Povreda prava na imovinu zbog neizvršenja sudske presude
Kratak pregled
Ustavni sud usvaja ustavnu žalbu Snežane Zlatkov i utvrđuje povredu prava na imovinu zbog neizvršenja pravnosnažne presude. Nalaže se isplata materijalne štete u visini dosuđenog iznosa na teret budžetskih sredstava, zbog odgovornosti države za dužnika.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
Už-6731/2014
09.11.2016.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća, i sudije dr Dragiša Slijepčević, dr Marija Draškić, Milan Stanić, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i dr Milan Marković, članovi Veća, u postupku po ustavnoj žalbi Snežane Zlatkov iz Bosilegrada, na osnovu člana 167. stav 4. u vezi sa članom 170. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 9. novembra 2016. godine, doneo je
O D L U K U
1. Usvaja se ustavna žalba Snežane Zlatkov i utvrđuje da je u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Vranju u predmetu I. 954/08 podnositeljki ustavne žalbe povređeno pravo na imovinu, zajemčeno članom 58. Ustava Republike Srbije.
2. Utvrđuje se pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog rešenjem o izvršenju Opštinskog suda u Vranju I. 954/08 od 8. maja 2008. godine, umanjene za iznos koji je po tom osnovu eventualno naplaćen. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde, u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu.
O b r a z l o ž e nj e
1. Snežana Zlatkov iz Bosilegrada je, 15. avgusta 2014. godine, Ustavnom sudu podnela ustavnu žalbu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, zajemčenih članom 32. stav 1. i članom 58. stav 1. Ustava Republike Srbije, u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Vranju u predmetu I. 954/08.
U ustavnoj žalbi je, između ostalog, navedeno da je neizvršenjem rešenja o izvršenju Osnovnog suda u Vranju I. 954/08 od 8. maja 2008. godine, donetog na osnovu pravnosnažne i izvršne presude zbog propuštanja Opštinskog suda u Bosilegradu P1. 15/08 od 5. marta 2008. godine, podnositeljki povređeno pravo podnosioca ustavne žalbe na suđenje u razumnom roku, kao i pravo na imovinu. Podnositeljka je istakla zahtev za naknadu materijalne štete u visini iznosa utvrđenog rešenjem o izvršenju Osnovnog suda u Vranju I. 954/08 od 8. maja 2008. godine.
2. Saglasno odredbi člana 170. Ustava Republike Srbije, ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva za njihovu zaštitu. Postupak po ustavnoj žalbi se, u smislu člana 175. stav 3. Ustava, uređuje zakonom.
U toku postupka pružanja ustavnosudske zaštite, povodom ispitivanja osnovanosti ustavne žalbe u granicama istaknutog zahteva, Ustavni sud utvrđuje da li je u postupku odlučivanja o pravima i obavezama podnosioca ustavne žalbe povređeno ili uskraćeno njegovo Ustavom zajemčeno pravo ili sloboda.
3. Ustavni sud je, u sprovedenom postupku, uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Vranju I. 954/08, utvrdio sledeće činjenice i okolnosti od značaja za donošenje odluke u ovoj ustavnosudskoj stvari:
Podnositeljka ustavne žalbe, u svojstvu izvršnog poverioca, je 7. maja 2008. godine Opštinskom sudu u Vranju podnela predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika „Jumko“ AD iz Vranja, i to plenidbom novčanih sredstava izvršnog dužnika i njihovim prenosom na račun izvršnog poverioca. Predlog je podnet na osnovu pravnosnažne i izvršne presude zbog propuštanja Opštinskog suda u Bosilegradu P1. 15/08 od 5. marta 2008. godine, kojom je obavezan tuženi „Jumko“ AD iz Vranja da tužiocu, ovde podnositeljki ustavne žalbe, na osnovu sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza po osnovu rada isplati određene novčane iznose.
Rešenjem Višeg suda u Vranju R4.I. 1109/15 od 21. aprila 2016. godine usvojen je predlog Snežane Zlatkov i utvrđeno je da joj je u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Vranju u predmetu I. 954/08 povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava, te je naloženo postupajućem sudiji da preduzme sve mere kako bi se predmetni izvršni postupak okončao u najkraćem roku. Podnositeljki je na ime naknade nematerijalne štete dosuđen iznos od 20.000,00 dinara, dok je njen zahtev za isplatu iznosa preko dosuđenog, a do traženih 100.000,00 dinara odbijen kao neosnovan.
Zaključkom Osnovnog suda u Vranju I. 954/08 od 1 0. maja 2016. godine promenjeno je sredstvo izvršenja, te je određeno da se isto sprovede popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari izvršnog dužnika.
4. Odredbom člana 58. stav 1. Ustava jemči se mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona.
5. Ispituju ći postojanje pretpostavki za postupanje po ustavnoj žalbi, Ustavni sud, najpre, konstatuje da je podnositeljka nakon podnošenja ustavne žalbe Ustavnom sudu podnela i zahtev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku redovnom sudu radi ubrzanja postupka, te da je rešenjem Višeg suda u Vranju R4.I. 1109/15 od 21. aprila 2016. godine utvrđeno da joj je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 32. stav 1. Ustava u izvršnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Vranju u predmetu I. 954/08. Stoga je Ustavni sud odlučivao samo o neodlučenom delu zahteva kojim je traženo da se utvrdi povreda prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava zbog nesprovođenja rešenja o izvršenju Opštinskog suda u Vranju I. 954/08 od 8. maja 2008. godine. Stoga, Ustavni sud konstatuje da je Evropski sud za ljudska prava, 29. januara 2013. godine , doneo odluku o dopuštenosti predstavke u predmetu Marinković protiv Srbije, u kojoj je podsetio na svoju ustaljenu sudsku praksu prema kojoj se tužena država dosledno smatra odgovornom ratione personae za neizvršenje presuda donetih protiv preduzeća sa većinskim društvenim kapitalom, što podrazumeva da srpski organi mogu, a fortiori, biti odgovorni i u vezi sa onim preduzećima gde je kasnije došlo do promene akcijskog kapitala, što za posledicu ima pretežan državni i društveni kapital, te da se podnosiocima predstavki, kad god se utvrde povrede Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i/ili Protokola broj 1 uz ovu konvenciju, dosuđuje naknada i materijalne i nematerijalne štete, pri čemu se od tužene države zahteva da iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravnosnažnim domaćim presudama. Evropski sud je u obrazloženju navedene odluke napomenuo da se ustavna žalba još ne može smatrati delotvornom u slučajevima koji uključuju odgovornost tužene države za neizvršenje presuda protiv društvenih preduzeća u postupku restrukturiranja i da u budućim slučajevima taj sud može ponovo razmotriti svoj stav, ako postoji jasan dokaz da je Ustavni sud naknadno uskladio u potpunosti svoj pristup sa relevantnom praksom Evropskog suda.
Evropski sud za ljudska prava je nakon toga u Odluci od 26. novembra 2013. godine, povodom predstavke broj 65713/13 koju je Vasvija Ferizović iz Novog Pazara podnela protiv Srbije, konstatovao da je Ustavni sud u potpunosti harmonizovao svoj pristup sa praksom Evropskog suda u pogledu neizvršenja presuda protiv preduzeća u društvenoj svojini koja su u postupku restrukturiranja , na način što je svojim odlukama pored utvrđene povrede „prava na s uđenje u razumnom roku“ i povrede „ prava na mirno uživanje imovine“, naložio državi da isplati naknadu nematerijalne štete i materijalne štete u visini iznosa opredeljenih u domaćim presudama.
Imajući u vidu navedeno, po oceni Ustavnog suda, propust suda da namiri potraživanje utvrđeno pravnosnažnom presudom podnositeljke ustavne žalbe , a protiv izvršnog dužnika sa pretežnim društvenim kapitalom, u konkretnom slučaju predstavlja i povredu prava podnositeljke na mirno uživanje imovine zajemčenog odredbom člana 58. stav 1. Ustava, koju čini potraživanje utvrđeno tom presudom (isti stav izražen je i u Odluci Ustavnog suda Už-1712/2010 od 21. marta 2013. godine, dostupno na internet stranici: www.ustavni.sud.rs) . S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ustavnu žalbu usvojio, saglasno odredbi člana 89. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13 -Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), pa je odlučio kao u tački 1. izreke.
Polazeći od svega izloženog , Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 89. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, u tački 2. utvrdio pravo podnositeljke ustavne žalbe na naknadu materijalne štete u visini iznosa potraživanja utvrđenog rešenjem Opštinskog suda u Vranju I. 954/08 od 8. maja 2008. godine, umanjenog za iznos koji je po tom osnovu eventualno naplaćen, kao meru otklanjanja štetnih posledica, pa i svojevrstan vid pravičnog zadovoljenja zbog utvrđene povrede prava na imovinu iz člana 58. stav 1. Ustava. Naknada se isplaćuje na teret budžetskih sredstava – razdeo Ministarstva pravde , u roku od četiri meseca od dana dostavljanja ove odluke Ministarstvu, saglasno odredbama člana 1. Zakona o dopuni Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 103/15).
6. Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 1) i člana 45. tačka 9) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić
Slični dokumenti
- Už 286/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja sudske presude
- Už 993/2015: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja presude
- Už 3701/2015: Povreda prava na imovinu zbog neizvršenja pravnosnažne presude protiv preduzeća u restrukturiranju
- Už 8655/2014: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja presude
- Už 9289/2014: Utvrđena povreda prava na imovinu zbog neizvršenja presude protiv društvenog preduzeća
- Už 1358/2016: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na imovinu zbog neizvršenja sudske odluke
- Už 8810/2020: Povreda prava na imovinu zbog neizvršenja sudske odluke prema preduzeću