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Član 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu sadrži odredbu istovetne sadržine kao član 170. Ustava.

4. Ustavna žalba je podneta zbog povrede načela zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava kojim je utvrđeno: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki (stav 1.); da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije (stav 2.); da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (stav 3.); da se ne smatraju diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su suštinski u nejednakom položaju sa ostalim građanima (stav 4.).

5. Podnosilac ustavne žalbe navodi da su osporena rešenja neustavna i nezakonita, jer su zasnovana na pogrešnom činjeničnom stanju koje nije utvrđeno na pouzdan način, a što zapravo predstavlja podnosiočevo viđenje događaja zbog kojeg je oglašen odgovornim u pravnosnažno okončanom prekršajnom postupku. Podnosilac dalje navodi da je Opštinski organ za prekršaje u Svilajncu odluku doneo na osnovu lažne izjave svedoka - policajca i “da nije moguće da je registracija istekla 28. februara 2006. godine, već 28. februara 2007. godine”.

Ustavni sud je ocenio da se navodi podnosioca ustavne žalbe u suštini svode na osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u prekršajnom postupku, na osnovu koga su organi za prekršaje utvrdili prekršajnu odgovornost podnosioca. Međutim, zadatak Ustavnog suda u postupku po ustavnoj žalbi nije da preispituje zaključke prekršajnih organa u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, već da utvrdi da li je u prekršajnom postupku došlo do povrede ili uskraćivanja označenog ustavnog prava. Po oceni Suda, ni jedan od navoda ustavne žalbe ne može se dovesti u vezu sa povredom načela zabrane diskriminacije, niti u vezu sa povredom ili uskraćivanjem bilo kog Ustavom zajemčenog prava ili slobode, već se od Ustavnog suda traži da ponovo preispita zakonitost osporenih rešenja donetih u prekršajnom postupku.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ustavnu žalbu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu, jer ne postoje Ustavom i Zakonom utvrđene pretpostavke za vođenje postupka.

6. Na osnovu iznetog, Sud je, u skladu sa odredbom člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

 

PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.