Odbacivanje ustavne žalbe izjavljene protiv obaveštenja suda

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu izjavljenu protiv dopisa suda. Sud je utvrdio da dopis kojim se osuđeno lice upućuje kako da ostvari pravo na uvid u spise ne predstavlja pojedinačni akt protiv kojeg se može izjaviti ustavna žalba.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
Už-666/2009
29.09.2011.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, u postupku po ustavnoj žalbi Milivoja Milivojevića, koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno popravnom zavodu u Požarevcu, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi člana 170. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 29. septembra 2011. godine, doneo je


R E Š E Nj E

Odbacuje se ustavna žalba Milivoja Milivojevića izjavljena protiv akta Okružnog suda u Kragujevcu K. 214/05 od 13. novembra 2008. godine.


O b r a z l o ž e nj e

1. Milivoje Milivojević, koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kazneno popravnom zavodu u Požarevcu, podneo je 27. aprila 2009. godine ustavnu žalbu protiv akta Okružnog suda u Kragujevcu K. 214/05 od 13. novembra 2008. godine, zbog povrede načela ograničenja ljudskih i manjinskih prava utvrđenog odredbama člana 20. Ustava Republike Srbije i povrede prava na obaveštenost zajemčenog odredbama člana 51. Ustava.

Podnosilac ustavne žalbe je naveo i povredu člana 6. „st. 1. i 3, c i čl. 14. (imovinska diskriminacija)“ Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Podnosilac ustavne žalbe je podnescima od 11. decembra 2009. godine, 12. februara 2010. godine, 1. aprila 2010. godine, 6. decembra 2010. godine i 27. juna 2011. godine urgirao odlučivanje Ustavnog suda o izjavljenoj ustavnoj žalbi.

U ustavnoj žalbi je navedeno: da se podnosilac ustavne žalbe, u redovnom zakonskom postupku, na osnovu člana 170. ZKP obratio Okružnom sudu u Kragujevcu radi dostavljanja spisa krivičnog postupka K. 214/05 koji je protiv njega vođen pred tim sudom; da je na pismeno traženje spisa dobio preko uprave KPZ Zabela odgovor u vidu dopisa datiranog 13. novembar 2008. godine; da su ovakvom „odlukom“ podnosiocu povređeni označeno načelo i pravo. Podnosilac ustavne žalbe je naveo da očekuje da mu Ustavni sud zaštiti pravo koje mu Ustav garantuje.

2. Odredbom člana 170. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da se ustavna žalba može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava ili slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu odredbe člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.

Odredba člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) sadržinski je identična odredbi člana 170. Ustava.

3. U sprovedenom prethodnom postupku, iz navoda i priloga ustavne žalbe i odgovora Kazneno popravnog zavoda u Požarevcu broj 2930-713-7758/2009-04 od 2. jula 2009. godine, Ustavni sud je utvrdio: da je osporenim aktom Okružnog suda u Kragujevcu K. 214/05 od 13. novembra 2008. godine predsednik veća – sudija O.O, preko Kazneno popravnog zavoda u Požarevcu, uputila osuđenog, ovde podnosioca ustavne žalbe, da svoje pravo na kopiranje spisa, što je zahtevao svojim dopisom od 27. oktobra 2008. godine, može ostvariti preko svog branioca; da je osporeni akt 18. novembra 2008. godine prosleđen u paviljon – stambenu zgradu gde je osuđeni smešten, zaveden u paviljonsku knjigu pošte sa naznakom bez, što znači da nije bila ni povratnica ni dostavnica.

4. Ustavni sud je utvrdio da je osporenim aktom osuđeni, ovde podnosilac ustavne žalbe, poučen o načinu ostvarivanja njegovog prava na razmatranje, prepisivanje, kopiranje ili snimanje pojedinih krivičnih spisa iz člana 170. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08, 72/09 i 76/10). Iz navedenog proizlazi da osporenim aktom nije odlučivano o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe, niti o optužbama protiv njega. Osporenim rešenjem je nadležni organ podnosioca ustavne žalbe samo poučio kako da ostvari pravo koje mu daje Zakonik o krivičnom postupku, imajući u vidu da mu se zbog toga što je lišen slobode, jer se nalazi na izdržavanju višegodišnje kazne zatvora, ne može obezbediti fizički pristup u sud radi razmatranja i kopiranja spisa.

S obzirom na izloženo, Ustavni sud je ocenio da, u konkretnom slučaju, osporeni akt po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja pojedinačni pravni akt protiv koga se, u smislu odredaba člana 170. Ustava i člana 82. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, ustavna žalba može izjaviti. Ustavni sud je stoga, ustavnu žalbu odbacio kao nedopuštenu, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu.

5. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.