Poništaj rešenja zbog proizvoljnog tumačenja nadležnosti suda u izvršenju
Kratak pregled
Ustavni sud je usvojio žalbu privrednog društva 'D.' DOO i poništio rešenja sudova u Čačku i Gornjem Milanovcu. Utvrđeno je da su sudovi proizvoljno odbili prigovor za ubrzanje postupka jer ga sprovodi javni izvršitelj.
Tekst originalne odluke
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), dr Milan Škulić, dr Vladan Petrov, dr Tijana Šurlan i Miroslav Nikolić, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi privrednog društva „D.“ DOO Čačak, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 24. septembra 2025. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba privrednog društva „D.“ DOO Čačak i utvrđuje da je rešenjem Višeg suda u Čačku Ržg. 59/22 od 20. maja 2022. godine i rešenjem Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu R4I. 2/22 od 14. aprila 2022. godine povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
2. Poništava se rešenje Višeg suda u Čačku Ržg. 59/22 od 20. maja 2022. godine i određuje da isti sud donese novu odluku o žalbi podnosioca ustavne žalbe izjavljenoj protiv rešenja Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu R4I. 2/22 od 14. aprila 2022. godine.
3. Odbacuje se zahtev podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.
O b r a z l o ž e nj e
1. Privredno društvo „D.“ DOO Čačak je podnelo Ustavnom sudu, 8. juna 2022. godine, preko punomoćnika Ž. J, advokata iz Čačka, ustavnu žalbu protiv rešenja Višeg suda u Čačku Ržg. 59/22 od 20. maja 2022. godine i rešenja Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu R4I. 2/22 od 14. aprila 2022. godine, zbog povrede prava na pravično suđenje zajemčenog odredbama člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije.
Ustavnom žalbom se osporavaju rešenja kojim je odbijen prigovor podnosioca ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka, sa obrazloženjem da se prigovor odnosi na izvršni postupak koji se sada vodi pred javnim izvršiteljem, te da sud po istom ne može da postupa. Podnosilac smatra da se, prema praksi Ustavnog suda, izvršni postupak posmatra kao jedna celina bez obzira da li ga sprovodi sud ili javni izvršitelj. Podnosilac ustavne žalbe je predložio Ustavnom sudu da usvoji ustavnu žalbu, utvrdi povredu označenog ustavnog prava i poništi osporena rešenja. Tražio je i troškove sastava ustavne žalbe u iznosu od 45.000,00 dinara.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u dokumentaciju priloženu uz ustavnu žalbu, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za odlučivanje u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnosilac ustavne žalbe podneo je 16. marta 2022. godine prigovor radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu u predmetu I. 259/15, a sada u predmetu Ii. 857/20 kod javnog izvršitelja Miroslava Injca iz Čačka.
Osnovni sud u Gornjem Milanovcu je osporenim rešenjem R4I. 2/22 od 14. aprila 2022. godine odbio prigovor, sa obrazloženjem da se po istom ne može postupati, jer izvršenje sprovodi javni izvršitelj. Naime, pošto je 13. marta 2020. godine predmet dostavljen na sprovođenje javnom izvršitelju, Sud nalazi, pozivajući se na odredbe Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, da po ovom prigovoru ne može da postupa jer izvršenje sprovodi javni izvršitelj i jer sud nije više nadležan za postupanje.
Osporenim rešenjem Višeg suda u Čačku Ržg. 59/22 od 20. maja 2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba predlagača, potvrđeno je prvostepeno rešenje i odbijen je zahtev predlagača za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Odredbom člana 32. stav 1. Ustava utvrđeno je da svako ima pravo da nezavisan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom roku, javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama, osnovanosti sumnje koja je bila razlog za pokretanje postupka, kao i o optužbama protiv njega.
Odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15) propisano je: da pravo na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak, svaki učesnik po zakonu kojim se uređuje vanparnični postupak, a oštećeni u krivičnom postupku, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac samo ako su istakli imovinsko-pravni zahtev (u daljem tekstu: stranka) (član 2. stav 1.); da su pravna sredstva kojima se štiti pravo na suđenje u razumnom roku prigovor radi ubrzavanja postupka (u daljem tekstu: prigovor), žalba i zahtev za pravično zadovoljenje (član 3. stav 1.); da se prigovor i žalba mogu podneti dok se postupak ne okonča (član 5. stav 1.); da stranka podnosi prigovor sudu koji vodi postupak ili sudu pred kojim se vodi postupak ako smatra da je javni tužilac povredio njeno pravo (član 7. stav 1.); da predsednik suda rešenjem odbacuje ili odbija prigovor bez ispitnog postupka, ili vodi ispitni postupak i da se prigovor odbacuje ako odsustvo nekog obaveznog elementa prigovora onemogućava da se po njemu postupa, zatim ako je prigovor podnelo neovlašćeno lice ili ako je preuranjen, te da protiv rešenja o odbacivanju prigovora nije dozvoljena žalba (član 8. st. 1. i 2.); da u rešenju kojim se prigovor usvaja i utvrđuje povreda prava na suđenje u razumnom roku predsednik suda ukazuje sudiji ili javnom tužiocu na razloge zbog kojih je povređeno pravo stranke i nalaže sudiji procesne radnje koje delotvorno ubrzavaju postupak (član 11. stav 1.).
5. Razmatrajući navode ustavne žalbe sa stanovišta istaknute povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud podseća da u postupku po ustavnoj žalbi nije nadležan da ocenjuje pravilnost činjeničnih zaključaka redovnih sudova, jer bi u tom slučaju, postupajući kao instancioni sud, izašao iz granica svojih ovlašćenja. Jedini izuzetak od navedenog pravila postoji u situaciji kada su zaključci redovnih sudova očigledno proizvoljni i arbitrerni u toj meri da za posledicu imaju povredu ustavnih prava i sloboda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje i na stav Evropskog suda za ljudska prava prema kojem greška u primeni prava ili utvrđivanju činjenica učinjena od strane suda, koja je tako primetna da se može okarakterisati kao „očigledna greška“, može narušiti pravičnost postupka (videti presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Bochan protiv Ukrajine, od 5. februara 2015. godine, broj predstavke 22251/08, stav 62.).
Ustavni sud, najpre, konstatuje da se ustavnom žalbom osporavaju rešenja kojima je odbijen podnosiočev prigovor radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodio pred Osnovnom sudom u Gornjem Milanovcu u predmetu I. 259/15, sa obrazloženjem da se prigovor odnosi na izvršni postupak koji se sada vodi pred javnim izvršiteljem Miroslavom Injcem iz Čačka.
U pogledu osporavanja rešenja Višeg suda u Čačku Ržg. 59/22 od 20. maja 2022. godine i Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu R4I. 2/22 od 14. aprila 2022. godine kojima je odbijen prigovor podnosioca ustavne žalbe radi ubrzavanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu I. 259/15 sa obrazloženjem da sada predmetni izvršni postupak sprovodi javni izvršitelj i da sprovođenje izvršenja od strane javnog izvršitelja nije u sudskoj nadležnosti, sa stanovišta povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. stava 1. Ustava, Ustavni sud ocenjuje da zaštita zajemčenog prava na suđenje u razumnom roku u kome sprovođenje izvršenja još uvek traje, ne može zavisiti od toga da li izvršenje sprovodi sud ili ga, umesto suda, a u ime države, sprovodi javni izvršitelj. Ustavni sud ukazuje da se faza sprovođenja izvršenja pred javnim izvršiteljem smatra sastavnim delom izvršnog postupka i da trajanje postupka pred javnim izvršiteljem može biti obuhvaćeno pravnim sredstvima iz Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (videti Odluku Ustavnog suda Už-7451/2016 od 25. oktobra 2018 godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda na: www.ustavni.sud.rs).
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da je ustavnopravno neprihvatljivo pravno stanovište Višeg suda u Čačku i Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu da je prigovor radi ubrzavanja predmetnog izvršnog postupka neosnovan.
6. Polazeći od izloženog, saglasno odredbi člana 89. stav. 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15, 10/23 i 92/23), Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, te je utvrdio da je osporenim rešenjem Višeg suda u Čačku Ržg. 59/22 od 20. maja 2022. godine i rešenjem Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu R4I. 2/22 od 14. aprila 2022. godine podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajemčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava, odlučujući kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud je ocenio da se štetne posledice utvrđene povrede navedenog ustavnog prava mogu otkloniti samo poništajem osporenog rešenja Višeg suda u Čačku Ržg. 59/22 od 20. maja 2022. godine i određenjem da nadležni sud donese novu odluku o žalbi podnosioca ustavne žalbe izjavljenoj protiv rešenje Osnovnog suda u Gornjem Milanovcu R4I. 2/22 od 14. aprila 2022. godine, saglasno odredbi člana 89. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučujući kao u tački 2. izreke.
7. U pogledu zahteva podnosioca ustavne žalbe za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni sud podseća da je u svojoj dosadašnjoj praksi više puta razmatrao navedeno pitanje, te da je zauzeo načelan stav da, u smislu člana 6. Zakona o Ustavnom sudu, nema osnova za naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom, a da u konkretnim slučajevima ne postoje bilo kakve izuzetne i posebne okolnosti koje bi opravdale drugačiju primenu člana 6. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu (videti presudu u predmetu Evropskog suda za ljudska prava Dragan Kovačević protiv Hrvatske, broj predstavke 49281/15 od 12. maja 2022. godine, stav 83.). Stoga je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio ovaj zahtev, rešavajući kao u tački 3. izreke.
8. Polazeći od svega iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1), člana 45. tačka 9) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković, s.r.